EU DESTIMULIRA PROIZVODNJU, A STIMULIRA NERAD U RH

Više se isplati čuvati ptice, bube i žabe nego proizvoditi hranu

Agrovijesti
Ekološka poljoprivreda Fotografija: Pixabay
Seljaci tvrde da su, čega god se uhvatili - na gubitku. Posebice je to izraženo unatrag tri godine, otkako smo postali dio Europske unije, jer se naši poljoprivrednici sve teže nose s konkurentnom poljoprivredom članica EU-a, posebice s onim “starim”.

U razgovoru s nekolicinom poljoprivrednika Glas Slavonije doznaje kako im se donedavno najviše isplatila sjetva šećerne repe. Međutim, budući da ta kultura traži mnogo ulaganja i rada neki seljaci, kojima je već prekipjelo boriti se, ulagati i raditi, kažu kako im je trenutačno najisplativije podići ekstenzivni ekološki voćnjak, tj. pustiti da u njemu raste trava, godišnje ga jedanput ili dvaput pokositi i ubirati goleme poticaje.

- Ekološki nasadi oraha, lješnjaka, kestena... trenutačno su hit u Slavoniji. Za osnovna plaćanja po hektaru se može dobiti 1800 kuna, a kada se pridoda iznos za zelena plaćanja, pa eventulano poticaji, ako je riječ o mladome poljoprivredniku dodatna plaćanja za nasade na 20 hektara, pa za višegodišnje nasade u prve dvije godine, pa za teže uvjete gospodarenja... i ostalo, u konačnici taj iznos dosegne i 12.000 kuna po hektaru.

Takvu plaću nema nijedan farmer u EU-u. Tako nam ovaj “novi hrvatski model poljoprivrede”, kada pozabijamo šibe oraha u zemlju, prijavimo to kao ekološku proizvodnju i ne radimo ništa, a poticaji idu, trenutačno najviše odgovara”, kažu nam poljoprivrednici. Ovdje valja istaći kako članice EU-a (posebice stare), vode brigu o svojoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i hrane, mnogo ulažu kako bi bili što konkurentniji.

U ovakvim tržišnim okolnostima, ali i posljednjih godina kada je riječ o proizvodnji koja traži velika ulaganja i mnogo rada (a što se zbog niskih otkupnih cijena u konačnici niti ne vrati a kamoli da se nešto i zaradi), ovaj model, gdje zapravo EU destimulira proizvodnju a stimulira nerad, prihvaća sve više poljoprivrednika.

A da EU destimulira proizvodnju, a stimulira nerad, potvrđuje i Željko Kraljičak (HDSSB), zamjenik župana Osječko-baranjske županije.

- U ovome je trenutku u Hrvatskoj, kad je riječ o poljoprivredi, sve usmjereno na sve, uključujući zaštitu prirode, osim na proizvodnju hrane. To je vidljivo i kod svih mjera ruralnog razvoja, ali i kroz hrvatski model poticaja, kojim su najviše oštećeni proizvođači hrane - mesa i mlijeka.

Oni su, primjerice, dobili potpore između 1500 i 1800 kuna po hektaru, a oni koji čuvaju kosce (ptice u Lici), različite bube i leptire - 6500 kuna po hektaru, dok oni koji su “poboli” šibe oraha u zemlju i prijavili ih kao ekološke i do 10.000 pa čak i 12.000 kuna po hektaru.

Nevjerojatno je da netko na području Hrvatske, gdje ne prevladava poljoprivredna proizvodnja, dobije tri puta više novca (potpora) nego proizvođači hrane. Prema tome očito se u Hrvatskoj isplati baviti poljoprivredom, ali ne i proizvodnjom hrane - zaključio je Kraljičak te dodao kako to ne čini EU nego “hrvatska pamet”, ističući i da je tu važno reći kako je EU dao pravo izbora Hrvatskoj.

Ključni su troškovi

Što je danas uopće isplativo proizvoditi u Hrvatskoj, pitali smo u Savjetodavnoj poljoprivrednoj službi.

- Ovo je pitanje svih pitanja u poljoprivredi i ako bismo odgovorali površno, 'iz rukava', postoji opasnost da se nađemo u kategoriji dnevnih horoskopa ili sličnih tekstova koji su više u funkciji zabave. Često smo u posljednjim godinama mogli svjedočiti velikoj popularnosti pojedinih proizvodnji koje bi ušle u modu, ali bi uvijek i jednako brzo izišle iz fokusa i više se ne bi spominjale. To se dogodilo zbog površnoga pristupa u kome se jedino gledalo na manjak nekoga proizvoda na hrvatskome tržištu, ali ne i na druge faktore, izjavio je Hrvoje Horvat, ravnatelj Savjetodavne poljoprivredne službe. Dodao je i kako općenito svaka proizvodnja može biti isplativa.

- Ugrubo, to će ovisiti o kvantiteti i kvaliteti proizvoda - što je rezultat određene tehnologije, tj. znanja, ali i osobitosti lokaliteta te za veliki dio proizvodnji i trenutačnim klimatskim prilikama. Potom, tu treba navesti i kako ključnu ulogu imaju i troškovi koji su dobrim dijelom fiksni, ali mnogi su i nepredvidivi s obzirom na klimu, energente i sl.; potražnja na tržištu – stanje i popunjenost tržišta u Uniji, ali i šire; kanali prodaje - je li prodaja osigurana kroz dogovorene kanale ili nije; spremnost tržišta/kupca da plati traženu cijenu - u određenome vremenu... - kaže Horvat.

Vezano uz kalkulacije, tj. prilikom izračuna dugoročne isplativosti, u Savjetodavnoj službi ne uzimaju u obzir trenutačno stanje poljoprivredne potpore, s obzirom na to što je to varijabilna kategorija.

Pomoć savjetodavaca

- Ako za određenu proizvodnju postoji potpora, ona će dobiti puni smisao tek ako je proizvodnja i bez potpore isplativa. Nažalost, kao i u svakome drugom „businessu“, čak i proizvodnja koja je prema gornjim parametrima „na papiru“ izgledala isplativa može postati neisplativa zbog mogućih nepredvidivih negativnih utjecaja. Danas je to često vezano uz klimu, ili pak različite geopolitičke razloge koji ometaju trgovinu. U Savjetodavnoj službi svakom proizvođaču pristupamo individualno i svakome ćemo, u tehnološkome smislu, rado pomoći u pripremi i postavljanju bilo koje proizvodnje, kako bi rezultati bili maksimalni. Ipak, krajnja isplativost ovisit će o mnogo čemu navedenome i proizvođači danas na to moraju biti spremni. Važno je poštivati prirodne osobitosti područja na kome se proizvodnja priprema, stalno učiti, truditi se u vezi s kvalitetnim prodajnim kanalima, a potencijal i stanje tržišta promatrati u kontekstu cijele Unije pa i šire, a ne samo Hrvatske - zaključuje Horvat.

Kad je riječ o trendovima poljoprivrednoga tržišta EU-a, u slučaju projekcije proizvodnje žitarica, kaže Krešimir Kuterovac, vlasnik consalting tvrtke Inagra, predviđa se održavanje proizvodnje pšenice na sadašnjoj razini, uz blago povećanje potrošnje, što i dalje vrši pritisak na izvoz i to približno 23 milijuna tona. Samodostatnost je na razini 121 posto.

- Tržište durum pšenice predviđa neznatno povećanje proizvodnje i potrošnje, a samodostatnost je na razini 93 posto. U proizvodnji kukuruza pak predviđa se povećanje proizvodnje 20 posto, a povećanje potrošnje planira se na 5 posto. Samodostatnost u proizvodnji kukuruza je na razini 87 %. Proizvodnja ječma neznatno će se povećati, kao i potrošnja, a samodostatnost je na razini 117 posto, kaže Kuterovac.

Više o temi pročitajte OVDJE.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje