Preko polja do Europe

Ž. Galetin: Ako želimo biti veliki igrači na globalnom tržištu hrane, agrobiznis iz regije treba nastupati zajedno

Agrovijesti
Žarko Galetin, generalni direktor Produktne berze Fotografija: Produktna berza
Bez obzira na to što se u zadnje dvije godine nalazimo u periodu rekordnih prinosa, rasta zaliha, velike ponude, generalna karakteristika tržišta u posljednjih deset godina jest da je svijet ušao u dugoročni period visokih cijena i skupe hrane. Tri velika cjenovna vrhunca koja su se dogodila 2008., 2011. i 2012. godine potpuno su uzdrmala svjetsku tržišnu javnost i o hrani se otada sve više razmišlja kao o važnom resursu." U povodu naše konferencije "Preko polja do Europe", razgovarali smo sa generalnim direktorom Produktne berze Žarkom Galetinom

Kada je Produktna burza osnovana i koliki godišnji promet imate - u robi i nekim financijskim parametrima? 

Produktna burza Novi Sad osnovana je u prosincu 1958. godine Uredbom Vlade Republike Srbije, a svoje zakonsko uporište imala je u Uredbi o produktnim burzama iz 1953. godine. Od osnivanja pa do danas preko Produktne burze prometovalo je više od 17 milijuna tona robe. U periodu SFRJ prosječan godišnji promet preko burze bio je oko 350.000 tona robe, da bi od devedesetih godina taj promet bio na razini tek nešto preko 100.000 tona robe. U posljednje dvije godine promet preko burze u Novom Sadu primjetno je pao. Dva su osnovna razloga zašto se to dogodilo. Prvi je svakako u okolnosti što je došlo do promjene strukture tržišta u pravcu okrupnjavanja posjeda i pojave svojevrsnog zatvaranja sustava od velikih organizatora proizvodnje, pa im je trgovanje preko burze ne samo nepotrebno već i nepoželjno s obzirom na njihovu intenciju da kontroliraju tržište u mjeri u kojoj im to zakonski okvir dozvoljava (ili čak i više od toga). S druge strane vrlo bitan razlog jest nepostojanje adekvatnog zakonskog okvira za daljnje unapređenje modela burzovnog trgovanja, prije svega razvijanja terminskog, tzv. futures tržišta, s obzirom na to da su u zadnjih deset godina propala četiri ozbiljna pokušaja da se to učini, te tržište polako gubi povjerenje u instituciju iza koje država ipak nije stala na odgovarajući način.

Inače preteča današnje Produktne burze jest Produktna i efektna burza Novi Sad, koja je funkcionirala od 1921. do 1941. godine. Zakonski temelj bio je Zakon o javnim burzama od 3. studenog 1886. godine. Koliki je značaj u to vrijeme imala novosadska burza, govori podatak da je prvi predsjednik ove burze bio jedan od najuglednijih veleposjednika toga vremena Gedeon Dunđerski.

Statusni oblici burze mijenjali su se kroz različite sustave. Tako je njezina izvorna uloga i funkcija (doduše u nerazvijenom obliku) relativizirana, u smislu da je Produktna burza bila najprije "ustanova" (do 1967.), zatim "privredna organizacija" (do 1974.), pa "radna organizacija" (bez OOUR-a do 1991.), potom "d.d.", da bi nakon neuspjelog pokušaja usklađivanja sa Zakonom o burzama i burzovnim poslovanju bila vraćena na nivo društvenog poduzeća kako bi s te pozicije mogla ući u potpunu statusnu transformaciju. Od prosinca 2007. Produktna burza je dioničko društvo, pri čemu je država jedini dioničar. Burza je dakle jednočlano, zatvoreno dioničko društvo.

Koliko se na burzi danas formiraju cijene na tržištu poljoprivrednih roba u Srbiji i imaju li utjecaj na regiju? 

Instituciji koja se bavi tržištem, ili točnije koja organizira tržište kao što to radi Produktna burza u Novom Sadu, kao imperativ njezina bavljenja nameće se zadatak da tržište pravovremeno i točno obavještava o svim bitnim događanjima kako bi korisnici burzovnih usluga mogli što kvalitetnije i bolje definirati svoju tržišnu strategiju. Ovaj segment poslovanja u proteklim godinama afirmiran je kao jedan od najvažnijih prioriteta. Kompletna ponuda infopaketa koju ova institucija nudi svojim korisnicima pokazala se kao kvalitetan proizvod. Prva i možda najvažnija stvar u čitavom ovom informacijskom i analitičkom konceptu jest važnost podatka koji se kreira na burzi. Zašto je podatak s Produktne burze relevantan podatak? Odgovor leži upravo u načinu kako se on formira. Naime cijena na burzi formira se na pravi tržišni način. Ponuda s jedne i potražnja s druge strane kandidiraju svoje zahtjeve za kupovinom odnosno prodajom. Nudeći svoju robu putem kotacije preko naloga prodaje prodavatelj jasno definira kvalitetu robe, njezinu cijenu, mjesto preuzimanja i ostale elemente naloga, dok s druge strane kupac izražava svoju volju za kupovinom robe određene kvalitete, po određenoj cijeni, na određenom mjestu utovara. U situaciji kada se takvi nalozi prodaje i kupovine "prepoznaju" po istim navedenim kriterijima, dolazi do "uparivanja" naloga i realizacije posla. Dakle čitav je sustav  premjestio osobno povjerenje prema institucionalnom. Jednostavnije rečeno, sustav burzovnog trgovanja omogućio je realizaciju posla na potpuno tržišan način, te je i cijena koja se na takav način postiže prava tržišna koja je referentna za tržište koje je obuhvaćeno od organizatora tržišta, tj. burze. Podatak s Produktne burze, u to smo se mnogo puta uvjerili, u velikoj je mjeri okidač za tržišna određenja u regiji. Razlog za to je jednostavan. Srbija je u regionalnim okvirima izvozni lider u sektoru burzovnih roba, te je i njezina cijena s jedne strane usklađena s cijenama na međunarodnim tržištima, dok se s druge strane nameće kao referentna cijena za cijelu regiju.

Je li bilo kontakta da se spojite s nekom većom burzom u regiji ili Europi?  

Produktna burza ostvarila je brojne kontakte s burzama u regiji, pa i šire. Potpisani su sporazumi o poslovno-tehničkoj suradnji s burzama u Bologni, Trstu i Osijeku. U okvirima postojećih mogućnosti zakonskih okvira s ovim burzama (osim Osječke burze, s kojom je suradnja praktički prestala u posljednjih godinu dana) ostvaruje se razmjena informacija na paritetnoj osnovi, a postojala je i ideja, za koju vjerujem da i dalje postoji, da se vrši umrežavanje tržišta koje organizira burza u Novom Sadu i burza u Bologni. Naravno, za realizaciju ovog projekta potrebna je i podrška države. Što se tiče MATIF-a i ostalih terminskih burzi, uvjet svih uvjeta jest da burza u Novom Sadu otvori terminsko tržište, za što je potreban, kao što je već spomenuto, odgovarajući zakonski okvir. Prikupljana su iskustva u direktnim kontaktima i posjetima burzama u Chicagu, Budimpešti, Univerzalnoj burzi u Moskvi i s burzom u Minneapolisu, najvećom SPOT burzom u svijetu.

Kako se odvija trgovina osnovnim robama od početka ove godine i koje su vaše procjene što će se događati u 2016.?  

Gospodarska 2015./16. godina bit će upamćena kao specifična po mnogočemu. Naime povijesno najveći prinosi pšenice i soje u svijetu, kao i rekordna razina zaliha ovih roba, ali i kukuruza, opredijelili su tržišne tijekove za duži vremenski period kao period relativno niskih cijena burzovnih roba iz sektora primarne poljoprivrede. Početak godine, s aspekta trgovanja na novosadskoj burzi, karakterizira izuzetno malen obujam trgovanja, što je prije svega posljedica okolnosti relativne stabilnosti cijena na prilično niskoj razini. To su okolnosti koje na SPOT tržištima, kakvo je tržište koje organizira Produktna burza, nisu atraktivne tržišnim sudionicima. U razdoblju do kraja prvog kvartala 2016. godine srpsko tržište bilo je u situaciji da su skladišta i prodavatelja i kupaca bila puna, te da nije bilo izraženog interesa za trgovanje. Krajem trećeg mjeseca situacija se polako mijenja i potpomognuti blagim rastom cijena na svjetskim burzama početku petog mjeseca imamo najveće sezonske cijene kukuruza i soje te relativno dobru cijenu pšenice. Denominirano u dolare, cijena pšenice i kukuruza danas na burzi u Novom Sadu iznosi 162,50 $/t, a cijena soje 376,06 $/t. Tržišna očekivanja za iduće razdoblje bit će u skladu s procijenjenim prinosom u tekućoj godini i razinom prijelaznih zaliha iz prethodne godine, što će činiti ukupnu razinu ponude. Sudeći po izgledu i stanju žitarica i uljarica, kao i po okolnosti velikih prijelaznih zaliha, iduću ekonomsku godinu karakterizirat će period stabilne ponude, pa posljedično i stabilnih cijena koje se neće puno razlikovati od cijena iz 2015./16. godine. Ako već treba istaknuti neku robu koja bi imala relativno bolju cijenu u odnosu na druge robe, to bi po sadašnjem stanju stvari trebao biti kukuruz.

Pojavljuju li se na burzi trgovci iz Hrvatske? 

Inicijalna ideja bila je da se s Osječkom burzom objedine dva tržišta, no nažalost nije provedena do kraja. Pristup trgovcima iz drugih država na burzovnom tržištu u Novom Sadu postoji kao otvorena mogućnost. Nekoliko poslova korisnika preko novosadske burze je realizirano, ali s neposrednim kupcima iz Hrvatske dosad nismo imali nijedan zaključen ugovor iako je bilo interesa.

Koja su vaša predviđanja, u kojem će smjeru ići tržište roba u budućnosti?  

Bez obzira na to što se u zadnje dvije godine nalazimo u periodu rekordnih prinosa, rasta zaliha, velike ponude, generalna karakteristika tržišta u posljednjih deset godina jest da je svijet ušao u dugoročni period visokih cijena i skupe hrane. Tri velika cjenovna vrhunca koja su se dogodila 2008., 2011. i 2012. godine potpuno su uzdrmala svjetsku tržišnu javnost i o hrani se otada sve više razmišlja kao o važnom resursu. Svjetska demografska slika, rast standarda, ograničenost prirodnih resursa, globalna promjena klime, nestabilne političke prilike, sve su to faktori rizika na tržištu hrane i to je razlog zašto hrana postaje sve cjenjenija roba na svjetskom tržištu. Zar nije dovoljan dokaz upravo ovo što se događa u sadašnjem trenutku kada imamo rekordno velike prinose i izraženi disbalans na relacijama ponude i potražnje na svjetskom tržištu, a imamo cijene primarnih proizvoda koje su znatno iznad cijena otprije samo desetak godina kada ponuda ni blizu nije bila toliko velika. Podsjećanja radi, danas se više uopće ne spominje mogućnost da bi pšenica ili kukuruz mogli biti ispod cjenovne razine od 100 $/t, dok je u periodu do 2005. godine po pravilu u vrijeme žetve cijena i pšenice i kukuruza padala ispod spomenute razine od 100 $/t. Zbog svih razloga i promjenljivosti utjecaja pojedinih tržišnih faktora ne može se donijeti dugoročna precizna procjena svjetskih tržišnih tijekova, ali generalno možemo očekivati tržišne oscilacije izazvane tim tzv. korektivnim tržišnim faktorima. U nekom srednjoročnom razdoblju ne očekujem veće tržišne turbulencije, ali oprez nije naodmet. Više od 820 milijuna ljudi, koji prema statistici FAO-a žive ispod granice egzistencijalnog minimuma, opominje da UN treba voditi konzistentniju politiku u cilju veće dostupnosti hrane i spriječiti velike i profitom motivirane igre koje burzovno tržište koriste kao instrument za fingiranje cijena kako bi se ostvarili puki ekonomski ili politički interesi. 

Koja je vaša poruka agrobiznis kompanijama iz regije; bi li trebale zajedno ići na treća tržišta i pokušati napraviti međunarodni iskorak?

Zajednički nastup svakako je rješenje ako želimo biti iole ozbiljni igrači na svjetskom tržištu hrane. Drugo je pitanje koji model primijeniti. Pojedinačno pojavljivanje na velikim zahtjevnim tržištima može biti uspješno, ali vjerujem da je na duži rok to ipak nemoguća misija. Da bismo udruženi nastupili na inotržištu, treba učiniti dosta međukoraka, počevši od brendiranja, zaštite geografskog podrijetla, usuglašavanja standarda, ispitivanja tržišta... Neka nam uzor bude jedan dobar primjer iz regije kao što je klastersko povezivanje proizvođača ajvara u Makedoniji, što je objedinilo ponudu, standardiziralo kvalitetu i omogućilo realizaciju 3K kriterija: kvalitetu, kvantitetu i kontinuitet.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje