Krešimir Kuterovac

Svi oni koji su dobili odluke za projekte ruralnog razvoja mogli bi tužiti državu

Agrovijesti
Krešimir Kuterovac Fotografija: Žarko Bašić/PIXSELL
Još je uvijek neizvjesna sudbina prvog natječaja Mjere 4 Programa ruralnog razvoja (PRR), čiju je provedbu stopirala Europska komisija zbog sumnji na umjetno stvaranje uvjeta za dobivanje potpora.

Tema je to i razgovora Glasa Slavonije s Krešimirom Kuterovcem, vlasnikom tvrtke Inagra i bivšim državnim tajnikom Ministarstva poljoprivrede.

Sudjelovali ste na prvom natječaju sa svojim projektima svinjogojskih farmi. Kako ste prošli?

Nisam prošao, kao što do sada nije prošao ni jedan od 1100 projekata. Projekti farmi su u sklopu cijelog sustava svinjogojskog klastera trebali biti prvi pokretači nove proizvodnje 100.000 prasadi, trebao sam zaposliti 20 osoba i osigurati daljnju proizvodnju tovljenika na manjim farmama i zapošljavanje na njima. Mome projektu presudila je bizarna „administrativna pogreška“, ali za sada se još ne predajemo i vjerujem da će na drugom ili nekom sljedećem natječaju projekti biti prepoznati kao korisni i za svinjogojstvo i za poljoprivredu.

Svima su nam poznate neke „ činjenice“ o potporama Mjere 4 Programa ruralnog razvoja, od kojih su u javnosti najviše eksploatirane one koje se odnose na povezane projekte velikih tvrtki i umjetno stvorene uvjete za dobivanje potpora. Kako danas, nakon više od jedne godine od završetka prvog natječaja, gledate na tu problematiku?

Najveći problem vidim u loše programiranim uvjetima natječaja i nejasnim ciljevima koji su se željeli postići potrošnjom tog javnog novca. Moramo biti savjesni i odgovorni prema trošenju sredstava PRR-a jer ona čine polovinu potpora u poljoprivrednoj proizvodnji i ključna su za povećanje proizvodnje, povećanje zaposlenosti i konkurentnosti. Ako ta sredstva ne postignu te ciljeve, naša poljoprivreda potonut će još dublje i neće ispuniti zadatak očuvanja ruralnog prostora Republike Hrvatske.

Krešimir Kuterovac

Svi ostali problemi kojih smo svjedoci od završetka natječaja do danas proizišli su iz toga prvoga, a možemo ih nabrojiti - sumnja na pogodovanje velikim sustavima omogućavajući da se bez potrebe dokazivanja vlasničke povezanosti tvrtke tretiraju kao samostalne jedinice, da financiraju više projekata na jednom natječaju iako su vlasnički povezane tvrtke, stvaranje umjetnih uvjeta za potpore do 90 %, postavljanje mladih direktora ili nositelja gospodarstava, osnivanje novih tvrtki i tvrtki na posebnom području, ekonomska veličina gospodarstva, zajednički projekti, koji dobivaju 20 % više povrata, a zapravo su vlasnici povezani, mijenjanje pravila i procedura u tijeku provedbe natječaja i procjene projekata, pa su projekti ocjenjivani prema različitim kriterijima, prijave naših poljoprivrednika i političara EK na provedbu natječaja PRR i, na kraju, mišljenje EK, koja u njemu proziva našu Agenciju za plaćanje i sve sudionike natječaja da smo nesposobni, sumnjivi i „kriminalci“. Osim što smo dokazali da nismo sposobni i da smo strašno kivni jedni na druge, osobno me najviše pogodilo što apsolutno nitko nije reagirao kako bi zaštitio hrvatske interese, koji su pogaženi takvim nalazom EK, koja se ponaša kao da je sretna zbog naše nesposobnosti pripreme i kvalitetnog trošenja sredstava PRR-a.

Navodno su u igri i velike moguće štete za državu, prijetnje tužbama pljušte sa svih strana. EK nas može kazniti smanjenjem proračuna za PRR, a ministar spominje da neće ostaviti zaduženje da mu ga plaćaju unuci.

Najveća šteta za državu napravljena je i još je na djelu, a zove se novac je na računu u Bruxellesu. Ministarstvo ne zna kako dalje, a Agencija za plaćanje je pod povećalom jer joj nisu dobre procedure. Oko tih pitanja ne znam što je napravljeno, ali, koliko se javno vidi, ništa ili jako malo. Ako se nekome dokaže osobna odgovornost i namjera, odgovarat će, pri tome mislim na bivšeg ministra Tihomira Jakovinu i njegov tim iz Ministarstva i Agencije, to je na pravosuđu i tijelima progona, a za Ministarstvo poljoprivrede to je prošlo svršeno vrijeme. Novac PRR-a za sada nije potrošen i nema nikakve moguće štete za državu, a niti nam EK može odrediti nekakvu kaznu s obzirom na prvi natječaj Mjere 4. Međutim, eventualno poništenje natječaja moglo bi otvoriti Pandorinu kutiju. Naime, oni koji su dobili konačne odluke za projekte ruralnog razvoja mogli bi tužiti državu. Tužbe kojima korisnici koji su sudjelovali na natječaju prijete imaju osnovu samo kada su donesene konačne odluke za pojedine operacije, a to je za Operaciju 4.2.1 (Prerada poljoprivrednih proizvoda) i 4.1.2. (Stajski gnoj i gnojovka i utjecaj na okoliš), a sve to ako Agencija za plaćanje ne provede proceduru isplate ili nagodbe s korisnicima. Valja navesti da nema odluka a time ni moguće štete za državu u Operaciji 4.1.1., koja je najveća po sredstvima i broju korisnika.

Imate li neke prijedloge za rješavanje sadašnje situacije?

Izmijeniti pravilnik u skladu s utvrđenim problemima i preporukama EK te ga dopuniti operacijama kako bi mogao ispuniti cilj, smanjiti nepotrebno administriranje i ubrzati postupke. Cjelokupni intervju pročitajte na Glasu Slavonije.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje