Hrvatska snaha organizira mlade poljoprivrednike u Australiji

U Australiji sanjarimo o domaćoj hrani, a u Hrvatskoj je ona stvarnost

Agrovijesti
Alexandra Iljadica, YFM Australia Fotografija: Anna Kučera Pogledajte galeriju
Youth Food Movement je australska organizacija mladih ljudi, koja okuplja volontere u ispunjavanju ciljeva - izgradnje generacije mladih Australaca koji znaju kuhati, čitati deklaracije, razumiju izazove s kojima se suočavaju poljoprivrednici. Znaju osnove o tome kako se uzgaja hrana i kako dolazi na tanjur. Oni grade generaciju ljudi koji su zdraviji, povezaniji s hranom i zemljom i u boljoj su mogućnosti podupirati poljoprivrednike. Osnivačica ove organizacije je hrvatska snaha Alexandra Iljadica, s kojom smo razgovarali o tome kako se mladi u Australiji informiraju o hrani te koja je razlika između pristupa prehrani u Hrvatskoj i u Australiji.

Kada je vaša organizacija osnovana, koliko ima članova i kako ste organizirani?

The Youth Food Movement je započeo raditi prije pet godina, 2011., kada smo moja poslovna partnerica Joanna Baker i ja organizirale večeru u restoranu u Sydneyu, na koju smo pozvale sve mlade i znatiželjne poznanike koji žele znati više o australskoj hrani i poljoprivredi. Danas imamo pet zaposlenih i više od 100 volontera diljem zemlje. Naš nacionalni tim zaposlenih radi u našem uredu u Sydneyu, a imamo tri volonterske podružnice u Sydneyu, Melbourneu i Brisbaneu te dvije sveučilišne podružnice - na Sveučilištu Western Sydney i Sveučilištu Tasmania.

Nacionalna ste organizacija koja okuplja volontere, radite na obrazovnim projektima za mlade ljude. Koliko ste projekata dosad imali i koliko je mladih ljudi u njih uključeno?

Tjekom pet godina imali smo oko 40 obrazovnih projekata koji su uključivali oko 4000 mladih ljudi ponaosob te dodatnih 12.000 putem interneta. Projekti su u rasponu od okupljanja timova volontera pa sve do velikih javnih projekata kao što je BeefJam.

Youth Food Movement Australia

Surađujete li sa sličnim organizacijama u svijetu?

Surađujemo s Vladom, na lokalnoj i državnoj razini, kao i s tijelima vodećih industrija. Radili smo s tvrtkama kao što su RaboBank i Google te različitim sveučilištima. Do danas većina našega rada je fokusirana na uključivanje dionika na kraju procesa proizvodnje opskrbnoga lanca  (uzgajivači i vodeća tijela). Tijekom sljedeće tri godine povećat ćemo naš rad u trgovini i marketingu. Vjerujemo kako radom u sustavu hrane i s različitim dionicima možemo stvoriti sistematičnije promjene unutar australskoga sustava prehrane.

Koji projekt biste istakli kao najvažniji i zašto?

To je teško pitanje! Ne želimo ponavljati naše projekte jer je to priroda napretka. Pitanja sustava hrane koja su nas pobuđivala da započnemo organizaciju više nisu ista s kojima radimo danas. Otpad od hrane je savršeni primjer. Kada smo započeli nitko nije pričao o socijalnom i okolišnom trošku otpada od hrane kroz cijeli opskrbni lanac. Danas možemo istaknuti posebnu ulogu koju igraju potrošači u stvaranju otpada od hrane i možemo prethodno nevidljiv otpad na farmi učiniti vidljivim.

Imajući to na umu, najviše sam ponosna na projekt BeefJam. Cilj je bio stvoriti zabavna, zanimljiva rješenja za probleme s kojima se suočavaju proizvodnja i potrošnja mesa. To je bi naš prvi projekt koji smo radili s industrijom i prvi projekt koji  je okupio mlade potrošače iz urbanih i s ruralnih područja zajedno oko jednoga problema.

Youth Food Movement Australia

Projekt je omogućio da se čuju obje strane, „bez ograda“, a problemi i rješenja su stvarani kako bi se dijelili. Također, ponosna sam što smo mogli iskusiti i dokumentirati što se događa kada odeš u klaonicu. Smrt je vrlo neugodan dio kada ste mesojed (što sam ja) i ona je nešto što većinom ignoriramo. Ponosna sam što smo kroz projekt mogli pošteno dokumentirati iskustvo kako bi drugi iz njega naučili. 

Imate li potporu Vladinih organizacija i institucija? Kako se financirate?

U naše prve četiri godine financirali smo se većinom kroz državne potpore, kao i prihodima od evenata, govorničkih angažmana i donacija. Također, istražujemo tržišta te dobivamo naknade za usluge dizajna iskustva s hranom i angažmana u zajednici. Prošle godine smo dobili višegodišnje financiranje od strane Vincent Family Fairfax Foundationa, nadležna za podršku australskoj poljoprivredi. To je djelomično pokrilo naše operativne troškove dok razvijamo svoj poslovni model. Naš dugoročni cilj je imati jednak prihod od vladinih, industrijskih, korporativnih i filantropskih organizacija.

Utječu li vaši prijedlozi i projekti na promjene u društvu?

Svi naši projekti su stvoreni na teoriji promjene. Ona je vodeći okvir i teorija o tome kako će nam naš rad pomoći u ostvarivanju naše vizije bolje održivoga prehrambenog sustava u Australiji. Iako postoje mnogi načini ostvarivanja ove vizije,  vjerujemo kako su naš najvrijedniji i efektivni put u povećanju prehrambene pismenosti mladih Australaca - znanje, vještine i iskustva mladih ljudi u vezi s hranom - povećanjem uloge u hrani i poljoprivredi – potpori mladim ljudima da budu vodeći u svojim zajednicama, da imaju glas u političkim i drugim razgovorima koji se tiču hrane te pokreću akcije o stvarima do kojih im je stalo. Svaki od naših projekata i ono što objavljujemo na internetskoj stranici usmjereni su na dva cilja: povećanje prehrambene pismenosti i sudjelovanje u hrani i poljoprivredi. Vjerujemo kako njihovim povećanjem možemo pomoći mladim ljudima u izgradnji vrijednosti za hranu, koje nisu prije imali, te u razumijevanju utjecaja koji imaju njihovi izbori hrane, koji će u konačnici voditi potražnju za održivijim sustavom prehrane. Teorija promjene važan je alat jer nam omogućava dugoročno fokusiranje koje je važno jer su za socijalne promjene potrebna desetljeća i stoljeća, a ne mjeseci i godine.

Ocjenjujemo sve naše projekte te istražujemo naše volontere i širu zajednicu kako bismo razumjeli kakav utjecaj ima naš rad. Znamo kako otprilike 76 posto naše zajednice želi karijeru u hrani i poljoprivredi te da ih je više od 80 posto bilo na farmama. To su značajni postoci s obzirom na to što su naši članovi iz gradova i imaju malo iskustva s poljoprivredom ili hranom. Znamo da mladi ljudi volontiraju s nama jer žele izgraditi vještine koje ne mogu dobiti studirajući ili na svojim poslovima, a žele vrijednosno pridonijeti društvu.

Youth Food Movement Australia

Prijenos vlasništva u poljoprivredi sa starih na mlade u Hrvatskoj je veliki problem. Je li too pitanje zakonski regulirano u Australiji?

U Australiji je glavni problem uspješnoga planiranja to što mnoga djeca poljoprivrednika ne žele ući u obiteljske poslove jer ih vide kao stresne, s puno rada ili  stoga što misle kako mogu zaraditi više na poslu u gradu. Oni koji se odluče kupiti imanje i preuzeti posao od svojih roditelja, sklopaju posao s bankom kako bi stvorili sporazum i plan otplate koji odgovara i roditeljima i djeci. Rabobank je u Australiji isprobao i posredničku uslugu podrške obiteljima kako bi našli zajednički dogovor.

U Australiji je trend spajanja farmi u cilju povećanja, a tehnologija dopušta više automatizacije. Oba trenda znače da poljoprivreda u Australiji treba sve manje ljudi. Glavnina uloga u australskoj poljoprivredi je u agrobiznisu – industrijama i biznisu koji opskrbljuje i podupire funkcioniranje poljoprivredne industrije. Mnogi poljoprivredni poslovi imaju probleme s osiguranjem mladih radnika. Primjer takve potražnje je to što na svakoga prvostupnika agronoma postoji šest do sedam popunjenih pozicija.

Prioritet industrije i Youth Food Movementa je osigurati to da je poljoprivreda atraktivna profesija za mlade ljude, kako u gradovima tako i na selu.

Youth Food Movement Australia

Koliko je u Australiji mladih poljoprivrednika, u dobi do 40 godina?

Podaci Australskoga zavoda za statistiku kažu da je u 2011. bilo 13 posto australskih poljoprivrednika u dobi od 35 godina i manje.

Orijentirani ste na hranu i prehranu. Kakve promjene želite?

Dok sam studirala ishranu na sveučilištu, ona nije bila u fokusu našega posla u Youth Food Movementu. Potičemo ljude da poznaju priču i osobe iza svoje hrane, koja ih nehotice potiče na svako voće i povrće.

Znanost o ishrani donekle je nova, raste svaki dan s našim razumijevanjem kako se hrana prerađuje u našem tijelu, kakve se hranjive interakcije događaju tijekom probave i od čega je stvorena, no još uvijek nas čeka dug put s obzirom na to što još ne razumijemo baš sve.

S obzirom na navedeno, željela bih vidjeti pristup zdravoga razuma zdravim navikama, gdje je znanost o prehrani uz bok konvencionalnoj mudrosti i osobnim preferencijama. Zdravlje nije ni crno ni bijelo. Hrana nije ni dobra ni loša. Što je ukusno za nekoga nije ukusno za drugoga. Kako predlaže Michael Pollan, jesti dobro za svoje zdravlje  i zdravlje okoliša je donekle jednostavno: jedite kada ste gladni i uglavnom jedite biljke.

Voljela bih promijeniti percepciju o tome kako su sve kalorije stvorene jednako. Fokusiranjem na energiju kao mjerilo kvalitete hrane pojednostavljuje se hranu i njezinu ulogu u zdravlju do točke neupotrebljivosti. Dok je energija važna, tako su važna i ostala mjerila kao što su vitamini i sadržaj mikronutrijenata. Želim vidjeti hranidbeni sustav - izravno od tla i uzgoja do prerade i skladištenja – to nagrađuje i intenzivira prehrambenu kvalitetu. Sjajno je vidjeti događaje kao što je Food Tank Summit,koji guraju ovakve stvari prema naprijed, tako da i poljoprivreda sada vidi svoju ulogu u kvaliteti prehrane.

Puno se govori o otpadu od hrane. Mnoge zemlje rade kampanje kako bi potakle njegovo smanjenje i korištenje hrane koja je još uvijek dobra, ali se smatra otpadom. Radite li na sličnim projektima?

Upravo smo završili naš posljednji projekt o otpadu - SpoonLed. Bila je to serija društvenih radionica koje su odraslim osobama davale praktične savjete i trikove u kuhinji kako bi izbjegli svakodnevni otpad od hrane, a upućivale na razgovar s prijateljima, obitelji i ukućanima o otpadu od hrane, bez prodika. Razvili smo i seriju videa kako bismo proširili doseg radionica.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/videoseries?list=PLhP1YewvRr6ebFMV6beYSRXc1Iie_kVMa" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>

Obradili smo jednostavne stvari kao što su napuci kako što pospremiti u hladnjake, koje voće i povrće spremati zajedno ili odvojeno ako želite da duže traju... Radionice su i prilika za polaznike da zaprljaju ruke – oformili smo timove kojima smo dali tajnu kutiju s najčešćom otpadnom hranom te su imali 30 minuta za pripremu što više obroka, raspolažući osnovnom kuhinjskom opremom. Nakon svake radionice sudionici su obećali napraviti ručak ili večeru sa svojim prijateljima ili obitelji spravljanjem onoga što su naučili u praksi. Znamo kako najveći utjecaj na živote mladih ljudi imaju njihovi prijatelji pa je ovo bio način da dođemo do njih a ne obilazimo 60 domova diljem Sydneya.

Radionice i video uraci bili su stvarno uspješni. Jedan video je dosegao više od 16.000 pregleda u tjedan dana od objave, a projekt su pokrili Huffington Post i The Guardian, uz ostale lokalne i nacionalne novine, digitalne medije i radiostanice. Vremena su se promijenila. U današnje digitalno doba djeca i mladi ne znaju otkuda dolazi hrana, ne znaju koliko u vezi s njom treba truda i rada.

Započeli ste projekt Upoznaj stvaratelja (Meet the Maker) kao tematske večere za kojih možete upoznati poljoprivrednike i razgovarati s njima. Kakavi su odaziv i reakcije, kako poljoprivrednici gledaju na takve projekte?

Meet the Maker je projekt dovođenja poljoprivrednika u pub kako bi se podijelila njegova priča. To je ideja jednog od naših volontera koji je bio umoran od odlazaka na evente o hrani u gradu, gdje se razgovaralo o poljoprivrednicima, koji nikada nisu bili prisutni. Kako smo bili na različitim farmama znali smo da bi, kad bi poljoprivrednici podijelili svoju priču, to imalo veći utjecaj na naše stavove i ponašanja nego dako bi to bilo pročitano na internetskoj stranici. To je zato što su poljoprivrednici još uvijek najcjenjenija profesija u Australiji.

Odgovor naše zajednice u Sydneyu na projekt bio je vrlo pozitivan. Dosada smo predstavili pet industrija: jaja, mliječnih proizvoda, svinjskoga mesa, krumpira i morskih plodova. Ono što me iznenađuje raspon je pitanja i znanja publike. Neki žele znati koje točno pesticide poljoprivrednici koriste na farmama, a drugi ne znaju razliku između ekoloških i konvencionalnih poljoprivrednih praksi.

Youth Food Movement Australia

Projekt je ujedno i platforma za pročišćavanje i istraživanje uobičajenih mitova kao i osjetljivih tema. Naprimjer, na projektu s temom o mliječnim proizvodima razgovarali smo o problemu bobby teladi - muške teladi koja je rođena i odmah ustrijeljena jer se smatra otpadnim proizvodom. Ova je tema rizična za industriju ako se o njoj raspravlja javno jer potrošači, pogotovo oni koji podržavaju kampanje za dobrobit životinja, mogu negativno reagirati. Međutim, strukturirali smo razgovor tako da potrošači uvide njihovu ulogu u prehrambenome sustavu. Tako problem bobby teladi postaje zajednički problem, a ne samo problem na gospodarstvu. Na to sam stvarno ponosna. Postoje mnogi problemi s kojima se suočavaju svi aspekti poljoprivrede, ali ako ih držimo iza zatvorenih vrata ne možemo zajedno na njima raditi kako bismo ih riješili. Slično tome, potrošači će i dalje imati nerealistična očekivanja od poljoprivrede ako ona potrošačima ne objasni svoje prakse.

Što biste preporučili mladim ljudima u jeku novih trendova u prehrani i brzoga načina života?

Millennials generacija je uviđavna grupa, želimo znati otkuda dolaze naši sastojci, tko je uzgojio ili napravio našu hranu, koliko je putovala te je li dobra za nas i okoliš. Stvaramo vrijednosti na bazi odluka i želimo podupirati poslove i brandove koji imaju  vrijednosti slične nama. Želimo izgraditi povjerenje u brand ili proizvođača, što nije uvijek lako jer deklaracije i marketing ne daju uvijek informacije koje trebamo pri donošenju odluka.

Youth Food Movement Australia

Za tu generaciju koja počinje kupovati i prvi put kuhati za sebe, želim dati nekoliko savjeta:

  • Izgradite povjerenje u ono što kupujete i u onoga od koga kupujete upoznajući osobu koja stoji iza vašeg obroka! To znači - predstavite se svome mesaru ili ribaru ili upoznajte djelatnika u trgovini mješovite robe
  • Postavite pitanja! Želite li znati iz čega je nešto napravljeno, kako je uzgojeno ili podignuto, ili kako pripremiti sastojke i skuhati nešto, pitajte nekoga tko zna. Nismo rođeni s toliko znanja. Kako ćete drugačije naučiti?
  • Pokušajte vlastiti uzgoj! Siguran način vrednovanja rajčica koje jedete za ručak je da ih pokušate uzgojiti sami. Shvatit ćete da su potrebni tjedni i mjeseci kako bi narasle, i malo više od njege.
  • Razmislite prije nego što bacite! Mnogo se hrane, koja je još uvijek jestiva- baca. Većina stvari u hladnjaku može se iskoristiti za umake ili salatne preljeve s dodatkom maslinova ulja i začina. Naučite što se može a što se ne može zamrzavati. Uobičajene stvari poput mlijeka, jaja, salate i rajčice mogu se smrznuti kako biste ih koristili naknadno.
  • Obiđite farmu! Kako možete razumjeti ako niste vidjeli ni iskusili? Razumjeti veliku brigu koju poljoprivrednici pridaju svome poslu i svojoj zemlji pomaže vam da cijenite što sve treba kako bi hrana došla na vaš tanjur svaki dan.
  • Napravite otpočetka nešto što volite! Ja volim kroasane. Ali volim ih još i više otkada sam saznala kako treba tri dana za njihovu pripravu. Naučiti napraviti nešto otpočetka (iz sirovih sastojaka, ne pakiranih mješavina) ne daje vam samo razumijevanje potrebnoga vremena i resursa koje stoje iza omiljene grickalice nego i nekoliko novih kulinarskih vještina.

Vaš je suprug Hrvat. Kako vam se sviđaju hrvatska hrana i kuhinja? Koliko su različite od australske?

Volim hrvatsku hranu, ali više od hrane volim kako Hrvati vole i poštuju hranu. U Australiji kažemo da je nešto lokalno proizvedeno, a zakonski to znači da hrana može biti iz bilo kojega mjesta u zemlji. Jednostavno samo zato što je napravljena u Australiji znači da je lokalno, što je pomalo blesavo. Tako možete jesti bananu koja je uzgojena na udaljenosti od 16 sati vožnje i ona se smatra lokalnom.

Za razliku od toga, kada se u Hrvatskoj nešto „domaće“ stavi na stol, to se kaže s ponosom. To mi se stvarno sviđa. To nije samo razumijevanje da je nešto lokalno, već i duboko poštovanje tebe kao osobe, truda i vremena koji je pridan stvaranju toga komada pancete, kriške sira ili čaše vina. Mi sanjamo takve stvari u Australiji, a u Hrvatskoj su one stvarnost.

Najdraža hrvatska hrana su mi crni rižoto, osmukalj i višnje, a toga nema u Australiji.

Nekoliko je očitih razlika između hrvatskog i australskog prehrambenog sustava. U Australiji su farme i proizvodnja hrane udaljenije od gradova i mjesta, za razliku od Hrvatske. Sljedeće, većina ljudi u nas kupuje namirnice u velikim supermarketima i na poljoprivrednim tržnicama koje rade prosječno jednom ili dvaput u tjednu, za razliku od dnevnih tržnica u Hrvatskoj. U Australiji je puno veći izbor hrane, u odnosu na Hrvatsku – voća, povrća i gotovih proizvoda. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje