VINSKI IZVJEŠTAJ 2018.

Vranac je drugo najprodavanije vino na hrvatskom tržištu

Agrovijesti
Vinarija Mihalj Fotografija: PR
Vranac je drugo najprodavanije vino na hrvatskom tržištu

Kult Plave Kamenice u svakom godišnjem Vinskom izvještaju pokušava istaknuti najvažnije trendove na hrvatskom tržištu vina. Nažalost, ti trendovi nisu dobri.Kako pokazuju statistički izvještaji koje objavljujemo ove godine (izvori su Hrvatska gospodarska komora i AC Nielsen), u Hrvatskoj se pije sve više loših, bar donekle patvorenih i nehrvatskih vina.

Ovo nehrvatskih ne bi predstavljalo nikakav problem kad bi naši restorani, hoteli i dućani prodavali puno dobrih do vrhunskih stranih buteljki. Međutim, u Hrvatskoj se masovno prodaju trećerazredna rin- fuzna vina koja nemaju gotovo nikakvu cijenu. 

Najbolji dokaz ove teze jest činjenica da je vranac drugo najprodavanije vino na hrvatskom tržištu, odmah iza graševine. E sada, vranca u Hrvatskoj uglavnom nema, što znači da je riječ o uvozu. Vina napravljena od sorte vranac u Hrvatskoj ne postižu nikakvu ozbiljniju cijenu, što govori da se radi o vrlo jeftinom uvozu. 

Naposljetku, sam podatak da se vranac kod nas uvozi po smiješnoj cijeni od 0,40 eura po litri, dosta skandalozno svjedoči da je to vino uglavnom čisto smeće koje se, međutim, u Hrvatskoj fenomenalno prodaje. Zašto se vranac fenomenalno prodaje? 

Prvo, zato što je jeftin. Drugo, zato što hrvatski vinari još nisu uspjeli educirati širi krug potrošača o tome što čini kvalitetno vino. Treće, HoReCa, kao i supermarketi, masovno koriste vranac kao svoje radno vino. I dok za supermarkete možemo imati ponešto razumijevanja jer se oni bave samo prodajom, siroti menadžeri u HoReCi ne razumiju da promoviranjem najgoreg makedonskog vranca izravno uništavaju hrvatsku turističku ponudu, pa samim tim i svoje buduće poslove. 

Iduća bitna činjenica o prodaji vina na hrvatskom tržištu tiče se formata u kojima se vina prodaju. Više od 25 posto ukupne prodaje u retailu otpada na velike formate, dakle na pakovanja od tri litre ili veća. Ovaj je podatak indikativan zato što pokazuje da bi se svi veliki proizvođači trebali posvetiti bag-in-box pakiranjima, koja su tehnološki superiorna (vino se lako hladi i ne može oksidirati) te društveno široko prihvatljiva jer je bag-in-box idealni oblik točenja vina na svim mogućim masovkama. 

Nasuprot bag-in-boxu, valjalo bi ukinuti plastične demižone u kojima vino vrlo brzo oksidira, koji grozno izgledaju, i teško se hlade jer plastika sporo provodi toplinu. Krajnje je vrijeme, dakle, za bag-in-box. 

Vinari koji pune vina u veće formate trebali bi angažirati ambiciozne dizajnere, koji će bag-in-box Podaci o izvozu hrvatskih vina ne izazivaju puno veći optimizam od podataka o prodaji vina u Hrvatskoj učiniti seksi i zabavnim pakovanjem, a ne tek nekom kutijom s vinom. Kad je, pak, riječ o buteljkama, svega 19 posto svih vina koja se prodaju u hrvatskim trgovinama pakira se u boce od 0,75 litara. 

Jedan od razloga tog relativno lošeg podatka jest dominacija onih anakronih, dosadnih boca od litre, od kojih bi trebalo odustati. Evo zašto. 

Kupci koji nemaju osobite zahtjeve prema vinu mislit će da su vina u buteljkama neopravdano skupa, pošto dvije police niže u supermarketu vide vina istih tih firmi sa sličnom etiketom za manje novca. Zahtjevni kupci pak preziru vina u litrenim bocama, pa ne žele kupovati buteljke vinarija koje istim sortama pune i boce od litre. Riječ je o čistoj lose-lose situaciji. Premda se u nekim dijelovima Hrvatske i dalje dobro prodaje, boca od litre povijesni je relikt. 

Vinski izvještaj 2018

Na kraju, posebno moramo podcrtati podatak da vrhunska vina čine svega dva posto ukupne prodaje vina u Hrvatskoj. Podaci o izvozu hrvatskih vina ne izazivaju puno veći optimizam od podataka o strukturi prodaje vina u Hrvatskoj. Danas je, naime, više nego očigledno da su se raspale sve iluzije o masovnom izvozu naših vina u Englesku, Poljsku, Njemačku ili Japan. 

Tvrde činjenice govore da je naše najveće izvoz- no tržište Bosna i Hercegovina. A izvoz u Bosnu i Hercegovinu ne možemo smatrati stvarnim izvozom, jer je BiH u mnogočemu, pa tako i u vinu, tek hrvatsko predgrađe. 

Recentne statistike o prodaji i izvozu hrvatskih vina, kao i o uvozu vina u Hrvatsku, posve su de- presivne i u žestokoj su suprotnosti s visokom kvalitetom koja se postiže u brojnim hrvatskim vinarijama. 

Kontrast između respektabilne kvalitativne razine dobrih i vrhunskih hrvatskih vina s lošim izvoznim rezultatima i dominacijom uvoznog trasha na našem tržištu, jedan je od središnjih problema hrvatske vinske scene. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje