Prof. dr. sc. Ivo Grgić, profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu

Treba poticati udruživanje hrvatskih proizvođača u brendiranju rakija

Agrovijesti
Rakija Fotografija: Marko Mrkonjić/PIXSELL
U Hrvatskoj je nekoliko većih proizvođača voćnih rakija koji su duži niz godina prisutni na domaćem i nekim inozemnim tržištima, s već brendiranim proizvodima. U isto vrijeme procjenjuje se da je prisutno i oko 60.000 (službeno nešto manje) malih proizvođača rakija koji se svi ne pojavljuju na tržištu, ali zamagljuju proizvedene količine i potrošnju rakija. Sivo, neregistrirano tržište rakija, procjenjuje se na oko 40% ukupnih količina.

Zašto se o hrvatskim voćnim rakijama relativno malo priča, a u proizvodnji i potrošnji su prisutne duže od mnogih drugih pića. Jesu li one pogodne samo za prigodničarske trenutke ili i za svakodnevnu konzumaciju, kao piće i/ili dodatak u gastronomiji? Postoji li i kako razvijati kulturu pijenja? Koliki je izvozni potencijal rakija? O svemu navedenom pokušalo se pronaći odgovore na prvom međunarodnom simpoziju posvećenom rakiji, organiziranom u Hrvatskoj, u Puli od 27. do 30. ožujka. U krasnom ozračju drevne Pule, želja za promocijom voćnih rakija okupila je predavače iz petnaest država te dvadesetak izlagača iz Hrvatske i susjednih zemalja. Sudjelovali su i predstavnici lokalne samouprave, državnih institucija, hotelskih kuća kao i studenti iz Zagreba i Poreča.

Rakija

Uvod u cijeli skup uveličao je Giuseppe Vaccarini iz Italije s predavanjem „Kako pravilno kušati rakije“. Giuseppe Vaccarini talijanski sommelier, dobitnik je nagrade Best Sommelier 1978. i predsjednik Udruge de la Sommellerie Internationale od 1996. do 2004.

Teško je pisati o rakijama, bogatstvu okusa, boja, mirisa..... pa ne doći u opasnost osude zlonamjernih zbog „još jednog promicanja ovisnosti....“. Ali, kao i svaki drugi proizvod kod kojega ne postoji razvijena kultura konzumacije, i voćna rakija može od bogatstva doživljaja postati zdravstveni, društveni i drugi problem.

I kada je prošao Simpozij, ostalo je nekoliko otvorenih pitanja, ne kao alibi za sljedeće okupljanje, nego zato što je na njih teško pronaći smislen, jednostavna odgovor u dva dana koliko je trajao simpozij. Pa čak i na primjeru jedne države, ovaj puta domaćina tj. Hrvatske.

Kao bitnim se naglasila tradicija u proizvodnji pa tako i samih rakija. One su jedan od poznatijih hrvatskih autohtonih proizvoda koje su se proizvodile skoro u svakoj seoskoj kući, najčešće za osobnu potrošnju, iznimno za poklon te još rjeđe za prodaju. U turobnim vremenima, rakija se mijenjala za druge nužne proizvode, ali se rijetko prodavala. Iako skoro da u Hrvatskoj i nema voćne vrste od koje se ne proizvodi ili bi se mogla proizvoditi rakija, dugo su najpoznatije bile šljivovica i lozovača. To se mijenja i danas se na tržištu mogu pronaći rakije od skoro svih voćnih vrsta kojima je Hrvatska, zahvaljujući klimatsko-pedološkim različitostima, bogata.

Posljednjih godina značajan iskorak je učinjen u podizanju tehnološke i tehničke razine proizvodnje, posebno u nabavci suvremene opreme za destilaciju, zahvaljujući i EU fondovima. Ipak, kod manjih proizvođača je još uvijek prisutan tradicionalni proces proizvodnje rakija.

KOnferencija Spirit Rakia

U Hrvatskoj je nekoliko većih proizvođača voćnih rakija koji su duži niz godina prisutni na domaćem i nekim inozemnim tržištima, s već brendiranim proizvodima. U isto vrijeme procjenjuje se da je prisutno i oko 60.000 (službeno nešto manje) malih proizvođača rakija koji se svi ne pojavljuju na tržištu, ali zamagljuju proizvedene količine i potrošnju rakija. Sivo, neregistrirano tržište rakija, procjenjuje se na oko 40% ukupnih količina.

postaju sve prihvatljivije kod svih slojeva potrošača te iako se i dalje najviše upotrebljava kao piće izvorno ili kao dio koktela, sve češće se koriste i kao dodatak jelima, slasticama i sl.

Rakije su relativno skromno prisutne u vanjskotrgovinskoj razmjeni Hrvatske. Ipak, s povećanjem domaće proizvodnje i potražnje koja s dešava u vrijeme porasta broja inozemnih turista, dolazi i do povećanja vanjskotrgovinske razmjene. Rakije su rijetki Hrvatski proizvod kod kojega imamo pozitivnu vanjskotrgovinsku razmjenu. Ukupna vanjskotrgovinska razmjena je oko 3.500 tona odnosno 12,6 milijuna eura. Ipak zabrinjavajuće je da u zadnjih pet godina brže raste uvoz nego izvoz, što pokazuje potencijal domaćeg tržišta voćnih rakija.

Vanjskotrgovinska razmjena se odvija obostrano sa skoro istim državama. Najviše rakija vrijednosno se uvozi iz BiH, Srbije, SAD, Slovenije i Belgije, nešto manje iz Italije, Austrije, Makedonije, Nizozemske, Njemačke, UK, Španjolske... Hrvatska najviše izvozi u BiH, Makedoniju, Njemačku, Srbiju, Austriju, Kanadu, SAD, Slovačku Nizozemsku, Crnu Goru itd.

Kao značajan problem na skupu je istaknuta je promocija rakija. Rakija, se u odnosu na neka druga pića kao što je npr. pivo, ne može javno reklamirati, a i kupnja i konzumacija određeni su punoljetnošću osoba. Zbog toga se pokušavaju pronaći izravni načini promocije kao što su prigodne manifestacija koje se organiziraju u skoro svakom malo većem mjestu i to od međunarodno poznatih Vinkovačkih jeseni, Đakovačkih vezova, Špancirfesta do manifestacija lokalnog značenja.

KOnferencija Spirit Rakia

Drugi oblik promocija su natjecanja proizvođača gdje se rakije ne samo približavaju kupcima nego je natjecanje oblik usvajanja novih znanja i podizanje kakvoće vlastitih proizvoda. Vrlo često su natjecanja kombinirana i s drugim sadržajima kao što su sljubljivanje rakija s jelima, promocija novih dizajnerskih rješenja i sl. Tako možemo spomenuti već tradicionalne manifestacije kao što su Izložba rakija zagrebačke županije s ocjenjivanjem. Međunarodna izložba rakije, pripravaka od rakije i octa u Kalinovcu, Edukacijsko natjecanje u kvaliteti voćnih rakija i likera u Semeljcima, Dani šljiva i rakija u Siraču, Smotra domaćih rakija u Humu itd. A kao treći oblik promocije je sigurno i održani skup SPIRIT OF RAKIA i medijski odjek u tiskovinama, na portalima i TV vijestima.

U narednom razdoblju, puno više pozornosti treba posvetiti kulturi pijenja i poznavanju posluživanja rakija. Neka istraživanja su pokazala nedovoljno poznavanje domaćih rakija kao i malu sklonost potrošača, tako da rakija i dalje ostaje u području tradicionalne potrošnje u kućanstvu. Prema nepouzdanim podacima, u Hrvatskoj se troši oko 12 l per capita. Velika prijetnja voćnim rakijama je agresivni marketing i financijska snaga u industriji konkurentskih pića. Sjetimo se samo Svjetskog prvenstva u nogometu te podatka da uoči, za vrijeme i poslije utakmice kad igra hrvatska reprezentacija popije se oko milijun i 200 tisuća litara piva. Također su mala znanja o rakijama kod osoba u ugostiteljstvu.

U narednom razdoblju nužno je poticati udruživanje proizvođača u brendiranju rakija za domaće tržište ali i kao izvoznih proizvoda. Poznata je Udruga proizvođača rakije od voća u Kneževim Vinogradima u Baranji koja je otvorila i prvu hrvatsku banku rakije. Tehnološki iskorak prepoznala je i Hrvatska gospodarska komora koja je Udruzi dodijelila oznaku Croatia creation – Izvorno hrvatsko, za liniju proizvoda Kneževa rakija. Za Hrvatsku je velika prilika prodaja rakija inozemnim turistima kao suvenira za što je potrebno uložiti truda u dizajniranje boca, oznaka i sl.

Na kraju skupa, kao vječna tema su ostale trošarine na voćne rakije. Iako je došlo do određenih izmjena, proizvođači su mišljenja da postoji problem za njihovu pravedniju primjenu te bi onda uz pojačani nadzor manji dio proizvodnje i prometa ostao izvan nadzora.

I da još jednom spomenem već napisano. Rakija nije alkohol ako se pametno konzumira. Ona je puno kvalitetnije piće od mnogih tzv. zdravih i bezalkoholnih. S njome se slavi rađanje ali i život. A negativne strane često prikazane i kroz pisanu riječ ili slikopis, nisu bile uzrok nego iznimka. Kao što kaže stara narodna „pijana glava ne nosi barjaka“.

Sljedeća godina, kada se SPIRIT OF RAKIA održava u Trstu, još je jedna prilika hrvatskim voćnim rakijama za iskorak u Svijet.

KOnferencija Spirit Rakia

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje