Prerađivački potencijal slabo iskorišteni

Srbija je 16. proizvođač suncokreta u svijetu i deveti u Europi

Agrovijesti
Polje suncokreta Fotografija: Morana Begač, Agrobiz
Srbija ima konkurentnu proizvodnju suncokreta, utemeljenu na dobrim prinosima, i to i u područjima koji su manje pogodni za druge proizvodnje. U Srbiji čak postoje sela u kome sva domaćinstva uzgajaju ovu uljaricu. Srbija je čak 16. proizvođač suncokreta u svijetu i deveti u Europi. Ipak, Rumunjska i Bugarska proizvode četiri puta više od Srbije, a Ukrajina čak 20 puta.

Iako je suncokret je jedna od najznačajnijih uljarica u Srbiji, njen potencijal nije iskorišten dovoljno. Posebno njen prerađivački dio. Kako se navodi u studiji koju je provela konzultantska kuća SEEDEV uz podršku projekta Njemačke organizacije za međunarodnu suradnju (GIZ), ova ratarska kultura je zanimljiva proizvođačima, ali ne toliko i prerađivačima.

Srbija ima konkurentnu proizvodnju suncokreta, utemeljenu na dobrim prinosima, i to i u područjima koji su manje pogodni za druge proizvodnje. U Srbiji čak postoje sela u kome sva domaćinstva uzgajaju ovu uljaricu. Srbija je čak 16. proizvođač suncokreta u svijetu i deveti u Europi.

Ipak, Rumunjska i Bugarska proizvode četiri puta više od Srbije, a Ukrajina čak 20 puta.

Ipak, ni taj suncokret, od 2013, nije otkupljen i prerađen u Srbiji, nego značajnim dijelom izvezen, pretežno u BiH i Mađarsku, ali i ostale zemlje. Ostatak bude otkupljen u Srbiji, prarađen u sirovo ili rafinirano ulje, koje pretežno zadovoljava domaće tržište, a značajan dio se izveze.

Iz Srbije je 2016. godine izvezeno nešto preko 60 milijuna dolara suncokreta i isto toliko rafiniranog i sirovog ulja. Očigledno da iako ima kapaciteta da preradi sav suncokret, Srbija to ne čini. Ovo nije dobro za Srbiju, ali je za proizvođače suncokreta koji su dobili još jednu otkupnu opciju, posebno nakon intenzivnog razvoja sektora u BiH, stoji u studiji.

Bosna i Hercegovina je sa proizvodnjom od nekoliko stotina tona suncokreta u 2016. godini ostvarila izvoz suncokretovog ulja od 88,6 milijuna USD. Nešto malo više od polovice čini rafinirano, a ostatak sirovo ulje. Ovo je ostvareno zahvaljujući preferencijlanom izvoznom status na tržište Turske, gdje završava preko 95% ukupno izvezenog ulja. Prerada se vrši u četri uljare, od čega su tri nove.

Zanimljivo je da Srbija ima istu carinu kao i BiH od 1 posto za izvoz na tržište Turske, ali da ne uspjeva robu plasirati na ovo tržište, što dosta govori o transparentnosti trgovinskih ugovora sa Turskom. Ovo je novo okruženje za prerađivačku industriju Srbije. Na to ona reagira pokušajima da uspostavi administrativne zabrane izvoza suncokreta u BiH, a zatim povećanim izvozom sirovog ulja u BiH na račun smanjenja izvoza rafiniranog ulja u EU i, konačno, prodajom uljara ili njihovih udjela.

Kada tome dodamo finacijske probleme određenih uljara postaje jasno da okruženje, iako profitabilno, nije stimulativno za razvoj jer postoje brojne nepoznanice u funkcioniranju tržišta. Od toga koliko će trajati preferencijalni pristup BiH za tursko tržište, preko toga kako će se osigurati kratkoročni kapital za otkup kod određenih uljara, do toga koliki će biti rast ostalih zemalja od kojih u dobroj mjeri ovise cijene i još mnoge druge. U takvom okruženju, uljare donose odluke pretežno vođene kratkoročnim trendovima, a ne dugoročnim planovima, što u velikoj mjeri sprječava razvoj, pokazala je studija.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje