Tjedni komentar

Turizam treba postati promotivni alat za hrvatske poljoprivredne proizvode

Agrovijesti
Hrvatska hrana za hrvatski turizam Fotografija: Thinkstock
Plasman kvalitetnih hrvatskih poljoprivrednih proizvoda u turizmu je i dalje nedovoljan, što je posljedica nedostatne proizvodnje i produktivnosti, neudruživanja proizvođača, nepostojanja dugoročne strategije za poljoprivredu i turizam – te činjenice da kao gastronomska destinacija još uvijek ne postojimo na karti svijeta. Važno je kako sebe brendiramo i predstavljamo u svijetu, a kako se čini napravili smo tek male pomake od toga da nas se doživljava kao zemlju u kojoj od gastronomije dominiraju ćevapi, kebabi i pizze.

Pred Hrvatskom je nova turistička sezona, a turisti nas još uvijek ne prepoznaju kako gastronomsku destinaciju nego smo i dalje zemlja „sunca i mora“, a strani turisti ističu i naše kulturno naslijeđe, ljepotu prirode, pa čak i sigurnost Hrvatske kao destinacije, no kada je kada je riječ o gastronomiji u nekim istraživanjima ona kod stranih turista ne izaziva neki posebno jak dojam. Turisti kao naše najjače atribute u gastronomiji ističu tek vino i kavu i ne prepoznaju druge naše delicije što znači da još puno trebamo raditi na pozicioniranju Hrvatske kao destinacije na kojoj se dobro i kvalitetno jede te podići proizvodnju kvalitetnih proizvoda, istaknula je na konferenciji „Hrvatska kakvu trebamo – dvije godine kasnije“, koju je organizirao Večernji list, Katarina Miličević turistički stručnjak i direktorica tvrtke thinktourism.

Plasman kvalitetnih hrvatskih poljoprivrednih proizvoda u turizmu je i dalje nedovoljan, što je posljedica nedostatne proizvodnje i produktivnosti, neudruživanja proizvođača, nepostojanja dugoročne strategije za poljoprivredu i turizam – te činjenice da kao gastronomska destinacija još uvijek ne postojimo na karti svijeta. Važno je kako sebe brendiramo i predstavljamo u svijetu, a kako se čini napravili smo tek male pomake od toga da nas se doživljava kao zemlju u kojoj od gastronomije dominiraju ćevapi, kebabi i pizze.

Unatoč velikom broj promocija po svijetu, akcijama kojima se želi potaknuti promjena razmišljanja i ponuditi turistima naša kvalitetna hrana, još uvijek nismo uspjeli dosegnuti ono što su napravili Talijani ili primjerice Grci sa svojom gastronomijom – vinima, sirevima i drugim nacionalnim jelima za koje se vežu te destinacije. Jedan od načina kako su to postigli je, među ostalim, i to da su otvarali svoje nacionalne restorane diljem svijeta, te i na takav način promovirali svoju gastronomiju.

Turizam treba biti promotivni alat za hrvatske poljoprivredne proizvod, ali uz razrađenu strategiju i udruživanje proizvođača tek može dodatno pospješiti gospodarstvo. Valja istaknuti i da državne institucije moraju imati ujednačene strategije promocije i zajedno raditi te uskladiti svoje akcijske planove. No, unatoč tome svemu turizam može samo djelomično riješiti problem hrvatske poljoprivrede, koji su se godinama nagomilavali i danas ih je teško riješiti na brz i jednostavan način unatoč postojanju želje i volje da se to napravi.

Turisti dolaze na naše tržište i kad su već tu trebamo iskoristi taj trenutak te im i dok su na našem terenu promovirati domaće proizvode koji su vrijedni za izvoz. To je prilika koju nikako ne smijemo propustiti. Ali kako?

Samodostatnost u proizvodnji hrane

Hrvatska kakvu trebamo - Hrana i turizam

Stručnjaci kažu kako prije svega moramo osigurati samodostatnost u proizvodnji hrane, orijentirati se na one proizvodnje i proizvode u kojima možemo ponuditi bolju kvalitetu od drugih, a turizam trebamo shvatiti kao dodanu vrijednost. Poljoprivreda i lokalni proizvodi trebaju biti na stolovima, poželjno ih je nuditi gostu te ga uključiti u proces spremanja hrane i pića. Danas ni klasični suveniri više ne prolaze, turisti vole odnijeti sa sobom lokalnu hranu. Ipak, naši manji proizvođači teško mogu imati dovoljno velike količine koje turistička ponuda diktira.

Državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede Marija Vučković kaže kako o udjelu domaće hrane u turizmu nema točnih podataka. No prema nekim procjenama, oko 15 posto poljoprivrednih proizvoda troši se u turizmu, dok ostalo otpada na domaću potrošnju i izvoz. Kako bi se te brojke promijenile, Ministarstvo je, među ostalim, pokrenulo i natječaje za pokretanje nepoljoprivrednih aktivnosti u ruralnim područjima, turizma, tradicijskih i umjetničkih obrta, za marketing i promociju poljoprivrednih proizvoda u EU.... Sa Svjetskom bankom i domaćim stručnjacima od listopada lanjske godine radi se i na izradi poljoprivredne strategije.

No kako veliki dio potpora, prema riječima Ive Grgića profesora s Agronomskog fakulteta “završava u krivim rukama, za plaćanje struje, ženidbe, birtiju...”, ne proizvodimo dovoljno i više od 50% potrošnje u turizmu je iz uvoza. Ne treba se plašiti uvoza. Mene više zabrinjava što ne proizvodimo dovoljno. Godišnje uvezemo oko 300 milijuna eura voća i povrća i uvoz će i dalje rasti. Jasno je to kao noć i dan. No, ako bismo, prema strategiji koju sam ja radio za voće i povrće, investirali 300 milijuna eura u poljoprivredu kroz tri godine, kroz EU fondove, banke i osobne investicije, za svega dvije godine uloženo bi se vratilo kroz vrijednost proizvodnje, uvjeren je Grgić.

Da bi se postigao cilj i kako bi postali i gastronomska destinacija moramo još puno toga napraviti u osnovnoj djelatnosti odnosni proizvodnji hrane. Tako potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević kaže kako su za nedostatan plasman domaće ponude u turizmu krivci nedostatna proizvodnja (svega 64% potreba), neujednačena kvaliteta i nedovoljne količine. Od 2012. deficit vanjskotrgovinske bilance u poljoprivredi produbio se sa 740 milijuna eura na milijardu. Izvozimo 2 milijarde eura poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a uvozimo za 3 milijarde i to proizvoda koji imaju najveću dodanu vrijednost. A najviše uvozimo ono što turizam najviše traži – meso, mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće, a ono što je posebnu uznemiravajuće i sve više pekarske proizvode. Nadalje, nemamo niti dovoljno izgrađene distribucijske kanale, problem su i standard i količine malih proizvođača, koji bi udruživanjem ojačali pregovaračku moć prema HoReCa-i.

Većina stručnjaka tvrdi kako su turisti željni autentičnosti. A pravi primjer za to su, primjerice, Terme sv. Martin i Jadranka s Lošinja, koji su uspjeli organizirati lokalne proizvođače i nude njihove kvalitetne proizvode. Dakle okrenuli su se kratkim lancima opskrbe, usmjerili su se na lokalne proizvođača i s njima sklapaju dugoročne ugovore i osiguravaju im stabilan i primjeren dohodak, što ih naravno i dodatno motivira da proizvode više i bolje, te da osmišljavaju proizvode s dodanom vrijednošću. Iako prostora za uzimanje većeg udjela u turizmu još ima pitanje je do koje mjere se treba vezati poljoprivredu i turizam. Danas turizam generira mnogo, no ako dođe do urušavanja gdje ćemo biti onda. Osim što bi trebali vidjeti kako proizvoditi više, trebamo i više izvoziti i ne samo biti usmjereni na domaću potrošnju i turizam.

Miroslav Kuskunović

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje