Proizvodnja hmelja

Srbija veliki izvoznik piva, no ovisna od uvoza hmelja koji je nekad proizvodila na čak 1500 ha

Agrovijesti
Hmelj Fotografija: Pixabay
Za potrebe šest velikih i 39 obrtničkih pivovara godišnje se uveze oko 1.500 tona hmelja i za to se izdvaja više od dva milijuna eura. Prije nešto više od desetak godina i po, proizvodnja najvažnijeg pivarskog "začina" u Srbiji podmirivala je potrebe domaćih pivovara i uz to se izvozio širom svijeta. Čak i u SAD, Njemačku i Japan.

U srpskim pivovarama godišnje se proizvede više od 5.500.000 hektolitara piva i, prema podacima Udruženja pivovara, Srbija je najveći proizvođač u regiji. Tradicionalno, imaju i pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu u pivarstvu, a računica Eurostata, pokazuje da je Srbija na drugom mjestu po izvozu piva u Europsku uniju. Ali, u srpskom pivu gotovo da nema ni grama srpskog hmelja!

Za potrebe šest velikih i 39 obrtničkih pivovara godišnje se uveze oko 1.500 tona hmelja i za to se izdvaja više od dva milijuna eura. Prije nešto više od desetak godina i po, proizvodnja najvažnijeg pivarskog "začina" u Srbiji podmirivala je potrebe domaćih pivovara i uz to se izvozio širom svijeta. Čak i u SAD, Njemačku i Japan.

Pod ovom kulturom je u Vojvodini nekada bilo više od 1.500 hektara, a danas ih je samo 20, i to isključivo na plantažama DOO Petrovec u Bačkom Petrovcu.

- Najveći udarac hmeljarstvo u Srbiji je doživjelo privatizacijom velikih pivovara - objašnjava profesor dr Jan Kišgeci, jedan od vodećih srpskih stručnjaka za hmelj. - Greška u koracima napravljena je u startu, jer nije zaštićena domaća sirovinska baza. Umjesto da su, kao kod privatizacije tvornica duhana, gdje su novi vlasnici uvjetovani da za proizvodnju otkupljuju dio srpskog duhana, kupci pivovara nisu imali takve klauzule u ugovorima. Tako je u jednoj velikoj pivovari uništen hmeljarnik od 130 hektara, tik do pogona, a metalne konstrukcije za biljke prodana u staro željezo. 

Proizvodnja hmelja u svijetu, prema riječima Jana Kišgecija,, danas je vezana za trgoviačke kompanije koje stvaraju recepture i sirovinu pripremljenu za automatsko doziranje. Doziranje može biti ili u šišaricama hmelja ili u ekstraktima, i tako se isporučuje pivovarama. A nekada je ova biljna kultura išla direktno od proizvođača do pivovare. 

- No, i uz takvo stanje, sa sačuvanim nasadima u Bačkom Petrovcu, idućih 10-20 godina može se uraditi sve što je potrebno, tako da nikada više ne dođemo u situaciju da hmelj nestane sa naše zemlje - tvrdi Kišgeci. - Prve korake učinio je Sekretarijat za poljoprivredu Vojvodine nudeći mogućnost proizvođačima da podignu zasade uz sufinanciranje. 

Vjeru u bolje dane za hmeljare ima i Rastislav Struhar, direktor DOO Petrovec u Bačkom Petrovcu.

- Uz pomoć države, svake godine udvostručili bi naasade - kaže Struhar. - Sve uloženo državi bi se vratilo za pet do 10 godina, jer je hmelj višegodišnja biljka, koja pun urod daje tek u trećoj godini. Prinos sa naših nasada ove godine je oko dvije tone po hektaru, što je iznad svjetskog prosjeka, a budući da imamo više jednogodišnjih nasada, ukupan urod bit će šest tona. To pokazuje da je Bačka jedan od najboljih hmeljarskih regija u svijetu. 

Sačuvali domaće sorte

Na poljoprivrednom dobru Petrovec nekada je bilo 200 hektara pod hmeljom - kaže Rastislav Struhar. - Skoro ukupana urod otkupljivao je BIP i vrlo malo apatinska i skopska pivara. Sada hmelj uglavnom prodaju obrtničkim i craft pivovarama.  Sačuvali su i tri srpske autohtone sorte hmelja, bačka, aroma i robusta, odlične za lager pivo. 

Potražnja za hmeljom na svjetskom tržištu je velika, cijena mu je na europskom tržištu izuzetno povoljna, ali on nije burzovna roba - objašnjava Struhar. - Proizvođaču, ako ima petogodišnji ugovor, ostaje 10 eura po kilogramu prodanog hmelja, a u sušnim godinama i pet puta više. Ali i sama proizvodnja je skupa. Za podizanje hektara hmeljarnika potrebno je oko 50.000 eura a za kombajn i sušaru još deset puta više.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje