Uspjeh pršutara

Treći smo u Europi po broju zaštićenih pršuta. Sad idemo na proizvodnju milijun komada

Agrovijesti
Dalmatinski pršut Fotografija: Ivo Čagalj/PIXSELL
Nakon zaštite Dalmatinskog pršuta na razini EU, hrvatski pršutari kreću u ostvarenje cilja proizvodnje milijun komada pršuta. Danas se procjenjuje da je proizvodnja pršuta u Hrvatskoj na oko 300.000 komada, a potrebe tržišta su za još najmanje 400.000 komada jer se toliko proda drugih vrsta pršuta koji se uglavnom uvoze u Hrvatsku otkad smo ušli u EU

"Jako smo ponosni što smo završili i sa zaštitom Dalmatinskog pršuta na razini EU. Treći smo u Europi po broju zaštićenih pršuta, ispred nas su Španjolci i Talijani, a bolji smo od Francuza i Portugalaca. Naša zaštita četiri vrste pršuta velik je uspjeh i sada je na nama da svi zajedno skupimo snage i krenemo u ostvarenje cilja da do 2025. dođemo do proizvodnje jednog milijuna komada", kaže za Agrobiz.hr Ante Madir, izvršni direktor Klastera "Hrvatski pršut" - udruženih proizvođača iz četiri regije.

Madir kaže kako su hrvatski proizvođači pršuta, od istarskih do onih s Krka i iz Drniša, napravili ogroman posao sa zaštitom proizvoda. Danas se procjenjuje da je proizvodnja pršuta u Hrvatskoj na oko 300.000 komada, a potrebe tržišta su za još najmanje 400.000 komada jer se toliko proda drugih vrsta pršuta koji se uglavnom uvoze u Hrvatsku otkad smo ušli u Europsku uniju. 

Zaštita nam osigurava bolju cijenu i veći izvoz

"Imamo i proizvodnju za vlastite potrebe, što rade naši ljudi privatno od nekih 40.000 do 50.000 komada, no potrebe za povećanjem proizvodnje postoje. Zaštita nam osigurava bolju cijenu i veći izvoz. Na nama je sada da svi zajedno poradimo nešto na marketingu i boljoj promociji jer domaći potrošači još uvijek ne razlikuju oznake zemljopisnog podrijetla i nisu dobro informirani o tome što je zaštita i kako je to bio kompliciran i mukotrpan postupak za sve nas koji smo godinama radili na zaštiti i specifikaciji proizvodnje", dodaje Madir.

Uvoz butova problem, trebamo se organizirati

Klaster "Hrvatski pršut" registriran je početkom 2014. i zasad je okupio 30-ak članova iz četiriju udruga. Ambiciozni planovi udružili su proizvođače dalmatinskog, drniškog, krčkog i istarskog pršuta. Legalno se u Hrvatskoj na godinu proizvede između 250 i 300 tisuća pršuta, no nažalost od toga je samo 20% pršuta od butova svinja utovljenih na lokalnim farmama, ostatak je iz uvoza, uglavnom iz EU.

Izvršni direktor Klastera "Hrvatski pršut" Ante Madir

"Hrvatski pršutari trostruko veću proizvodnju žele ostvariti iz domaće sirovine. Manjak domaće sirovine, visoka cijena tova, klaoničke obrade i transporta veliki su, ali ne i nerješivi problemi", smatra Madir.  

Nažalost Hrvatska ima nekonkurentnu proizvodnju svinja i kvalitetnih butova od kojih se prave pršuti te bi u budućnosti trebalo postaviti stvari drugačije i pokrenuti ovu proizvodnju. Da ima temelj, potvrđuje i činjenica da cijena kilograma pršuta dostiže cijenu i preko 200 kuna, dok je cijena svinjskog buta za kilogram oko 20 kuna. Već to govori kako bi se proizvođači svinja trebali udružiti, pokrenuti klaoničke kapacitete i popuniti rupu koja sada vlada na tržištu sirovine, odnosno činjenicu da su pršutari prisiljeni uvoziti kvalitetne butove iz europskih zemalja jer ih ne mogu nabaviti kod kuće.

"Pršutari imaju želju da se bolje organiziramo i pokrenemo proizvodnju kvalitetnih butova", kaže Madir.

U kontaktu s klaoničarima i proizvođačima  

"Ne težimo rekordima Španjolske ili Italije, s godišnjom proizvodnjom od 40, odnosno 35 milijuna pršuta. Realnim smatramo projekt povećanja godišnjeg tova za 500 tisuća svinja, i to izabranih genetskih pasmina, od kojih ćemo proizvesti milijun pršuta", ističe Madir. Pršutari su već ranije kontaktirali Savez udruga uzgajivača svinja, a s inicijativom su upoznali i sve veće proizvođače suhomesnatih proizvoda, posebice članove klastera Baranjski i Slavonski kulen, kao i velike klaoničare, poput PIK Vrbovec i Mesnu industriju Ravlić, čiji su klaonički kapaciteti dovoljno veliki za ambiciozne planove klastera.

"Da bi pršut bio vrhunske kakvoće, osim kontroliranog tova važno je rasijecanje te da već u klaonici but bude podvrgnut hlađenju, dok soljenje mora biti obavljeno najkasnije 96 sati od rasijecanja, a poželjno je u 48 sati. Stoga je vrlo važna povezanost i odgovornost svih u lancu, tovljača, klaoničara i pršutara", zaključuje Madir.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje