Tržište povrća

Trgovci salatu kupe za dvije kune, prodaju za šest

Agrovijesti
Salata Fotografija: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Mi zaradu mjerimo u lipama ili gubicima, kupci ne osjete niži PDV od početka godine, a trgovci “beru” i 100% marže, kažu povrćari

Austrijanci prvo potroše svoju robu, a onda kupuju uvoznu. No, kod nas je prejaka zelena mafija i prevelik se novac tu okreće da bi ikome bio zanimljiv domaći proizvođač. Pa čak i državi jer je PDV na uvoznu robu plaćen avansno, a za domaću čeka i 60 dana – kažu ogorčeni proizvođači povrća.

Od glavice salate 20 lipa

Salata se na području Zagreba, Međimurja... na otvorenom bere tek drugi tjedan. No dok je cijena uvozne uoči Uskrsa dosezala i desetak kuna za 250 grama, s prispjelom domaćom počela su “akcijanja” trgovačkih lanaca od 4,99 kuna za glavicu. I kristalke i puterice, s time je prva do jučer stajala 5,99, a druga 6,99 kuna.

Domaći proizvođač od toga je dobio dvije kune, a proizvodnja ga je koštala 1,80. I sada mora biti zadovoljan s preostalih 20-ak lipa, iako mu u proljeće štete na salati čine i srne i ostala divljač, dok trgovac na njegovu robu “bere” 100 posto i više marže – i uz niži PDV od 13% od početka ove godine, objašnjava Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara.

– Imali smo ekstremne suše u Zagrebu i okolici i visoke temperature zbog kojih smo bili prisiljeni i navodnjavati salatu, a i plavi dizel je otišao gore. No, apsurdno, ali istinito, ne smijemo ga koristiti za agregat za navodnjavanje, već samo za traktore – ljuti se Gregurić, upozoravajući na začarani krug iz kojega i dalje uvoznici izlaze kao pobjednici pa je Hrvatska i lani uvezla enormne količine povrća.

Čak 131 milijun eura vrijednu mrkvu, kupus, rajčicu... što je 13% ili 15 milijuna eura više nego godinu prije, a samo salata koštala nas je 9,4 milijuna eura. Poriluk se domaćim proizvođačima ovih dana plaća oko 5 kn/kg, inače se prijeti uvoznim iz Nizozemske, a na policama je 12-13 kn. Pakiranje od 500 g špinata, što proizvođače dodatno košta, stoji 7 kn, a trgovac će ga prodati za 14-16 kuna. Tko je tu lud, pitaju proizvođači.

U Opuzenu zadovoljni

– Najbolje je kad se hvale da prodaju hrvatsko, a kad nakon 90% uvoznog konačno prispije to hrvatsko, onda ga prodaju u bescjenje. Evo, sad se kelj, jer ga nema dovoljno, uvozi iz Italije za 6 kuna, a košta 12 kn na polici. Da ima domaćeg, mi bismo dobili 3 kune. Lani sam u jeku sezone domaćih vidio kako na zagrebačku veletržnicu stiže tegljač s 10 tona jagoda iz Španjolske i nestaju za manje od sat vremena. A ja trošim hrvatsko gorivo, struju, gnojivo... – tvrdi Marinko Žnidarić iz Čakovca.

Za razliku od Slovenaca, Hrvatska je, dodaje, ograničila i zaštitna sredstva kojima su se povrćari uspješno borili protiv korova u nekim kulturama, posebice mrkvi i peršinu. Proizvodnja je zbog toga drastično pala, a kako peršina zbog suša nedostaje čak i Nizozemcima i Poljacima, on se trenutačno u Hrvatskoj plaća i 20 kuna po kilogramu u otkupu (lani 8), a u maloprodaji stoji 30 kuna.

– U nekim trgovačkim lancima stari kupus košta 10 kn/kg, a mladi makedonski 5, koliko je trgovca koštala i nabava, samo da privuku kupce i pripreme teren za rušenje cijene domaćeg koji dospijeva idući tjedan. I on će onda na polici koštati 5 kuna, ali će ga nama plaćati 2-3 kune – uvjeren je Žnidarić.

Iako ima iznimki, većina trgovaca traži vrhunsku, kalibriranu robu po najnižim cijenama, dodaje. Primjerice, od 10 do 12 mrkava u kilogramu, od 8 do 12 glavica kupusa u 15 kg.

– Ako je 15,500 kg, nikome niš, a ako fali 10 dag, cijelu paletu vraćaju – objašnjava. Gregurić kaže da se i uvozna grapolo rajčica trenutačno prodaje za 6,99 kn/kg u nekim lancima kako bi dobili jeftino i domaću.

– Početak je sezone, robe ima, a već smo pred zidom – kaže Gregurić. Kupci bi trebali osjetiti niži PDV, no on, uvjeren je, ostaje u blagajni trgovaca. Ivan Bjeliš iz Opuzena, gdje je salati sezona prošla oko Uskrsa, kaže da su tamošnji proizvođači zadovoljni otkupom svoje robe. S kupusnjačama su jako dobro prošli, bolje nego zadnjih 20 godina. – Možda je malo problem s jagodama. Kiša stalno pada, a kad je kišno i hladno, ljudi manje kupuju jagode pa im i cijena, normalno, pada. Jagoda je isto kao i lubenica, tko će je jesti ako je kišno ljeto – kaže Bjeliš.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje