Tjedni komentar

Što je više razvojnih strategija to će biti kilavije naše gospodarstvo i poljoprivreda

Agrovijesti
Strategija Fotografija: Thinkstock
Zato je pitanje što će nam tolike strategije, jesu li one međusobno usklađene i povezane ili svatko nešto radi kako bi ispunio svrhu svog postojanja i rada. Prava strategija, da li bi se napisati na dva lista papira i u nekoliko suvislih rečenica što se želi i kako to napraviti.

Kroz razne izvore u Hrvatskoj se financira ili planira financiranje niz projekata koji imaju neku od izvedenice riječi „strateški“. Trenutno se izrađuje Nacionalna razvojna strategija 2030., koja bi trebala biti krovna strategije usmjerena na investicije i povlačenje EU fondova. Izrada različitih strategija na nacionalnoj razini se odvija i kroz specifične projekte, poput projekta Slavonija, Baranja i Srijem koji bi trebao potaknuti razvoj i zaustaviti iseljavanje, dok je za poljoprivrednu strategiju Ministarstvo poljoprivrede angažiralo Svjetsku banku.

Uz to postoje i niz strategija koje su napravljene ili su u izradi, a koje rade županije kroz svoje županijske-razvojne strategije, pa preko 50 LAG-ova (Lokalne akcijske grupe) koji rade ili imaju svoje strategije, kao i 10-tak FLAG-ova itd. U procesu pripreme, objave ili usvajanja je i prema nekim procjenama i oko 300 lokalnih strateških planova razvoja u kojima se skoro uvijek spominje fokusiranost na poljoprivredu i ruralni razvoj, zapošljavanje, investicije i sl., preko gradova koji redom spominju podršku prerađivačkom sektoru, kao i niza organizacija koji sudjeluju u „podršci“ agro-bio-food sektoru. Valja istaknuti da su i pojedini privatni investitori angažirali stručnjake za izradu poljoprivredne strategije.

No, mogu li sve te strategije pomoći sektoru i pokrenuti razvoj gospodarstva, potaknuti investicije i zapošljavanje ili će „inflacija“ različitih strategija, na puno stranica i s puno analiza, sagledavanja stanja i kritika, bez akcijskog plana što se može i u kom roku napraviti, na kraju završiti u nekoj od ladica i nikada neće dobiti svoju stvarnu primjenu.

Ili po ono našoj narodnoj – sto baba kilavo dijete, možemo reći sto strategija, još kilavije gospodarstvo i poljoprivreda.

Kada sam se počeo baviti novinarstvom i poljoprivredom, tamo negdje krajem 1997. godine, na tadašnjem Jesenskom zagrebačkom velesajmu, hrvatski su voćari na svom Saboru iznijeli viziju i tražili strategiju kako potaknuti razvoj voćarstva. Njihove tadašnje strateške smjernice gotovo su identične onome što pričaju danas, dakle nakon više od 20 godina, pri čemu je hrvatsko voćarstvo nastavilo kroz sve te godine propadati, a uvoz kontinuirano rastao.

Slično je i sa strategijom obnove stočnog fonda (o čemu se zadnjih godina ponovo priča), a valja podsjetiti i kako se za vrijeme Vlade Zorana Milanovića radilo na tzv. industrijskoj strategiji, pri čemu se slučajno ili ne u nju „zaboravilo“ staviti prehrambenu industriju, što se naknadno pokušalo ispraviti, unatoč tome što je prehrambena industrija jedan od perjanica hrvatskog gospodarstva.

Krenimo redom

Strategija

Trenutno je u pripremi Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. - dokument koji će kako se tvrdi odrediti kvalitetu života današnjih i budućih generacija u Hrvatskoj. U dosadašnji razvoj Hrvatske uloženi su znatni napori, međutim postoje znatni razvojni potencijali koji mogu biti iskorišteni za dobrobit građana u budućnosti, stoji na internet stranici ove strategije. Iz Vlade napominju kako se prilikom izrade NRS treba identificirati i osmisliti najbolji način kako u idućih 10-ak godina iskoristiti sve gospodarske, prirodne, društvene i ljudske potencijale za kvalitetan napredak te rast i razvoj naše zemlje.

S tim ciljem i u suradnji sa širokim krugom institucionalnih partnera i građana, do kraja 2019. oblikovat će se strategija koja će odrediti cjeloviti i sveobuhvatni razvoj Hrvatske do 2030. Proces izrade NRS odvijat će se kroz nekoliko etapa, od vizioniranja Hrvatske kakvu želimo, analize stanja i razvojnih scenarija do razrade strateških ciljeva i instrumenata provedbe, a očekuje se da Vlada uputi prijedlog Hrvatskome saboru do kraja 2019. godine, a provedba bi trebala započet već 2021. godine.

Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić ovih je dana objavio kako je u tijeku i izrada strateških dokumenata kojima će se odgovoriti na izazove u sektoru poljoprivrede i ribarstva za razdoblje nakon 2020. Tvrdi kako će ta strategija definirati ciljeve i smjernice djelovanja poljoprivredne politike kako bi se povećala konkurentnost hrvatske poljoprivrede.

„Već sada se pripremamo za novo programsko razdoblje nakon 2020. , pa smo održali niz savjetovanja s poljoprivrednicima i građanima u okviru kojih je vođena rasprava o budućnosti ZPP. Idemo i korak dalje, pa u suradnji sa Svjetskom bankom oblikujemo ciljeve i smjernice za unaprjeđenje hrvatske poljoprivrede i ribarstva, povećanje konkurentnosti te stvaranja preduvjeta za održivi gospodarski i društveni razvoj svih krajeva RH “ – poručio je poljoprivrednicima ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić prošli tjedan.

Tolušić tvrdi kako njegovi ljudi strategiju ne rade da bi imali još jedan dokument u ladici, već da bismo znali u kojem smjeru trebamo u budućnosti ići i koje korake moramo poduzeti da bismo što prije došli do cilja. Zato je pozvao i poljoprivrednike da daju svoje mišljenje jer, kako kaže, ono im je vrlo bitno i važno. „Ovo ne radimo zbog nas, nego zbog vas. Web stranica je od prošlog tjedna dostupna svima. Čitajte, informirajte se, pratite rasprave, uključite se“, poručio je Tolušić.

Ministarstvo poljoprivrede je prošle godine ugovorilo program savjetodavnih usluga sa Svjetskom bankom, radi strateške transformacije poljoprivrede i ruralnog prostora te ribarstva. Kako su objasnili Program će trajati 23 mjeseca, a troškovi su 2,5 milijuna EUR–a, pri čemu su izvori financiranja 2/3 iz tehničke pomoći Programa ruralnog razvoja te 1/3 iz tehničke pomoći Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo.

O nizu drugih strategija, koje bi trebale zahvatiti i sektor poljoprivrede, „food“ sektor ili ruralni razvoj, a koje se rade na nižim, lokalnim razinama ne treba niti pisati, jer kad slučajnim odabirom odete primjerice na neku od njih, lako utvrdite da je to skup nabacanih podataka, analiza, kritika i idealiziranja stvarnosti, ali i budućnosti.

Zato je pitanje što će nam tolike strategije, jesu li one međusobno usklađene i povezane ili svatko nešto radi kako bi ispunio svrhu svog postojanja i rada. Prava strategija, da li bi se napisati na dva lista papira i u nekoliko suvislih rečenica što se želi i kako to napraviti...

A ne bi bilo loše s tim papirom izaći na ulicu i pitati slučajne prolaznike-građane da li to razumiju. Ako je običnim ljudima takva strategija jasna i ima smisla možda bi onda mogla biti i ispravna. A tako su navodno zakone radili u Austro-Ugarskoj, kako bi vidjeli da li su oni razumljivi i primjenjivi.

Miroslav Kuskunović

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje