domaće je domaće

Sve je veća potražnja za domaćim češnjakom

Agrovijesti
Češnjak Fotografija: Pixabay
Sada moram povećavati proizvodnju jer se češnjak sve više traži, kaže Dario koji na dva hektara dobije oko šest tona češnjaka, uglavnom izvornog istarskog

Trebalo je mnogo godina priče i gledanja kako kineski češnjak ispunjava police trgovina da se nešto pokrene. Počelo je nešto konkretnije u Slavoniji, pa u Dalmaciji, a bude se i istarski proizvođači tog povrća kojega s pravom nazivaju prirodnim antibiotikom. Istarski proizvođači češnjaka nedavno su osnovali i udrugu kako bi lakše krčili proboj na tržište i osigurali zaštitu autohtonog istarskog crvenog češnjaka. Zanimljivo je da su dvojica najvećih proizvođača na području Oprtlja, na granici s grožnjanskom općinom – Dario Antonac i Mirjan Stornoga, piše Glas Istre.

U Kaligarićima, gotovo napuštenom i urušenom selu, u jedinoj stalno nastanjenoj kući živi Dario Antonac sa suprugom, kćerkom i malim sinom. U selu na uzvisini s koje puca pogled prema Mirni i Motovunu pred kućom prostrt češnjak na suncu, uokolo povezane pletenice češnjaka.

Češnjak
- Moji su roditelji i djedovi uvijek obrađivali zemlju, uzgajali i prodavali povrće, pa i češnjak. Tako sam i ja, a prije četiri godine otvorio sam OPG i počeo saditi češnjak. Sreća je da zemlje imam dovoljno pa češnjak sadim na dva hektara, a planiram posaditi na još pola hektara. Sve je to na desetak parcela, što otežava proizvodnju, naročito ako želimo poštovati plodored. Zemlje ima uokolo jako puno, ali je zarasla. Ljudi su otišli, puno je neriješenih vlasničkih odnosa pa zemlju ne možemo ni kupiti ni uzeti u najam, priča Dario koji je zaposlen u dvadeset i više kilometara udaljenim Bujama.

- Do prije dvije godine sadili smo sve ručno, sada imam nekoliko strojeva, sadilicu, vadilicu, novi traktor. Koštaju strojevi puno, ali bez njih nema ništa. Nisam dobivao nikakve poticaje, išao sam korak po korak i zadovoljan sam. Najvažnije je da se sve proda. Naravno, nije u početku bilo tako, ali kako smo se uključili na web tržnicu i društvene mreže, potražnja je porasla. Puno je stalnih kupaca, a poštom šaljemo pakete češnjaka u Dalamciju, po Istri, u Sloveniju, dolaze nam i mnogi koji okolo borave na odmoru…Sada moram povećavati proizvodnju jer se češnjak sve više traži, dodaje Dario koji na dva hektara dobije oko šest tona češnjaka, uglavnom izvornog istarskog.

Dario i njegova supruga češnjak prodaju po 40 kuna za kilogram ili deset kuna više za jednu pletenicu, reštu. Kupci su zadovoljni, njih dvoje također.

- Češnjak je jako delikatan, hoće zemlju koja ne zadržava vodu, s kamenom, šljunkom. Imam lijepe i dobre zemlje, ali nije sve za češnjak. Sadimo ga ujesen, treba pratiti rast, u proljeće slijedi borba sa travom i korovom. Plašili smo se da mu ova srpanjska kiša neće pogodovati, znalo se ljudima događati da sav strune od previše kiše. Ipak, dobar je. Kad odraste nakon što ga vadilica izbaci i protrese, mi ga pokupimo rukama, jer nam se ne bi isplatio još i stroj za kupljenje, nisu velike parcele, a ni velika proizvodnja. Sadnja ide brzo, jer radimo strojno, a najveći posao je pripremanje sjemenskog češnjaka, odnosno odvajanje režnjeva. Treba ručno odvojiti i do 700 kilograma sadnog materijala, a to se radi kad se malo prosuši, pa je još teže. Moramo tako, jer koristimo svoje sjeme istarskog češnjaka, tada smo sigurni da je pouzdano, veli Dario Antonac.

Češnjak
Spomenuo je i svog susjeda u selu Vižintini Vrhi, Mirjana Stornogu koji ima gotovo jednaku površinu pod češnjakom kao i Dario. Pomažu se, kaže, savjetuju, jedini su proizvođači češnjaka u sjeverozapadnoj Istri, a najveći u cijeloj Istri. Inače, obitelj Stornoga bavi se još maslinarstvom i seoskim turizmom.

- Ja ne stignem više, ali ako gledam u budućnost, onda bih još povećao površine pod češnjakom, ali bih se upustio i uzgoj lješnjaka. Pogoduje mu klima, dobro uspijeva, a također je velika potražnja. U tom slučaju morao bih se posvetiti samo toj proizvodnji. Inače, od roditelja sam naslijedio proizvodnju krumpira i luka, crvenog i žutog. Nije tu neka zarada, pogotovo na luku, ima s njim puno posla, osjetljiv je, ali ljudi ga traže. Inače, trebalo bi mi i jedno skladište, jer potražnja za povrćem, naročito za češnjakom bit će sve veća, razmišlja Dario.

- Želim ostati u tom poslu, za sada je češnjak isplativiji od nekog drugog povrća, poručuje Dario Antonac dodajući kako je i u ovom poslu teško naći radnike. Uz to, Dario ističe i štete koje im radi divljač, naročito divlje svinje. Ne jedu češnjak, ali sve izruju, unište. Ne pomažu ni električni pastiri. Štetu divlje životinje rade i drugim poljoprivrednicima, ne samo divlje svinje, već i jeleni i ostala divljač. Ah, ništa, moramo se boriti, ja ne odustajem, poručuje na kraju razgovora Dario Antonac.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje