Tjedni komentar

Vapaje mljekara vlast mora shvatiti ozbiljno, ili ćemo ubrzo postati potpuno ovisni o uvozu

Agrovijesti
Mljekar Fotografija: Thinkstock
Zaustavljanje uvoza mliječnih proizvoda po dampinškim cijenama, aktiviranje članka 37. iz ugovora o pristupanju RH u EU, smanjivanje stope PDV-a, rezanje visokih troškova kod financiranja poljoprivrede, stroži nadzor tržišta s glavnim naglaskom na kvalitetu, neki su od zahtjeva proizvođača mlijeka

Mljekarstvo je na velikoj kušnji, kriza je svom silinom udarila u temelje i prijeti novim urušavanjem. Previše novca, truda i znoja uloženo je minulih godina u taj sektor pa se njegovo izumiranje, uz zatvaranje farmi i sve brojniji odvoz krava u klaonice, ne smije dopustiti.  Samo kroz operativni program pokrenut 2004. u izgradnju 570 farmi sa 20 tisuća grla investirano je 2,3 milijarde kuna, a unatrag 5-6 godina izgubljeno je 60 tisuća grla. Neviđenoj kalvariji posebno pogoduju neuređeni odnosi na tržištu, ali i mnoge nerazumne odluke političkih struktura.

Prošlog petka održana je sjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora, uz zastupnike okupila je i proizvođače mlijeka, predstavnike strukovnih udruga te resornog ministra Davora Romića i tim njegovih suradnika. Mladen Šolčić, s godišnjom isporukom većom od 2,5 milijuna kilograma mlijeka, podsjetio je sudionike skupa kako su 2012. traktorskim prosvjedom pokušali upozoriti na dolazak krize, no umjesto dijaloga s Vladom RH dogodila su se uhićenja pojedinih prosvjednika.

Vapaj proizvođača mlijeka koji su stigli na rub ponora zakonodavno-izvršna vlast mora primiti krajnje ozbiljno ili ćemo se u kratkom roku suočiti s poraznom činjenicom da ćemo postati potpuno ovisni o uvozu budući da je već lani gotovo svaka druga litra mlijeka bila iz uvoza. Za ilustraciju agonije u mljekarstvu dovoljno je tek nekoliko brojki. U 2004. otkupljeno je 549 tisuća tona mlijeka. Već 2009. na krilima novih ulaganja ostvaren je otkup 675 tisuća tona i ostao je neoboreni rekord. Kraj 2015. donio je otkup tek 513 tisuća tona. S tom količinom na startu 2016. vratili smo se zapravo u daleku 2002. kada je otkupljeno 514 tisuća tona mlijeka.  

Kako s PDV-om od 25 posto

Zaustavljanje uvoza mliječnih proizvoda po dampinškim cijenama, aktiviranje članka 37. iz ugovora o pristupanju RH u EU, smanjivanje stope PDV-a, rezanje visokih troškova kod financiranja poljoprivrede, stroži nadzor tržišta s glavnim naglaskom na kvalitetu i sljedivost proizvoda, uredna isplata poticaja uz pronalazak mogućih "skrivenih" potpora, zahtjevi su proizvođača mlijeka nužni za stabilizaciju stanja u sektoru. Na policama trgovina mlijeko iz uvoza prodaje se po 2,79 kuna dok je u maloprodaji na matičnim tržištima cijena tog istog mlijeka 6-7 kuna. Takvo rezanje cijene nije moguće bez skrivenih izvoznih subvencija. Lanjskim uvozom 23 tisuće tona sira dosegnuta je proizvodnja koju godišnje imaju domaće tvrtke što je neoboriv argument za aktiviranje članka 37. radi zaštite fundamentalno ugrožene nacionalne proizvodnje.

Rok za zahtjev prema EK curi 30. lipnja što uvjetuje žurnu akciju. HGK i udruga Cromilk još lani su pripremile podlogu, nažalost državna administracija nije prihvatila inicijativu uz nesuvislo obrazloženje - "nijednoj članici mjere nisu odobrene pa neće ni nama."   Kako s poljoprivrednom proizvodnjom biti konkurentan uz PDV od 25 posto dok sve članice EU imaju međustope od 4 do 10 posto. Isti problemi vezani su i uz mliječni asortiman, kod nas je iznimka samo svježe mlijeko s PDV-om od pet posto, ostali asortiman opterećen je sa 25 posto dok u ostatku EU porez na hranu iznosi između četiri i 20 posto, prosječno 14 posto. Podatak da litra uvoznog mlijeka na policama trgovina u RH iznosi 37 eurocenti koliko u mnogim članicama EU farmeri dobiju za litru  sirovog mlijeka u otkupu već dugo zvoni na uzbunu, a mjerodavni šute.

Što rade naše inspekcije, je li ijedna ikada provela nadzor kvalitete, zavapili su u Saboru mljekari, no odgovor ni ovaj puta nisu dobili. Stoga ponovno traže deklariranje proizvoda, dokaz sljedivosti kako bi kupci znali što kupuju. Traže i aktiviranje inspekcija koje bi provodile "pozitivnu diskriminaciju prema hrvatskim proizvodima" kako to rade gotovo sve članice EU. Vladajuće su prozvali i zbog neviđene liberalizacije tržišta maloprodaje. Nitko kao Hrvatska nije dopustio da police stranih trgovaca postanu izvozni kanali za viškove nastale radi ruskog embarga pa dampinškim cijenama već treću godinu stežu obruč i guraju u propast hrvatske tvrtke. 

Zakinuti farmeri

Ministarstvo poljoprivrede, konkretno tim bivšeg ministra Tihomira Jakovine, farmeri su zasuli kritikama radi neuvrštavanja mjere o dobrobiti životinja u ruralni program zbog čega su ovdašnji farmeri s prosječno 14 mliječnih krava ostali godišnje zakinuti za po 7000 eura. Nisu zadovoljni ni modelom raspodjele državnog zemljišta, traže reviziju. Privatniku skupo plaćam zakup, a on kao vlasnik zemljišta još dobije i državni poticaj koji je lani po hektaru bio 2300 kuna, ilustrirao je stanje na terenu jedan farmer. Mljekari zahtijevaju provedbu EU mliječnog paketa koji je od 28 članica samo u RH mrtvo slovo na papiru te usvajanje kodeksa dobre poslovne prakse kako se više ne bi reprizirale situacije da otkupljivač sa zadrškom od 30 ili 60 dana jednostrano sreže cijenu mlijeka. 

Potpore u travnju

Izrečeno je u petak obilje kritike, ali i mogućih rješenja. No, posebno znakovita je činjenica da za stolom nije bilo onih koji su etiketirani kao uzročnici problema, predstavnika tvrtki koje se bave otkupom mlijeka i trgovaca. Pred ministrom i njegovim timom naslagano je golemo breme, trebat će mu ne samo volje i želje već i odvažnosti da razriješi akutno stanje u mljekarstvu. Krenuo je solidno, najavio je isplatu potpora i to ne u lipnju kako je zborio minulih dana već početkom travnja, a kodeks dobre poslovne prakse u radnoj je verziji, ustvrdio je u petak Romić. Brzo će se pokazati je li mislio ozbiljno.

Božica Babić

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje