Tjedni komentar

Vinari u škarama uvoza i birokracije

Agrovijesti
Vino Fotografija: Pixabay
Ne šepamo samo s Vinskom omotnicom i aktualni Zakon o vinu potpuno je neupotrebljiv, ne može komunicirati ono što tržištu treba, a ne prati ni europske trendove. Tu su i skupi krediti i nemar bahate državne birokracije koja nikako da shvati kako bi morala biti servis poduzetnicima i građanima, a ne adresa koja im komplicira svakodnevicu

Početkom travnja brojnija skupina ljutitih vinara s juga Francuske zaskočila je nedaleko granice sa Španjolskom cisterne pune vina i u znak prosvjeda protiv uvoza jeftinih vina dvojbene kakvoće po cesti prolila pet spremnika sa više od 70 tisuća litara španjolskih vina.

Španjolska je najveći europski vinar, godišnje proizvede vina više nego Francuska i Italija zajedno, više od 51 milijun hektolitara, a Francuska je unatrag tri-četiri godine postala najveći uvoznik španjolskih vina, godišnje uveze oko 580 milijuna litara.

Prosvjednici su lokalnim medijima ustvrdili da vino u spremnicima nije imalo deklaracije o podrijetlu te da španjolska vina nisu proizvedena prema Europskim regulativama. Stoga nezadovoljni francuski vinari od Bruxellesa traže neka konačno počne djelovati na način da za sve članice Europske unije vrijede isti zakoni!

Čemu ovaj uvod o vrlo žestokoj reakciji francuskih vinara? Iz razloga što već mjesecima zbog istovjetnog nezadovoljstva bijes kipi i među hrvatskim vinarima. Uvoz vina iz godine u godinu dramatično raste, dominiraju vina čija je cijena na polici hrvatskih trgovina niža od cijene grožđa potrebnog za tu proizvodnju i koja su od vinarskih podruma do RH transportirana stotinama kilometara. I prodaju se ovdje gotovo u bescijenje.

Naime, u Hrvatskoj je tijekom 2015.  dozvolu za puštanje u promet dobilo 449 tisuća hektolitara vina iz domaće proizvodnje. Usto je lani iz uvoza na hrvatsko tržište stiglo 290 tisuća hektolitara vina, a u toj količini 73 posto bila su vina po litri jeftinija od sedam kuna dok je 93,4 posto vina iz lanjskog uvoza bilo jeftinije od 15 kuna za litru. Godinu prije, u 2014. uvoz je iznosio 224 tisuće hektolitara s gotovo preslikanim cjenovnim razredima.

Količine su međutim, tek jedna dimenzija problema koja snažno pritišće domaću vinarsku scenu i piše joj crni scenarij, gotovo istovjetan onom koji posljednjih godina proživljava mljekarski sektor pod čizmom uvoza. Druga dimenzija je činjenica da, spomenimo tek jednu ilustraciju - uvozimo graševinu s tržišta koja pak nemaju niti jedan četvorni metar vinograda s tom sortom grožđa?! No, ono što je najzanimljivije  u ovoj vinskoj priči je da naše brojne inspekcije u tom uvozu ne vide nikakav problem!

Kako naime, uopće komentirati podatak da je od uvezenih 29 milijuna litara kontroliran tek 21 uzorak vina, a iz tog broja samo je jedan lani prošao strogi nadzor državnog laboratorija u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo.

Igrokaz koji je sada već bivša Vlada u mandatu premijera Zorana Milanovića odradila s razbijanjem Državnog inspektorata i u sektoru vinarstva ilustrira svu pogubnost te apsolutno nerazumne odluke. Pa su tako inspektori Ministarstva zdravstva mjerodavni za zdravstvenu ispravnost vina, a poljoprivredna inspekcija čije je sjedište u Ministarstvu poljoprivrede treba nadzirati kvalitetu vina.

Vino

U svom trenutku istine bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina koji sada o agrarnoj politici skrbi kao dopredsjednik Odbora za poljoprivredu u Hrvatskom saboru na prvoj sjednici u ovom mandatu priznao je da je 'drobljenje' Državnog inspektorata na pojedina ministarstva bio veliki gaf koji svakako treba ispraviti te sve inspekcije opet vratiti pod jedan krov.

Skupi krediti i nemar bahate državne birokracije koja nikako da shvati kako bi morala biti servis poduzetnicima i građanima, a ne adresa koja im komplicira svakodnevicu, također su velika kočnica razvoja i glancanja konkurentnosti hrvatskih vinara za izlazak na europsko ali i ostala prekooceanska tržišta.

Birokracija u pravilu sve postupke zakomplicira da ih ni sama ne razumije, pa i raspoložive potpore iz europskih fondova ostaju gotovo neiskorištene dok neke članice povlače 100 posto od dobivenih iznosa. Iz vinske omotnice za 2014.-2015. od raspoloživa 22 milijuna eura hrvatski vinari uzeli su tek 13 posto.

Ugledni vinar iz požeške Zlatne doline Ivan Enjingi možda najbolje ilustrira srdžbu i gorčinu zbog (ne)postupanja birokracije. Premda bi za svoj novi vinograd koji podiže na površini velikoj deset hektara mogao dobiti oko 1,5 milijuna eura nije, kaže podnio zahtjev jer nema volje za borbu s vjetrenjačama.   

Ne šepamo samo s Vinskom omotnicom i aktualni Zakon o vinu potpuno je neupotrebljiv, ne može komunicirati ono što tržištu treba, a ne prati ni europske trendove. Dok europska pravila prepoznaju oznaku zemljopisnog podrijetla mi još koristimo kategorije stolno, kvalitetno i vrhunsko vino. No, tu nije kraj administrativnim glupostima.

Mala Hrvatska svoja vinogorja dijeli na čak 16 regija.  Pa tako imamo Istočnu kontinentalnu Hrvatsku i Hrvatsko Podunavlje?! Ili, Primorsku Hrvatsku i Hrvatsko primorje,  te Zapadnu kontinentalnu Hrvatsku ma što to konkretno značilo? Kako se  nametnuti, postati globalno prepoznatljiv kao vinska destinacija s golemom križaljkom od čak 16 polja? Zar i nama i svijetu nije prihvatljivija podjela na kontinentalnu i jadransku Hrvatsku?

Poseban uteg je nepostojanje volje kod samih vinara za udruživanjem radi lakšeg zajedničkog iskoraka na inozemna tržišta. Nijedan hrvatski vinar, ma koliko on bio velik, nema količine ni za europsko ni za ostala tržišta. Istarski vinari su s promocijom malvazije i Vinistre otišli najdalje, no to je još uvijek nedovoljno za nametnuti se vinoljupcima na bogatim tržištima.

Zdrava logika kaže da bi globalno veću prepoznatljivost postigli s  oznakom Vina Croatia - graševina, Vina Croatia - plavac mali, Vina Croatia - malvazija i slično, uz možda opciju da svaki vinar na butelju ispod naziva postavi svoj znak. Da bi se to ostvarilo prethodno je nužno smekšati mnoga ega, a to nije nimalo lak posao. Model koji je Badel 1862  kroz višegodišnja uspješna partnerstva izgradio s nekoliko zadruga mogao bi biti dobar recept i za ostale vinare u trasiranju budućeg udruživanja.   

Božica Babić

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje