Tjedni komentar

U 2015. najznačajnija izvozna industrija bila je prehrambena

Agrovijesti
Trgovina Fotografija: Pixabay
Takvim kretanjima u izvozu prehrambena industrija dokazuje svoje potencijale, otpornost, žilavost, snalažljivost i mogućnosti prilagodbe na zahtjeve tržišta. No, postoje i mnogobrojne prepreke i nedostaci, naročito u slaboj konkurentnosti u odnosu na izuzetno jake prehrambene industrije i poljoprivredne proizvodnje u europskim zemaljama. Sve to uzrokuje i snažan  rast uvoza hrane zadnjih godina.

O izvozu se sve više priča i valjda se konačno shvatilo da nam je izvoz, uz domaću potrošnju, ključni element ekonomskog rasta.

Prehrambeno-prerađivački sektor uglavnom se godinama smatrao sektorom koji je vezan za domaću potrošnju iako je bio peti proizvođački sektor po udjelu u ukupnome robnom izvozu. Procjenjivalo se kako ima slab potencijal rasta i na domaćemu tržištu zbog potrošnje koja nije elastična te slabe kupovne moći. Glavi izvozni proizvodi prije krize bili su naftni derivati, brodovi i druga plovila, lijekovi, električni transforamatori i drvo.

Međutim, zadnjih godina udjel hrane u ukupnom izvozu raste pa je 2015. godine najznačajnija izvozna industrija bila prehrambena industrija, zatim proizvodnja strojeva i uređaja, a tek na trećemu mjestu naftna industrija. Takvim kretanjima u izvozu prehrambena industrija dokazuje svoje potencijale, otpornost, žilavost, snalažljivost i mogućnosti prilagodbe na zahtijeve tržišta. No, postoje i mnogobrojene prepreke i nedostaci, naročito u maloj konkurentnosti u odnosu na snažnu konkurenciju izuzetno jake prehrambene industrije i poljoprivredne proizvodnje u europskim zemaljama. Sve to uzrokuje i snažan rast uvoza hrane zadnjih godina.

Potrošače sve više zanima kakvu hranu uvozimo

Za područje proizvodnje hrane i plasmana u izvozu, a još više o tome što se sve uvozi i kakvu  hranu jedemo, postoji uvijek veliki interes gospodarstva, ali i potrošača.

Tako su  2012. i 2013. ostvareni izrazito slabi rezultati u razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Izvoz je stagnirao, a uvoz snažno rastao. Ostvaren je deficit 922,7 milijuna eura. Vrijednost izvoza je pala na 1,20 milijardi eura, a uvoz narastao  na 2,13 milijardi eura.

U 2014. dolazi do oporavka izvoza i počinje se osjećati utjecaj ulaska na tržište EU-a te naš izvoz na bliža europska tržišta snažno raste. Ipak deficit i dalje raste. U 2014. Hrvatska je izvezla poljoprivredno-prehrambene proizvode vrijedne 1,34 milijarde eura. U odnosu na prethodnu godinu vrijednost izvoza je povećana 10,9 posto ili iskazano apsolutnim pokazateljima 130,9 milijuna eura.

U istome razdoblju uvezli smo poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za 2,32 milijarde eura, što je  povećanje vrijednosti uvoza 8,9 posto, odnosno 190,2 milijuna eura. Unatoč značajnome rastu izvoza, razmjena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u 2014. godini rezultirala je deficitom 981,9 milijuna eura. U odnosu na prethodnu godinu deficit je povećan 6,4 posto, odnosno 49,3 milijuna eura.

I konačno se u 2015. godini dogodilo da je izvoz rastao toliko snažnije od uvoza da je deficit u robnoj razmjeni hrane i pića pao skromnih 17 milijuna eura, iako je i dalje vrlo velik - 917,5 milijuna eura.

Kako bi se takav minimalni pozitivni trend dogodio bio je potreban snažni rast izvoza - 240 milijuna eura ili čak 17,9 posto,  pri čemu smo izvezli hrane i pića za 1,57 milijardi eura. Ali i uvoz je dalje rastao značajnih 9,6 posto pa je uvoz hrane narastao na 2.54 milijardi eura.

U 2016. godini je, zbog visokih stopa rasta u protekle dvije godine i rasta baze, bilo očekivano usporavanje rasta izvoza. To se i dogodilo.

Izvoz raste i u prva tri mjeseca ove godine

U prva tri mjeseca ove godine izvoz raste i dalje i to značajno više nego ostali robni izvoz.

Ukupni robni izvoz je prva tri mjeseca rastao 3,9, a izvoz poljoprivredno prehrambenih proizvoda je ostvario vrijednosni rast  7 posto - na 379 milijuna eura, što je 84 milijuna više nego u prva tri mjeseca 2014. Interesantno je što je istovremeno količinski došlo do pada izvoza 9 posto. I u uvozu je došlo do rasta - vrijednosno 7, a količinski 9 posto.

Mogli bismo reći kako smo počeli izvozi robu koja ima veću vrijednost, a  uvozimo jeftinije poljoprivredno-prehrambene proizvode. Nadamo se da pokazatelji o uvozu u prva tri mjeseca neće biti pokazatelj da se hrvatske police sve više pune jeftinijom hranom iz uvoza.

Stupanj pokrivenosti uvoza izvozom poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u razdoblju od siječnja do ožujka 2016. je 65,53 posto, kao i lani. Veći je od stupnja pokrivenosti uvoza izvozom za nepoljoprivredne proizvode, koji je 60,3  posto.

Raste izvoz ribe, posebice tuna, te kukuruza, soje, pšenice

Promatramo li strukturu izvoza u prethodnih nekoliko godina mogli bismo zaključiti kako neke skupine proizvoda i podsektori u proizvodnji hrane stalno rastu u izvozu i sve više dokazuju svoju međunarodnu konkurentnost. Posljednjih godina kontinuirano raste izvoz  proizvoda ribarstva, svježe i zaleđen te pripremljene i konzervirane ribe. Tu se mora istaknuti značajan rast izvoza tune u Japan i svježih brancina i orada u Italiju. U akvakulturu i marikulturu te kapacitete u ribarstvu i preradi ribe uložena su značajna sredstva u nove tehnologije, najsuvremeniju opremu, znanje, stalne inovacije, istraživanje i razvoj. Profesionalni pristup i investicije donose rezultate.

Zatim, raste izvoz kukuruza, soje i pšenice. Uglavnom je usmjeren u zemlje EU-a. Tako čak 38 posto svih izvezenih roba u Europsku uniju su "commodities" robe.

Na listi proizvoda koji su značajno prisutni u izvozu su čokolada i šećer, svaka ostvaruje zamalo 90 milijuna eura. Naravno, tu su uvijek prisutni proizvodi u skupini začina i umaka, a tu se prepoznaje kao nosilac izvoza Podravkina Vegeta.

Slijede proizvodi mlinarskog i pekarskog sektora, proizvodi za prehranu životinja, pivo, mineralne i izvorske vode. 

Nasuprot tome, uvozimo sve više meso, više od svih svinjsko, ali i govedsko meso i žive životinje. Uvozimo i mlijeko, vrhnje, sireve, voće i povrće.

Znamo kako imamo snažnu mesnu industriju, industriju mlijeka te prerade voća i povrća nije teško zaključiti da se njihova proizvodnja bazira na uvoznim sirovinama.

Hitno nam treba modernizacija proizvodnje

Moram napomenuti da je nužna modernizacija poljoprivredne proizvodnje kao jedan od glavnih prioriteta da bi se postigli standardi dovoljne količine ujednačene kvalitete i rokova isporuke proizvoda nužnih za stabilan rast domaće proizvodnje hrane i pića. Mala poljoprivredna gospodarstva, slaba suradnja i udruživanje među poljoprivrednicma, slaba ulaganja u modernizaciju njihove proizvodnje i u nove tehnologije razultiraju malom produktivnošću pa sve to utječe na tako veliki uvoz sirovina za prehrambenu industriju.

U 2016. godini prvi put se promijenio i redoslijed zemalja u koje izvozimo.

Glavno izvozno odredište godinama je bila BiH, gdje se prije ulaska RH u EU plasiralo više od 30 posto hrane u izvozu. I prošle godine je BiH bila prvo izvozno odredište sa 17,39 posto udjela u ukupnom izvozu. No u prva tri mjeseca ove godine izvoz u Italiju je ostvario 18,4 posto vrijednosti ukupnog izvoza, zatim u Sloveniju 15,3,  a BiH tržište je treće s nešto manje od 14,3 posto udjela u ukupnom izvozu. Slijede Srbija i Mađarska.

Prisutan je uvoz iz najsnažnijih europskih zemalja, koje prednjače vrijednošću poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije i ostvaruju višestruko bolje indikatore uspješnosti u proizvodnji. Najviše se uvozi iz Njemačke, čak 15,7 posto, Italije, Mađarske, Slovenije, Nizozemske, Poljske, Austrije i Španjolske.

Sve dok naši proizvođači neće moći konkurirati kolegama iz EU na zajedničkom pa i domaćem tržištu, kvalitetom i količinama te pouzdanošću i redovnim isporukama, proizvodima koje tržište traži i dalje ćemo biti veliki uvoznik hrane.

Rješavanje problema slabe produktivnosti primarnoga sektora važno je kako bi se osigurao stabilan rast prehrambenoga sektora kao rezultat kontinuiteta kvalitete proizvoda i pouzdanosti domaćih dobavljača - proizvođača hrane.

Od Austrijanaca i Talijana treba učiti kako se udržiti

U zemljama gdje je struktura poljoprivrede slična hvatskoj, kao primjerice u Austriji i Italiji, na zahtjeve tržišta uzvratili su snažnim udruživanjem, stvaranjem poslovnih udruženja ili zajedničkih poduzeća pa tako učinkovito odgovorili na slične probleme koje su imali mali farmeri te mala i srednja poduzeća. Stoga je potreban stalni naglasak na izgradnju proizvođačkih organizacija i zajedničkih sustava i udruživanje, ciljanu podršku i usredotočenost na potporu organizatorima proizvodnje.

Nužno je, uz snažno investiranje i ulaganje u edukaciju, osposobljavanje i pomlađivanje primarnoga sektora. Bez ulaganja u istraživanje i razvoj nema inovativnih proizvoda. Za veći broj proizvođača te malih i srednjih poduzeća to je moguće samo kroz klastere konkurentnosti, koje država svojim mehanizmima itekako može poduprijeti i to ne samo poljoprivrednim mjerama nego i svim drugim mjerama ekonomske politike.

Mislim kako se ova rješenja nameću i svima su "vidljiva iz aviona", a mi uporno pričamo o visini poticaja i o tome jesu li ih trebali dobiti veliki ili mali. To stvarno postaje teatar apsurdapa se sada ni sredstva koja su nam na raspolaganju iz Programa ruralnoga razvoja ne mogu trošiti. Osim za zaštitu leptira i ptica pjevica, a hranu ćemo i dalje uvoziti.

Zvjezdana Blažić

 

 

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje