Zvonko Širjan suvlasnik i član Uprave Širjan d..o.o.

Sve možemo izvesti, ali želimo da naši potrošači jedu hrvatsku kvalitetnu junetinu

Agrovijesti
Zvonko Širjan, član Uprave u suvlasnik Širjan d.o.o. Fotografija: Damir Špehar/PIXSELL Pogledajte galeriju
Sve ovo je proizvedeno u Hrvatskoj, a naše meso ne može više nositi oznaku „Meso hrvatskih farmi“ zbog promjene Pravilnika. Potrošači bi trebali znati da mi uvozimo telad od 100 kilograma, ali ga tovimo godinu do 1,5 godinu i ono u konačnici dosegne težinu i do 650 kilograma.

Ukidanje mogućnosti stavljanja znaka „Meso hrvatskih farmi“ za juneće meso, koje je proizvedeno od uvozne teladi u Hrvatskoj, bila je ishitrena odluka nadležnih institucija i vjerujem da će se ona promijeniti jer je donesena pod medijskim pritiskom. Slažem se s mojim kolegama iz udruge Baby Beef da smo nepravedno kažnjeni zbog medijskog pritiska, jer mi svi uvozimo i do 80 posto teladi za tov zato što u Hrvatskoj nema dovoljno domaće proizvodnje, kazao nam je na početku razgovora Zvonko Širjan član uprave i većinski suvlasnik tvrtke Širjan d.o.o.

Ponosno nam pokazuje preko 100.000 tona stočne hrane na farmi – slame, sijena, kukuruza i svih drugih žitarica i hrane koja je, kako ističe, sve s domaćih, hrvatskih polja.

Zvonko Širjan, član Uprave u suvlasnik Širjan d.o.o.

Sve proizvodeno u Hrvatskoj

Sve ovo je proizvedeno u Hrvatskoj, a naše meso ne može više nositi oznaku „Meso hrvatskih farmi“ zbog promjene Pravilnika. Potrošači bi trebali znati da mi uvozimo telad od 100 kilograma, ali ga tovimo godinu do 1,5 godinu i ono u konačnici dosegne težinu i do 650 kilograma.

„Sva hrana, sav rad, zaposlenost, sve kontrole, doprinosi, porezi, inspekcije odvijaju se na našim farmama, pa je čudno da se naše meso ne smatra domaćim i stavlja ga se u neravnopravnu tržišnu utakmicu s uvoznim, visoko subvencioniranim mesom, iz drugih država EU koje se prodaje u trgovinama“, kaže  Širjan.

Njegova obitelj tovom junadi se bavi od početka 80-tih godina prošlog stoljeća i imaju samo u Italiji već treću generaciju poslovnih partnera, koji kupuju meso od njih. Imaju 3 velike farme i spadaju u red najvećih tovljača u Hrvatskoj u ovom dijelu Europe.

Zvonko Širjan, član Uprave u suvlasnik Širjan d.o.o.

Najmodernija farma

„Naša obitelj ima skoro 15.000 životinja u proizvodnji, a tvrtka Širjan d.o.o. čiji sam član uprave i većinski suvlasnik ima oko 8000 do 10.000 komada. Mi čak 50 posto potreba za hranom proizvodima na našim poljima, na 1800 hektara, zapošljavamo 50 ljudi“, objasnio nam je Širjan, dok nam pokazuje upravo zasijane površine pšenice uz farmu u Ivanić Gradu.

Ovo je jedna od najmodernijih farmi u koju je investirano čak oko 90 milijuna kuna, od čega je oko 37 milijuna kuna, sufinancirano iz EU fondova, točnije iz mjere 4.1.1. Programa ruralnog razvoja, dodaje. 

Stalo nam je do hrvatskog tržišta i do naših potrošača i smatram da nam je potrebna jaka marketinška kampanja i podrška sa znakom „Meso hrvatskih farmi“, kako bi kroz kratke lance opskrbe naši potrošači na policama imali domaće meso. Ako se pršuti rade od uvoznih butova i uvozne soli, a mlijeko koje je dobiveno od krava iz uvoza nosi oznaku Mlijeko hrvatskih farmi, a sličnih je primjera jako puno, ne razumijem zašto se naša junetina ne smatra domaćom, ističe Širjan.

Širjan smatra kako je tov junadi perspektivan i jedan od rijetkih sektora stočarstva koji je stabilan i razvija se te ima ogroman potencijal jer postoji strašno veliki interes za izvozom na tržište Mediterana – točnije zemalja Bliskog Istoka.

„Tovna junad iz Hrvatske odlazi preko luke Raša u Libanon, Egipat, Libiju i konkurentna je s istom iz zemlja poput Australije, Venezuele, Brazila, Poljske, Češke, Mađarske, Rumunjske. Možemo sve izvesti na ta tržišta, ali nam je važno da smo prisutni na domaćem tržištu s našim domaćim mesom“, kaže Širjan.

Zvonko Širjan, član Uprave u suvlasnik Širjan d.o.o.

Zajednička klaonica

Njegova obitelj je jedan veliki dio svoje tovne junadi godinama plasirala u klaonicu PIK Vrbovca i prodavala meso kroz domaći trgovački lanac Konzum, no situacija oko koncerna Agrokor i strah koji se pojavio natjerao ih je da se okrenu većem izvozu.

„Izvoz nam je oko 80 posto, u Italiju izvozim meso, a na Bliski Istok životinje“ ističe Širjan. Za nas je velika satisfakcija da imamo proizvod koji je tržišno priznati, ali nam je definitivni interes da našu kvalitetnu robu prodamo na domaćem tržištu, za naše potrošače nego da se sve više meso lošije kvalitete uvozi. „Mi smo samo u rujnu izvezli 1550 komada stoke, a ovaj tjedan ide još oko 2000 komada, i takav je plan za svakih 40 dana po jedan brod“, dodaje.

Nama je cilj da s našim partnerima iz Hrvatske, koji su uglavnom članovi Baby Beefa, supstituiramo  uvoz junetine koji je jako prisutan, uz pomoć naših institucija i to kroz marketinšku pripremu i oznake, da naši potrošači dobiju kvalitetan proizvod u kratkom vremenu gdje neće dugo trajati put od industrije do stola, i koji će biti svjež, kvalitetan i provjerenog podrijetla.

Ako to nećemo moći, ako izgubimo i naš jedini veliki trgovački lanac, preko kojega se većina mesa prodavala, bit ćemo prisiljeni izvoziti.

Hrvatska je lošom poljoprivrednom politikom i usmjerenošću na pasmine koje su više pogodne za mljekarstvo nego za tov mesnih pasmina napravila grešku i moramo biti svjesni da ćemo i dalje većinu teladi morati uvoziti. Pokvarili smo naš pasminski sastav i da bi se to ispravilo potrebna je strateška odluka i investicije u ovaj sektor, dodaje. Širjana ističe kako je kroz jednu smislenu politiku moguće doći kroz duži period do domaće teladi kao što su to napravili Mađari ili Rumunji koji primjerice danas imaju 6 milijuna komada stoke, dok je u Hrvatskoj taj broj pao na oko 300.000.

Hrvatskom stočarstvu je potrebna dugoročna i stabilna poljoprivredna politika koja osim marketinga podrazumijeva i kontinuitet u isplati poticaja, koji ne smiju padati. Isto tako potrebno je mijenjati genetiku stoke križanjem s mesnatim pasminama, a potrebno je i kroz EU fondove kapitalno potaknuti one koji se mogu baviti i razvijati tov junadi.

Tržišta ima, ali je potrebno imati mjere koje će ga podizati i ne smije se poljoprivredna politika stalno mijenjati, smatra ovaj proizvođač.  

Mađarska velika konkurencija

 

Mađarska nam je velika konkurencija, a prije deset godina nisu izvozili niti jedno grlo stoke. Sada izvoze ogroman broj, a stočni fond su podigli odlukom da onaj tko ima državnu zemlju mora, ako je želi zadržati, nabaviti stoku, nije bitno da li svinje ili goveda. To je jedan alat kojim je Mađarska podigla svoj stočni fond i proizvodnju, kaže Širjan.

Dodaje kako je uobičajeno da ozbiljni proizvođači imaju svoju klaonicu, no kako se u Hrvatskoj profilirala jedna velika klaonica i jedan veliki sustav koji je imao i veliku maloprodaju o tome ranije nisu razmišljali. Ako bi se u budućnosti PIK Vrbovec prodavao i izdvajao iz sustava Agrokor, domaći proizvođači tovne junadi i svinjogojci bi se mogli pojaviti kao potencijalni kupci, ali svi zajedno jer pojedinačno nitko nema financijske snage za to. „Pojedinačno nismo financijski potentni, ali kao grupacija proizvođača junadi i svinja, sigurno bi bilo uputno razmišljati o tome, ali pod jasnim vlasničkim odnosima i na tržišnoj osnovi.

I Širjan je jedan od vjerovnika Agrokora, a kako kaže nakon neprospavanih noći, sad je optimista i vjeruje da će stvari krenuti na bolje. Roba se sad isplaćuje redovito.

Naš izvoz stoke preko luke Raša dobro funkcionira, iako je potrebno još investirati u nju. Luka se revitalizirala i danas preko nje ide stoka iz cijele Srednje Europe – iz Mađarske, Austrije, Češke, Poljske, dijela Njemačke, pa čak iz Litve i Estonije.

Prihod od 100 milijuna kuna

Tvrtka Širjan ima oko 100 milijuna kuna prihoda. Imamo relativno dobre financijske pokazatelje i stopu profitabilnost koja omogućava daljnje investicije. Planiramo kroz dvije godine značajno dizati prihode nakon spomenutih investicija“, kaže Širjan. Poticaj za tov junadi je negdje oko 850 kuna po grlu, a nešto je bio manji prošle godine jer je proizvodnja bila veća od financijske omotnice za ovu proizvodnju. Poticaji su jedan od alata države da drži proizvodnju i niske cijene hrane. Kada ih ne bi bilo proizvodnja bi padala, a cijena hrane bila, po njegovoj procjeni, od 50 do 70 posto veća. Jedna od važnih mjera koje država treba uvesti su i potpore za dobrobit životinja koje bi značajno pomoglo stočarima i tovljačima da povećavaju proizvodnju i da se vrati proizvodnja na veliki broj farmi koji su zbog krize u mljekarstvu prestali proizvoditi

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje