Smarter analiza

Rast cijena nezahvalno je predviđati, ali najviše su u zadnjih deset godina

Agrovijesti
Police trgovina Fotografija: Pixabay
Analitičari banaka tvrde da će se inflacija smiriti do kraja godine, što bi se vjerojatno dogodilo u normalnim okolnostima. Nažalost, porast cijena energenata i ostalih poljoprivrednih inputa ne garantira smanjenje cijena, odnosno ostanak cijena na ovoj razini

Cijene hrane porasle su u rujnu na svjetskim tržištima drugi mjesec zaredom, dosegnuvši najvišu razinu u deset godina, potaknute poskupljenjem žitarica i biljnih ulja, pokazala je velika analiza agencije Ujedinjenih naroda za hranu FAO koja je objavljena krajem prošlog tjedna.

Stručnjaci Smartera prate kretanje cijena i kroz cijelu ovu godinu smo svjedoci snažnog globalnog rasta, kako cijena energenata, tako i cijena svih osnovnih sirovina. Poznavatelji monetarne politike smatraju da je to normalno, u situaciji u kojoj su sve zemlje, da bi se spasile od očekivane recesije, „upumpale“ u gospodarstva ogromnu masu novca, koja nema pokrića u robama. Ovo je školska definicija situacije u kojoj dolazi do inflacije, jer, prema teoriji, postoji monetarna potražnja za koju nije osigurana ponuda u robama. Ovakvu situaciju samo je potencirala činjenica da je zbog COVID-19 došlo do globalnih poremećaja u opskrbnim lancima, ali i da su one ekonomije koje gospodare viškovima energenata i osnovnih sirovina, odlučile iskoristiti situaciju povećane potražnje i dodatno zaraditi.

Zbog ovisnosti o uvozu Hrvatska ima „uvoznu“ inflaciju

„Hrvatska je malo i potpuno otvoreno tržište i sama ne može bilo što u ovim trendovima promijeniti, a kao izrazito uvozno ovisna ekonomija, takvu tržišnu poziciju plaća i kroz uvezenu inflaciju. U takvom ekonomskom okruženju svjedoci smo rasta cijena svih osnovnih poljoprivrednih sirovina, u prvom dijelu godine uljarica, a posljednji mjesec i žitarica. Kako se radi o osnovnim inputima za niz lanaca proizvodnje, bilo je realno za očekivati da će u svakom od njih prerađivači morati reagirati na način da povećaju cijene svojih proizvoda. To se već i događa s cijenom ulja, kruha, ali i nekih drugih prehrambenih proizvoda“, procjena je Smartera.

Analiza Smartera pokazuje da u pravilu, cijene mogu dizati oni koji proizvode robe koje potrošači moraju kupiti, odnosno čiji proizvodi su dio osnovnih potreba kućanstava. Svi drugi, poglavito oni koji imaju veliku konkurenciju, malo su oprezniji, te još čekaju i promatraju. Naravno, ovdje se radi o proizvodima čija prodajna cijena sadrži relativno veliku maržu i čije trenutno smanjenje neće dovesti do većih problema kod proizvođača. Također, svjedoci smo da u jednom lancu poljoprivredne proizvodnje, a to je stočarstvo, zbog trenutnog viška ponudena europskom tržištu, te nemogućnosti izvoza viškova na treća tržišta, dolazi do povećane ponude i već duže vrijeme europski stočari proizvode meso i mlijeko s gubitcima.

Rast cijena energenata velika prijetnja

Analitičari banaka tvrde da će se inflacija smiriti do kraja godine, što bi se vjerojatno dogodilo u normalnim okolnostima. Nažalost, porast cijena energenata i ostalih poljoprivrednih inputa ne garantira smanjenje cijena, odnosno ostanak cijena na ovoj razini. 
Stručnjaci Smartera procjenjuju kako će vjerojatno trebati čekati jedan cijeli poljoprivredni ciklus, pa će države morati intervenirati i pomoći proizvođačima, kako bi zadržale proizvodnju. Ovo je poglavito izazov u stočarstvu, gdje se, u pravilu, jednom ukinuta proizvodnja rijetko obnavlja. S druge strane, ratari, iako su na prvi pogled prodavali žitarice i uljarice po nikad višim cijenama, imali su istovremeno porast troškova inputa (gnojivo, zaštitna sredstva) toliki da im profitabilnost nije bila na očekivanoj razini. Unatoč tome, oni će sigurno poslovati profitabilno, ali kao dobavljači svojim će prerađivačkim industrijama, poglavito onima koje iz tržišnih razloga ne mogu povećati cijene, ugroziti profitabilnost, a nekima i opstanak. Trenutno u najtežoj situaciji industrija prerade mesa, odnosno mliječna industrija. 

„U ova dva sektora, u kratkom roku, ne očekujemo značajne promjene prodajnih cijena, te će kupci i dalje moći dnevno kupovati meso po enormno niskim cijenama. Ova situacija posebno je karakteristična za hrvatsko tržište maloprodaje, koje je visoko konkurentno i koncentrirano,  te koji dodatno koriste ove dvije grupe proizvoda, meso i mlijeko, kao osnovne grupe za akcijske prodaje i privlačenje kupaca, čime dodatno derogiraju marže svojih dobavljača“, mišljenje je naših analitičara.

U takvoj situaciji prerađivačke kompanije će se sigurno okretati razvoju i proizvodnji onog dijela asortimana koji ima veću dodanu vrijednost, gdje će,  bilo kroz lansiranje potpuno novih proizvoda, bilo kroz podizanje kvalitete postojećih proizvoda, podići cijene, te u tom dijelu asortimana tražiti prostor za povećanje profitabilnosti. Takvu cjenovnu politiku, u pravilu, mogu primijeniti oni proizvođači hrane, koji su jaki tržišni brandovi, odnosno kompanije s liderskim pozicijama na pojedinim tržištima, bilo nacionalnim, bilo globalnim. Svi drugi morat će tražiti rezerve kroz procese racionalizacije ili čak promjene receptura za pojedine proizvode.

Rast cijena teško je predvidjeti

Koliko bi mogle porasti cijene nezahvalno je predviđati. Naime, kod inflacije postoji tzv. psihološki moment, gdje već sama moguća najava dizanja cijena stvara tzv. inflatorna očekivanja i pobuđuje tržište na podizanje cijena, koje nije uvijek utemeljeno samo na kalkulaciji troškova, već je često pravdano očekivanjima da će se cijene podignuti, odnosno situacijom na tržištu, gdje već dominira očekivanje budućih viših cijena. U takvim okolnostima, poglavito tamo gdje ne postoji jaka konkurencija ili gdje se radi o commodity robama, moguće je podizanje cijena i iznad opravdanih iznosa, samo zbog podizanja troškova. 

Tu nam očiti primjer može biti ulje, gdje sigurno ne dolazi do reakcije kupaca na porast cijene, a koja se očituje u padu prodaje. Drugi primjer je poskupljenje kruha, gdje, također, neće doći do odustajanja od kupnje osnovnog kruha, zato što je došlo do povećanja cijene. 

„Točno je da je hrvatska ekonomija prolazila i kroz faze deflatornih kretanja, što, ako predugo traje, vodi ekonomiju u depresiju, a u tim su razdobljima cijene nekih proizvoda zaista pale na razinu s koje se nisu ni do danas oporavile. S druge strane, najveći dio cijena, kad jednom poraste, teško se vraća na prijašnju razinu, osim ako situacija, odnosno konkurencija, na tržištu to ne učini. U Hrvatskoj, koja očekuje ulazak u eurozonu, više je puta naglašavano, kako će Vlada uvesti kontrolni mehanizam za cijene, prije ulaska, kako ne bi došlo do njihovog velikog povećanja uvođenjem eura. Moguće je da proizvođači iskoriste trenutnu situaciju inflatornih očekivanja i podignu cijene na razinu koju ne opravdava rast troškova, kako bi si osigurali bolju „startnu“ poziciju kod uvođenja eura, zaključak je analize kretanja cijena konzultantske kuće Smarter. 

PREGLED KRETANJA CIJENA NA GLOBALNOM TRŽIŠTU – analiza FAO  

FAO-ov indeks cijena hrane, koji prati cijene košarice osnovnih prehrambenih proizvoda, porastao je u rujnu za 1,2 posto u odnosu na revidiranu vrijednost u kolovozu, na prosječnih 130 bodova, što je njegova najviša vrijednost od rujna 2011. godine. 
U odnosu na prošlogodišnji rujan veća je za trećinu.

Najviše su u prošlom mjesecu porasle cijene žitarica, za dva posto u odnosu na kolovoz, odražavajući poskupljenje pšenice za gotovo četiri posto zbog sužavanja izvoznih kapaciteta u uvjetima snažne potražnje.

Među glavnim žitaricama pšenica će biti u fokusu sljedećih tjedana jer će nagli rast cijena testirati potražnju. Osjetno su poskupjela i biljna ulja, za 1,7 posto u odnosu na kolovoz, zbog skoka cijene palminog ulja pod utjecajem snažne uvozne potražnje i zabrinutosti koju izaziva nestašica radne snage u Maleziji. Zamjetno je poskupjelo i ulje uljane repice, dok su suncokretovo i sojino ulje pojeftinili. U odnosu na prošlogodišnji rujan cijene biljnih ulja više su oko 60 posto.

Cijene mlijeka i mliječnih proizvoda porasle su 1,5 posto, odražavajući nagli rast cijena maslaca i obranog mlijeka u prahu pod utjecajem uvozne potražnje i ograničenih izvoznih kapaciteta, posebno u Europi, zbog niskih zaliha i sezonski uvjetovanog pada proizvodnje mlijeka.

Šećer je poskupio 0,5 posto u odnosu na kolovoz zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u najvećem izvozniku Brazilu, koje su djelomično kompenzirali usporavanje uvozne potražnje i povoljni izgledi proizvodnje u Indiji i na Tajlandu, prema podacima FAO-a.
Cijene mesa bile su stabilne budući da je poskupljenje ovčetine i govedine zbog tijesne opskrbe neutraliziralo pad cijena svinjetine i mesa peradi od utjecajem obilne ponude i slabije potražnje za svinjetinom u Kini i Europi.