Tjedni komentar

Za poticaje dajemo jednako novaca kolika je vrijednost proizvodnje svih OPG-ova

Agrovijesti
Mladi poljoprivrednik Fotografija: Thinkstock
Ono što je posebno zanimljivo je podatak da je od ukupne vrijednosti prodaje iz vlastite proizvodnje prodaja poslovnih subjekata dakle tvrtki i obrta, iznosila 4,7 milijardi kuna ili čak 63,8% svih poljoprivrednih roba, dok je vrijednost otkupa od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iznosila 2,68 milijardi kuna ili tek 36,2%.

Državni zavod za statistiku objavio je ovaj tjedan još jedno statističko izvješće o poljoprivredi kojemu moramo i trebam vjerovati, a ono kaže da je vrijednost otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u 2017. iznosila 7,37 milijardi kuna. U usporedbi s 2016. vrijednost otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda bilježi rast za 4,4%, pri čemu je vrijednost prodaje iz vlastite proizvodnje poslovnih subjekata porasla za 5,5%, a vrijednost otkupa od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava za 2,5%.

Ono što je posebno zanimljivo je podatak da je od ukupne vrijednosti prodaje iz vlastite proizvodnje prodaja poslovnih subjekata dakle tvrtki i obrta, iznosila 4,7 milijardi kuna ili čak 63,8% svih poljoprivrednih roba, dok je vrijednost otkupa od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iznosila 2,68 milijardi kuna ili tek 36,2%.

U Hrvatskoj je registrirano preko 160.000 OPG, a negdje njih oko 100.000 ostvaruje pravo na potpore. Vrlo često čujemo od političara, poljoprivrednih udruga, ali i medija, kako su OPG-i u inferiornom položaju u odnosu na tvrtke te kako nemaju dovoljno zemlje, novca, kredita, kako im je tržište nedostupno zbog uvoznih lobija i slično. No, nitko se ne upita kako to da je produktivnost OPG tako niska i da je sve ono što oni proizvedu i prodaju jednaka iznosu onoga što država Hrvatska daje za poticaje ili izravne potpore.

Vlada je prošli tjedan donijela uredbu o izravnim plaćanjima u poljoprivredi za 2017. godinu kojom je u ovogodišnjem proračunu osigurano 870 milijuna kuna, dok će se do lipnja poljoprivrednicima isplatiti ukupno 2,67 milijardi kuna. Dakle vrijednost svih potpora jednaka je vrijednosti svega onoga što u poljoprivredi proizvedu naši OPG-i. Prema nekim procjenama, od ukupno svih potpora koje odlaze za poljoprivredu prema OPG-ima ide negdje oko 68 posto svih novaca, dok poslovnim i pravnim subjektima te obrtima bude isplaćeno oko 32 posto. To su doduše podaci od prije nekoliko godina, ali čisto sumnjam da se taj omjer drastično promijenio, a ako i je onda je to vjerojatno više bilo u koristi OPG-a.

Po definiciji poticaji ili potpore bi trebale biti nadomjestak dohotku, odnosno trebali bi pomoći poljoprivrednicima da prebrode s tim dodatnim novcima poreznih obveznika godine kada su cijene na tržištu niske, a njihovo ulaganje ne pokriva ono što na tržištu za svoje proizvode dobiju. Činjenica je da vrijednost proizvodnje u Hrvatskoj pada i to dugi niz godina, i to nitko ne može osporiti. Postavlja se logično pitanje, ako toliko novca kroz potpore, različite mjere iz Programa ruralnog razvoja, te programe i mjere pomoći i dotiranja županija, gradova, općina ide prema poljoprivrednicima zbog čega taj uloženi novac nema efekt i ne utječe na veću i bolju proizvodnju?

Nova statistička analiza pokazuje da su na rast vrijednosti otkupa i prodaje na godišnjoj razini utjecali biljni i stočni proizvodi, što je uglavnom prouzročeno povećanim cijenama otkupljenih i prodanih proizvoda, a manje njihovim količinama. Kod biljnih proizvoda najveći udio u strukturi vrijednosti otkupa i prodaje u 2017. imaju žitarice, uljarice, vino i šećerna repa. Na porast vrijednosti utjecale su sve spomenute skupine proizvoda osim žitarica. Iako žitarice bilježe povećanje cijena u 2017. u odnosu na 2016., pad vrijednosti prouzročen je smanjenim količinama otkupa i prodaje.

U vrijednosti stočarstva najveći udio čine kravlje mlijeko, svinje i goveda. Spomenute skupine proizvoda bilježe rast vrijednosti otkupa i prodaje na što je također više utjecao rast cijena nego količina. I končano kada se podvuče crta i vide udjeli pojedinih proizvodnji dolazimo do možda još dramatičnijeg zaključka, a taj je da osim što proizvode malo, naši poljoprivrednici su i dalje orijentirani na nekoliko kultura. U strukturi vrijednosti otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u 2017. tako žitarice sudjeluju s 15,7%, sirovo kravlje mlijeko s 15,0%, svinje-žive, s 12,9%, uljano sjemenje s 12,1%, goveda- živa, s 11,6%, perad -živa sa 6,7%. Nadalje vino sa 6,4%, šećerna repa i sjemenje šećerne repe s 4,7%, kokošja jaja s 4,0%, ostalo povrće, svježe, dinje i lubenice s 3,3%, ostalo voće, orasi i slično koštuničavo voće s 1,6%, neprerađeni duhan s 1,4%, krumpir s 1,2%, a ostali proizvodi s 3,4%. Dakle, žitarice, mlijeko i svinje čine gotovo polovicu vrijednosti hrvatske poljoprivrede, dok voće čini udjel od tek 1,4 posto, a povrće nešto više 3,3 posto.

Iako nas Vlada i ministarstva svakodnevno uvjeravaj kako prema selu ide sve više novca, kako se otvaraju nove mjeri, novi programi za koje se poljoprivrednici mogu javljati na EU fondove, podaci o vrijednosti poljoprivredne proizvodnje pokazuju sve, samo ne to, da su trendovi dobri. Na žalost, u Hrvatskoj niti jedna Vlada do sada nije glasno i jako progovorila o tome da nam proizvodnja pada, da imam sve manje prinose i da je vrijednost onoga što proizvedemo sve niža i da to nikako nije dobra. Isto tako da smo jedna od rijetkih zemalja EU koje kontinuirano smanjuju proizvodnju. Za regiju da ne pričamo. Dovoljno je reći da je primjerice nama susjedna BiH jučer objavila podatke da je 2013. godine u Rusiju izvezla samo jedan milijun konvertibilnih maraka voća, da bi se taj iznos u prošloj godini povećao na čak 55 milijuna KM.

U Hrvatskoj je postalo sramota pa čak i „politički nepodobno“ postaviti pitanje zašto ne proizvodimo više i zašto nam padaju količine i vrijednosti proizvodnje. Ali je zato postalo jako „in“ pričati o povlačenju novca, fondovima, socijalnim davanjima, socijalnim trgovinama po slavonskim selima. Kada malo pričate s običnim ljudima, svi odreda će reći kako Hrvati rade malo i sve manje imaju želju nešto proizvoditi. Možda je tu razlog, možda smo samo postali lijeni i čekamo da nam dođu „neki“ novci“, samo da ne moramo raditi i proizvoditi. Ali to nije lijepo i pamtno glasno reći.

Miroslav Kuskunović

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje