Ravnatelj Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo

Tomislav Klarić-Kukuz: Zajedno možemo oživjeti zadružno poduzetništvo u Hrvatskoj

Agrovijesti
Tomislav Klarić-Kukuz, ravnatelj HCZP Fotografija: Marko Lukunić/PIXSELL Pogledajte galeriju
Umjesto da čekamo da nas „porobi“ strani investicijski kapital moramo se pokrenuti sami. To je bila možda i osnovna misao vodilja mog prethodnog rada, a ona će i dalje ostati moje osobno načelo implementirano i na novom radnom mjestu kao ravnatelja Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo, ističe ravnatelj Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo Tomislav Klarić-Kukuz.

Dolazite iz LAG-a „Cetinska krajina“, koji ste vodili do sada. Molim Vas da nam kažete nešto više o tome i kratko se predstavite ?  

Moj rad u LAG-u „Cetinska krajina“ prvenstveno je bio orijentiran na rad s ljudima na terenu koji su postojeći ili budući nositelji promjena i najveći su razvojni potencijal svakog područja bez obzira u kolikoj je ono mjeri urbano ili ruralno. U tom radu trebalo je pomiriti dva različita pristupa, jedan koji sagledava širu sliku razvojnih potencijala, a drugi koji se usmjerava na pojedinačne nositelje projekata i projektnih ideja.

Svoj sam rad na razvojnim projektima započeo još 2007. godine i to kao direktor Turističke zajednice  Trilj. Također, nakon toga radio sam  kao direktor hotela „Alkar“ u Sinju,  gdje sam pokrenuo kapitalnu investiciju preuređenja restoranskog dijela hotela i ugradnje inovativnog i energetski učinkovitog sustava grijanja i hlađenja.

Uz završeni Ekonomski fakultet u Dubrovniku , krajem 2010. godine, sam upisao dodatni Magisterij poslovnog upravljanja (MBA) iz područja financija, kojeg završavam u Londonu. Za vrijeme studiranja u Londonu, pokrenuo sam i start-up firmu koja je osnovana s namjerom uvoza hrvatskih proizvoda i koja je uspješno otvorila tržište Londona i  Engleske za pojedine hrvatske proizvode.

Neprocjenjivo je iskustvo vođenja biznisa u Engleskoj jer kroz poslovanje u tako uređenom sustavu vidite koliko stvari mogu biti jednostavne kada je sustav jednostavan, kada su pravila ista i vrijede jednako za sve, kada su davanja državi razumna i kada je cijelo društvo posvećeno radu i poduzetništvu.

Nakon završenog magisterija u Londonu,  vraćam se u svoj rodni kraj, gdje kao voditelj LAG-a Cetinske Krajine, nastavljam uspješno raditi na nizu projekata važnih za razvoj područja Cetinske krajine.

Koje biste aktivnosti istaknuli iz razdoblja vođenja LAG-a Cetinske Krajine ?

Dvije stvari su posebno važne u vođenju LAG-a, projektno razmišljanje i strateško planiranje. Ono što je bilo jako važno je otvaranje komunikacijskih kanala prema mikro i malim poduzetnicima, posebno u području poljoprivrede, bilo da su oni d.o.o., obrti, OPG ili zadruge.

Ono što nama prvenstveno treba danas u Hrvatskoj je promjena paradigme razmišljanja. Moramo prestati razmišljati na način „idemo skupiti poticaje“, te početi razmišljati na način „idemo razvijati projektnu ideju koja mora biti poslovno održiva na dugi rok i biti konkurentna na tržištu; hrvatskom, europskom i svjetskom“.

Upravo takav način vođenja LAG-a doveo nas je u poziciju da smo se mogli kvalitetno usmjeriti na pomaganje drugima u razvijanju njhovih projektno-poslovnih ideja te smo pomogli u procesu  prijave na EU natječaje velikom broju krajnjih korisnika.

Ujedno smo u tom procesu iznimno kvalitetno analizirali naše stanje te naše potencijale, posebno u onom dijelu razvojnih mogućnosti koje tek treba kreirati kroz investicijsko planiranje na lokalnoj razini.

 Uvijek i sve počinje od nas samih i na lokalnoj razini, te je jako važno da se stvori opće-društvena atmosfera u kojoj ljudi dominantno razmišljaju o razvijanju postojećih i osmišljavanju novih poslovno-razvojnih potencijala.

Umjesto da čekamo da nas „porobi“ strani investicijski kapital moramo se pokrenuti sami. To je bila možda i osnovna misao vodilja mog prethodnog rada, a ona će i dalje ostati moje osobno načelo implementirano i na novom radnom mjestu kao ravnatelja Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo.

Tomislav Klarić-Kukuz, ravnatelj HCZP

 Na koji način planirate voditi HCZP, pritom mislim da li već sada imate u planu pokrenuti neke zakonske inicijative i projekte, kako bi se zadrugarstvo u Hrvatskoj bolje organiziralo i revitaliziralo ?

Sadašnja situacija u zadrugarstvu je dramatično loša. S obzirom na specifičnosti zadruga kao poslovno-organizacijskog oblika koji se temelji na demokratičnosti i jednakom pravu glasa svih njegovih članova, i s obzirom da su zadruge  gospodarski subjekti koji po svojoj prirodi nisu društva kapitala već društva osoba, one su vezane uz zadrugare i formirane su za zadovoljavanje njihovih potreba, a ne za maksimiziranje profita. Stoga su zadruge i od šire važnosti za lokalnu uzajednicu jer doprinose i potrebama zajednica u kojima djeluju.

Zbog svih tih specifičnosti, zakonodavni okvir koji pokriva djelovanje zadruga zadire u brojne zakone RH, te je u mnogim svojim dijelovima vrlo nepovoljan za konkurentnost zadruga na tržištu. Vrlo nepovoljan i u apsolutnom, ali i u relativnom smislu, uspoređujući zakonodavstvo uspješnih zemalja EU gdje se zadrugarstvo ne zatire već potiče i nagrađuje.

Kao prilog tome ide činjenica da zadruge danas čine otprilike  0.5% BDP-a RH, dok recimo u Italiji one čine 15% BDP-a. Kada kažemo da bi zadruge mogle činite 15 % BDP-a u RH, onda ne govorimo o tome da treba motivirati druge oblike da se preregistriraju, već da je to dodatni gospodarski potencijal u ukupnom zbroju, koji može pokrenuti i multiplicirati koncentrične „vidljive“ i „nevidljive“ razvojne potencijale kroz cijeli gospodarski sustav.

Stoga je pravi odgovor na vaše pitanje da prvenstveno moramo analizirati i  mijenjati zakonsku regulativu za zadruge, a potom i da moramo uvidjeti snagu i potencijal zadrugarstva.  Jako je bitno da zakon na pravi način regulira odnos zadruge i zadrugara.

Također je jako bitno da se zakonom maksimalno zaštiti zadružna imovina koja kao posebna kategorija vlasništva mora biti nedjeljiva i mora ostati u zadružnom sustavu. Na ovaj način ćemo stubokom promijeniti položaj zadruga u smislu njihove tržišne konkurentnosti i usmjeriti sve naše snage za dobrobit zadruga i zadrugara.

S obzirom da je Hrvatski centar  za zadružno poduzetništvo javna ustanova veseli me što imam punu podršku resornog ministarstva gospodarstva  u provođenju zacrtanih smjernica promjena u zadrugarstvu. Posao koji želimo odraditi je opsežan ali i jednostavan  u smislu postavljenih ciljeva i jasnog  plana aktivnosti koje moramo zajednički odraditi.

Koliko je danas zadrugarstvo važno kao bitan oblik udruživanja u svim aspektima poduzetništva, a posebice u poljoprivredi?

Zadruge moraju biti prepoznate kao  jedan od  oblika poduzetničkog djelovanja koji ima svoje specifičnosti. Način poslovanja i načela po kojima funkcioniraju zadruge u zemljama gdje je zadrugarstvo najrazvijenije čine zadruge najboljim mogućim oblikom za udruživanje, i u poljoprivredi i u nekim drugim gospodarskim granama.

Naš je posao da uklonimo prepreke koje zadrugama priječe da budu konkurentnije i da potaknemo njihov rast i razvoj, a i da im na taj način damo značaj koji im je oduzet.

Ako analiziramo samo važnost zadruga u poljoprivredi na svjetskom nivou treba reći da zadruge u Europi imaju, otprilike, 60% tržišnog udjela na području prerade i prodaje poljoprivrednih proizvoda te oko 50% udjela u nabavi sirovina.

Iz primjera zemalja koje se percipiraju kao izrazito kapitalističke imamo jako uspješan sektor zadrugarstva koji prkosi mentalitetu „zgrtanja profita“. U SAD-u zadruge imaju 28% tržišnog udjela u preradi i prodaji poljoprivrednih proizvoda te 26% u nabavi sirovina. U Velikoj Britaniji poljoprivredne zadruge ostvaruju 7 milijardi funti prihoda godišnje.

Iz tih brojki vidi se važnost, snaga i razvojni potencijal zadrugarstva u poljoprivredi, u zemljama poput Italije, Francuske i Španjolske te brojke su još i veće.

U Hrvatskoj smo nažalost taj ogromni potencijal udruživanja i organskog razvoja kroz zadruge sveli na minimum lošim zakonskim rješenjima i neshvaćanjem same biti zadrugarstva i zadružnog poduzetništva.

Moramo te trendove preokrenuti i stvoriti pravi okvir za zadrugarstvo. Na taj način ćemo pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju i prerađivačku industriju , preuzeti kontrolu nad procesima razvoja i spriječiti rasipanje naših resursa koji su danas izloženi špekulativnom kapitalu.

Što ste kao upravitelj LAG-a kroz praksu uvidjeli kao ključne probleme hrvatske poljoprivrede, života OPG-a i njihovog otpora prema udruživanju?

Čini mi se apsolutno besmislena teza da netko ima otpore prema udruživanju ili bilo čemu što bi mu donijelo „korist“ i osobni napredak na polju u kojem se razvija. Puno realnija bi bila ocjena da su svi dosadašnji modeli udruživanja bili jako loše osmišljeni i diktirani s priličnim nerazumijevanjem prema postulatima slobodne tržišne ekonomije.

Također, onog trenutka kada prestanemo gledati na poljoprivredu kao na socijalnu komponentu, već kao na biznis koji mora biti tržišan i konkurentan, početi ćemo proces rješavanja naših problema. Mi zapravo u Hrvatskoj imamo problem u nestručnosti, neznanju i promašenoj koncepciji funkcioniranja.  Pitanje je zapravo da li je Hrvatski model proizvodnje u poljoprivredi  kočnica razvoja sam po sebi? Mislim da moramo otvoriti stručnu raspravu o ovim pitanjima koji su makroekonomske naravi.

Jedan je zgodan primjer naše opće konfuzije kao društva. Stalno govorimo kako ne možemo konkurirati poljoprivrednim proizvodima iz npr. Italije ili Mađarske, ali ništa ne radimo da promijenimo naš položaj. S druge strane imamo i mi uspješne primjere poljoprivrednih proizvođača, ugledajmo se na njih.

Jedan od naših najvećih problema je pogrešan sustav vrijednosti koji se generira lošim sistemskim rješenjima. Poduzetništvo i želja za radom i napredkom treba biti  nesputana i neograničena. Upravo u tom dijelu zadruge mogu povezati poduzetništvo i udruživanje koje će donijeti radna mjesta koja su „nepreseljive“ naravi. Zadružni način poslovanja može biti odgovor na krizu u kojoj smo se našli i sačuvati naše resurse u našim rukama.

Tomislav Klarić-Kukuz, ravnatelj HCZP
Koje zadruge po Vašem mišljenju kod nas imaju najbolju perspektivu i na koji način mislite da je potrebno da ih se potiče?

Sve su zadruge jednako važne. Naš posao je da stvorimo kvalitetnu platformu za poslovanje svih zadruga.  Moramo ukloniti brojne prepreke koje zadruge imaju u svom poslovanju i stvoriti jednostavan, funkcionalan i pravedan okvir  za sve.

Naš posao je da potičemo zadrugarstvo u njegovoj cjelini i da stvaramo zakonodavno okruženje u kojem zadruge mogu biti konkurentne i u kojem su kompenzirane za svoj doprinos lokalnoj zajednici.

Posebnu pažnju treba posvetiti u podršci onim zadrugama koje imaju ambiciju unaprijediti svoje proizvodne procese te stvarati proizvode s visokom dodanom vrijednošću. Treba poticati procese razvijanja kvalitetnih robnih marki koje imaju zaokružen ciklus proizvodnje.

Također, jako je važno održati i unaprijediti poslovanje onih zadruga koje već godinama uspješno rade i imaju dobre poslovne rezultate.

U tom smislu također je jako važna i podrška centra u osiguravanju neometanog pristupa zadruga natječajima kojima se mogu financirati kvalitetni projekti, te naša uloga u širenju informacija i edukaciji zadrugara o mogućnostima projektnog financiranja.

Na skupovima o zadrugarstvu koje smo pratili vidjeli smo da su zadruge temelj brojnih ekonomija na Zapadu. Mi smo našu tradiciju zadrugarstva dosta narušili kako našim mentalitetom, tako i neprepoznavanjem od strane države i institicuija. Kako to mislite preokrenuti?

Nisam pobornik teorija o mentalitetu. Ako i postoji generalni društveni stav o nečemu onda je on više rezultat, a manje uzrok problema. Ako govorimo o tradiciji zadrugarstva možemo slobodno reći da je ona nastala iz kvalitetnih poslovnih rezultata zadruga u prošlosti. U jednom kolopletu društveno-povijesnih okolnosti mi kao društvo smo propustili povijesnu šansu da pojednostavnimo naš gospodarski sustav i da se u potpunosti okrenemo tržišnoj ekonomiji.  Vrijeme je da od „birokr-o-acije“ postanemo „kroacija“ kakvu svi mi zajedno želimo i za koju smo krvarili stoljećima.

U tom smislu jako je važna promjena razmišljanja i našeg odnosa prema poduzetništvu generalno, ali to nije stvar mentaliteta već rezultat promjene smjera u komunikaciji i oslanjanje na struku i znanje.  Sve se to može preokrenuti upornim „nametanjem“ tema koje su od ključne važnosti i fokusiranje na donošenje odluka i provedbu rješenja koja će promijeniti sustav, a time posljedično i tzv „mentalitet“.

Želim da prestanemo s praksom kreiranja zakona da bismo pogodovali ili uništili pojedine „interesne“ skupine i da stvaramo dugoročna zakonska rješenja.

Kao ravnatelj HCZP pokrenut ću izradu sveobuhatnog novog zakona o zadrugama kojim će se jasno i afirmativno definirati posebnosti zadrugarstva, odnos zadruge i zadrugara, zaštititi zadružna imovina te pokrenuti gospodarski potencijal koji leži u neiskorištenim potencijalima.

Jako je važno pokrenuti pozitivan odnos prema poduzetništvu, a time i prema zadružnom poduzetništvu koje nije konkurencija drugim oblicima poduzetništva, i u tom smislu je posebno važno start-up poduzetništvo koje nam mora biti društveni prioritet broj jedan.

Poduzetništvo, zadruge

Mislite li da je važno da zadruge postanu bitni čimbenik u hrvatskim rauralnim prostorima koji su sve napušteniji ?

Zadruge nisu osnovane s ciljem „zgrtanja“ kapitala za vlasnike već s ciljem da održivo posluju. S obzirom da zadruge ujedno usputno koriste i široj društvenoj zajednici zbog „prelijevanja“ stvorenih vrijednosti lokalnoj zajednici, poslovanje  zadruga bi trebalo kompenzirati kroz prepoznavanje njihove specifičnosti  u zakonodavstvu.  

Posebno je to važno u očuvanju opstanka na ruralnim prostorima. Vrlo brzo će nam se dogoditi da će opustošena područja otići u ruke „surovom“ kapitalu koji će htjeti maksimizirati profit. Jedini od načina da zadržimo ljude na ruralnim prostorima, a time i kontrolu nad našim resursima, je gospodarski uspješno djelovanje i profesionalno ostvarivanje pojedinaca.

Apsolutno sam siguran da je danas ,u vjerojatno jednoj „kataklizmičnoj“ situaciji na pojedinim ruralnim prostorima, zadrugarstvo možda i najbolje rješenje za pokretanje gospodarskih procesa na najnižoj lokalnoj razini. Zadrugarstvo je najbolji oblik udruživanja, a udruživanje vam daje snagu i neovisnost, to je njegova najveća vrijednost. Posebno u kontekstu gospodarski devastiranih ruralnih područja.

Nažalost, kao rezultat sustavnog zanemarivanja, ne samo da zadruge nisu „kompenzirane“ niti  pravedno tretirane u zakonodavnom sustavu RH, one su čak u određenim zakonskim rješenjima penalizirane .

Rezultat svega toga je i već spomenuta dramatično loša situacija koja je neprihvatljiva zbog jednostavnog razloga što zadruge imaju tu moć da generiraju dodatne vrijednosti u gospodarstvu, koje se  ne mogu realizirati kroz druge poslovno-organizacijske oblike.

Stoga danas u Hrvatskoj imamo paradoksalnu situaciju. S jedne strane izrazito potentan oblik gospodarskog udruživanja i poslovanja, a s druge strane postavljene su zakonske prepreke da se taj potencijal ne realizira. To moramo promijeniti.

Spomenuli ste konferenciju u Osijeku koju uskoro pripremate . Što će biti tema ove godine i koje teme smatrate da je važno u budućnosti ostvariti ?

Zajedno u organizaciji s Osječko-baranjskom županijom organiziramo konferenciju o razvoju zadruga i zadružnog poduzetništva. Na ovoj konferenciji osvrnuti ćemo se na stanje zadrugarstva, te pokazati dobre primjere iz sustava. Također smo pozvali naše prijatelje iz Italije koji funkcioniraju u jednom sasvim drugom okruženju od nas, sa vrlo razvijenim zadrugarstvom i zakonodavstvom koje štiti i promiče zadrugarska načela i vrijednosti. Oni će nam približiti način funkcioniranja i uspješnost zadruga u Italiji.

Jako je bitno da se teme zadrugarstva pokrenu na jednoj općoj razini te da se pokrenu procesi promjena. Oni znaju izgledati teški u početku ali ja smatram da je politika nečinjenja puno teža od politike proaktivnog pristupa. Posebno mi je važno da otvorim komunkacijske kanale prema ljudima na terenu jer smatram da je naša, a i uloga Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta da budemo servis svim gospodarstvencima, u našem slučaju zadrugarima. 

Osluškivanjem potreba zadrugara, zajednički ćemo doći do najboljih rješenja.Transparentnošću i otvorenim pristupom prema zadrugarima nastojat ću formirati društveno odgovornu i inspirativnu klimu u svijetu zadružnog poduzetništva.Takodjer, Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo će biti otvorenog pristupa prema zadrugarima s ciljem stvaranja  proaktivne klime. Želimo stvoriti stimulativno okruženje, u kojem će zadrugama kao subjektima malog gospodarstva biti omogućena realizacija kvalitetnih projekata

Konferencija u Osijeku je dobar prvi korak da se otvore teme i naprave prvi koraci prema krajnjem cilju, sređivanja stanja u zadružnom sustavu i stvaranja okvira za razvoj gospodarski uspješnih  zadruga koje mogu konkurirati  na hrvatskom, europskom i svjetskom tržištu.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje