Budućnost su male srpske pivovare i vlastiti hemlj

Srbija veliki izvoznik piva, ali bez proizvodnje hmelja

Agrovijesti
Pivo Fotografija: Thinkstock
Kilogram hmelja košta 350 eura pa se zbog toga i smatra da je to najunosnija ratarska kultura. U Vojvodini ga je bilo na 1.500 hektara, a sada je obnovljena proizvodnja u Bačkom Petrovcu

Vijest da su pivovare u Srbiji prošle godine proizvele oko pet milijuna hektolitara piva i da je Europsku uniju iz Srbije uvezla 46,8 milijuna litara odjeknula je ne samo među ljubiteljima tog napitka već i šire.

Ali nakon početnog oduševljenja otvoreno je pitanje o proizvodnji hmelja za toliku proizvodnju piva jer, poznato je, hmelj je osnovna sirovina u pivarskoj industriji, a nemeja je na poljima u Srbiji, niti se spominje kao ratarska kultura koja bi mogla postati značajna u prerađivačkoj industriji Srbije i šire, kao izvozna sirovina.

Profesor Sveučilišta u Novom Sadu u mirovini i bivši ministar poljoprivrede prof. dr Jan Kišgeci kaže kako su se domaće pivovare vlasničkom transformacijom uključile u velike multinacionalne kompanije koje se opskrbljuju sirovinama svjetske kvalitete, što znači da uvoze najkvalitetnije svjetske sorte hmelja. Uz to, napominje, vlasnici pivovara u proizvodnji piva primjenjuju i najsuvremniju tenhologiju pa ne trebaju čuditi izvozni rezultati srpskog piva.

Kišgeci ističe kako je sada vrijeme da se državi skrene pažnja na pivarstvo i počne razmišljti o tome da, kao vino i vinogradi, i hmelj i pivo dobiju pažnju,  te da je i pivu mjesto u agrobiznisu, kao što Srbija računa na proizvodnju vina i daje subvencije za podizanja zasada vinove loze.

"Hmeljarstvo je u svijetu pod snažnom globalizacijom industrije piva. U svijetu se hmelj uzgaja na 56.000 hektara, na kojima se godišnje proizvede oko 100.000 tona suhih šišarki.

Proizvodnja hmelja vezana je za velike trgovačke multinacionalne kompanije, koje potpuno kontroliraju opskrbu svjetske pivarske inustrija, a to znači da kontroliraju promet i svjetsku cijenu hmelja koja je određena dugogodišnjim ugovaranja ", ističe Kišgeci.

Kilogram hmelja, kaže, košta 350 eura pa se zbog toga i smatra da je to najunosnija ratarska kultura. Prije pola stoljeća hmelj uzgajan na prostorima bivše Jugoslavije bio je dobre kvalitete i svojevremeno je išao u izvoz u Njemačku, koja je bila i ostala najveći proizvođač hmelja (19.000 hektara), zatim u SAD (15.000 hektara) i Japan te istodobno podmirivao potrebe cjelokupne pivarske industrije bivše SFRJ.

"U Vojvodini hmelj je zauzimao 1.500 hektara, a od prije dvije godine obnovljeno je uzgoj hmelja na području Bačkog Petrovca, na parceli od dva hektara, dok su na području te općine na 30 hektara ostali sačuvani stupovi za uzgoj te u pivarstvu nezamjenjive sirovine", ističe Kišgeci.

Dodaje da danas gotovo svaki grad ima po jednu malu pivovaru kapaciteta 500 do 1.000 litara kuhanja piva, čiji vlasnici prodaju pivo kao obrtnički proizvod restoranima. Područje Vojvodine pogodno je za uzgoj hmelja, 1960. godine u pokrajini je bilo pod zasadima 1.500 hektara, ali je sada za domaće potrebe dovoljno 1.000 hektara. Po njegovim riječima, poljoprivrednici iz Bačkog Petrovca ​​namjeravaju obnoviti proizvodnju, ali su im, naglašva, za to potrebni poticaji.

"Proizvođači hmelja u zemljama EU dobivaju subvencije od 400 eura po hektaru za redovnu proizvodnju i 550 eura za neobradive hmeljarnike koje treba obnoviti za sadnju", ističe Kišgeci.

Od svjetskih proizvođača piva ističe Jan Kišgeci, ne treba očekivati ​​da će sudjelovati u razvoju, odnosno obnavljanju hmeljarstva, već se od njih samo može očekivati ​​da će kupovati i dalje kvalitetan hmelj po svjetskim cijenama.

"Briga o hmeljarstvu nije ni u jednoj zemlji EU prepuštena samo uzgajvačima već je podijeljena između države i proizvođača pa tako treba biti i kod nas", poručuje bivši ministar poljoprvrede.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje