Intervju tjedna: Marijana Petir, zastupnica u EU parlamentu

Zalažem se za 50 posto,domaćih proizvoda na polici, a hoće li se to osigurati stvar je političke odluke Vlade

Agrovijesti
Marijana Petir zastupnica u EU parlamentu Fotografija: Agrobiz
Početkom tjedna u Bruxellesu će se okupiti predstavnici drvne i prehrambene industrije, šumarstva i poljoprivrede iz cijele jugoistočne Europe na konferenciji „Ulaganja u preradu drva i šumarstvo u zemljama JIE“. Jedna od organizatora je hrvatska zastupnica u EU parlamentu Marijana Petir koja se na različite načine bori za interes hrvatske poljoprivrede i proizvođača. Razlog je to što smo sa njom razgovarali o velikom broju tema koje muče hrvatske poljoprivrednike.

Idući tjedan će se u Bruxellesu održati drvna i agro konferencija koju vi organizirate zajedno s domaćim proizvođačima i udrugama. Što donose te konferencije i koja je njihova svrha?

Početkom tjedna u Bruxellesu će se okupiti predstavnici drvne i prehrambene industrije, šumarstva i poljoprivrede iz cijele jugoistočne Europe na konferenciji „Ulaganja u preradu drva i šumarstvo u zemljama JIE“. Na jednom će mjestu tako imati priliku razgovarati s donositeljima odluka u institucijama Europske unije – Europskom komisijom i sa zastupnicima u Europskom parlamentu te adresirati svoje probleme ali i predstaviti ono najbolje što Hrvatska ima u drvnom i šumarskom sektoru. Osim tvrtki i nadležnih institucija, na konferenciji će sudjelovati i predstavnici vodećih EU strukovnih udruženja, poput CEI-BOIS-a, AEBIOM-a i COPA COGECA-e te je to prilika za stvaranje novih kontakata ali i prikupljanje novih stručnih znanja. 

Ovih dana će se povjerenik Hogan očitovati o javnoj raspravi vezano za reformu ZPP. Jako veliki broj primjedbi stigao je od nevladinog sektora, a malo od proizvođača što bi moglo dodatno zakomplicirati ionako kompliciran ZPP?

Pozivala sam u nekoliko navrata poljoprivrednike u Hrvatskoj da se uključe u javnu raspravu te izraze svoje mišljenje o izgledu zajedničke poljoprivredne politike u budućnosti nakon 2020. godine te da istaknu što je važno za njih i njihove obitelji. Povjerenik nas je izvijestio kako je pristiglo ukupno 320 tisuća prijedloga za poboljšanje ZPP-a, a od toga 9% uložili su NGO-i dok su  61% primjedbi dale tvrtke i OPG-i. No, točno je da od svih individualnih primjedbi koje su stigle, svega 7% su podnijeli poljoprivrednici. Oni su još uvijek pogođeni krizom, na svojim OPG-ima rade cijeli dan te se stoga nažalost nemaju vremena baviti javnim raspravama koliko bi trebali premda se u njima oblikuju dokumenti koji će itekako utjecati na njihovu budućnost. Nakon krize kroz koju su prolazili prošlih godina sigurno postoji problem nepovjerenja u nacionalne, pa i u europske institucije. Nadalje, radi manjka financija, poljoprivrednici ne mogu izdvajati iz svojih prihoda sredstva koja bi im pomogla angažirati stručnjake za izradu sektorskih studija i politika koje bi im mogle pomoći u boljem argumentiranju i obrani njihovih stavova pred donositeljima odluka i javnosti. Hrvatska poljoprivredna komora jedva da ima sredstva plaćati članarinu u najznačajnijoj europskoj organizaciji poljoprivrednika COPA-COGECA, a kamo li za savjetovanje o implementaciji najboljih praksi koje ta organizacija može ponuditi hrvatskim poljoprivrednicima. 
Poljoprivrednici nemaju sredstva s kojima bi učinkovito parirali mnogobrojnim interesnim udrugama i nemaju sredstava s kojima bi izgrađivali društveno poželjan imidž. Oni marljivo rade da bi za nas, 500 milijuna građana Europe osigurali zdrav i kvalitetan obrok svakoga dana. Prepoznajući njihove probleme u odnosu na njihovu ulogu u društvu i gledajući odnos modernog društva prema njima ne bismo baš trebali biti potpuno bezbrižni. 

Hrvatska je u novom ZPP prihvatila uvjete da se veliki dio sredstava izdvaja za poticanje "neproizvodnje" kroz zelena plaćanja, pa tako danas imamo sve više pašnjaka, sve više ugara, a sve manju proizvodnju. Smatrate li da je to dobro ili loše za našu poljoprivredu?

Marijana Petir zastupnica u EU parlamentu

Ozelenjivanje i održanje zemljišta u dobrom stanju dugoročno su važni i ne bi ih trebalo suprotstavljati poljoprivrednoj proizvodnji. Hrvatski potencijal upravo i jest u dobroj kvaliteti poljoprivrednog zemljišta, ali i u velikim količinama neobrađenih poljoprivrednih površina koje možemo uključiti u poljoprivrednu proizvodnju, no za to treba stvoriti povoljne uvjete.Ostvarenje povoljnih uvjeta onemogućuju brojne negativne pojave na koje već duže vremena ukazujem: prekomjerni uvoz poljoprivrednih proizvoda često potaknut nepoštenom trgovačkom praksom u lancu opskrbe hranom te drugi poznati problemi s kojima se susreću naši poljoprivrednici dnevno i što ih čini nekonkurentnima u odnosu na europske kolege poput visokih kamatnih stopa na repromaterijal i investicije u poljoprivrednu proizvodnju. 

Vi ste do sad dali brojne inicijative za zaštitu poljoprivrede i poljoprivrednika u EU. Što je ono na što ste posebno ponosni i koliko je Vaš utjecaj na institucije EK kada je riječ o poljoprivredi?

Drago mi je da sam izborila subvencije EU za zdrave obroke voća, povrća i mlijeka u školama koji će se na moj prijedlog od nove školske godine dobavljati od lokalnih proizvođača. Jednako tako, naši su proizvođači jabuka i mandarina dobili obeštećenje zbog posljedica ruskoga embarga za što sam se posebno založila i skupila široku podršku. Između ostalog, ambasadorica sam natječaja za najboljeg mladog poljoprivrednika u Hrvatskoj čime potičem mlade na ostanak u ruralnim područjima i promoviram poljoprivredu kao atraktivnu gospodarsku granu, a i izvjestiteljica sam za žene u ruralnom prostoru s ciljem unaprjeđenja njihovog položaja i vrednovanja njihove multifunkcionalne uloge u društvu.

Mogu reći da imam dobru suradnju s EK, a na moj je poziv na proglašenje najboljeg mladog poljoprivrednika Hrvatsku je  po prvi puta posjetio i povjerenik za poljoprivredu i ruralni razvoj Phile Hogan. 

Sve više se govori i nepoštenim trgovačkim praksa u EU, ali i o hrani koja je različite kvalitete za pojedine države EU. Zbog čega je to tako i mislite li da je Hrvatska u mogućnosti i ima politički mudrost, da poput nekih zemalja, zaštiti da preko 50 posto robe na policama bude domaćeg podrijetla? 

Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi mogao bi riješiti dio problema koje imamo, a zalažem se da na policama bude barem 50 posto domaćih proizvoda što je stvar političke odluke naše Vlade i odabira najboljeg modela koji bi to trebao to osigurati. Ako su to mogle osigurati Belgija, Francuska, Mađarska i Rumunjska, zašto ne bismo i mi?! Neki se problemi mogu riješiti kvalitetnim propisima, drugi se pak mogu riješiti jasnim i snažnim političkim stavovima i potezima za koje je potrebna podrška poljoprivrednika i potrošača. Ta se podrška može zadobiti samo izgradnjom međusobnog povjerenja, a za izgradnju povjerenja nužna je vjerodostojnost. Zato često pozivam državne službe i tijela da provode stroge nadzore pogotovo kada su u pitanju pošiljke voća i povrća koje stiže iz trećih zemalja, a koje je prskano pesticidima i herbicidima koji nisu dozvoljeni u EU. Zašto niti jedan kamion sa sumnjivim mesom nije bio zaustavljen i prekontroliran i zašto mlijeko iz uvoza nikada nije podvrgnuto na kontrolu Križevačkog laboratorija a postoji opravdana sumnja da ne odgovara kvaliteti na deklaraciji?!

Svakako se zalažem da propišemo kvalitetu poljoprivrednih proizvoda jer ćemo tako zaštiti domaću proizvodnju i smanjiti uvoz koji uništava hrvatske poljoprivrednike. Svaki korak prema poboljšanju kvalitete robe na policama vratit će se i većim povjerenjem kupaca koji će radije kupovati ono što je hrvatsko. Hrvatska je GMO free zemlja i smatram da tu našu stratešku prednost moramo konačno početi koristiti na dobrobit naših poljoprivrednika.

Što je po Vama ključni problem hrvatske poljoprivrede zbog čega imamo sve manju proizvodnju?

Marijana Petir zastupnica u EU parlamentu
Ključni problem hrvatske poljoprivrede i hrvatskog gospodarstva je nesigurnost u dosljednost javnih politika, nesigurnost u povrat investicija, nesigurnost u zaštitu prava, nesigurnost u naplatu potraživanja. Ukratko nesigurnost u funkcioniranje pravne države. Sve dok prekupci i nakupci vladaju tržištem poljoprivrednih proizvoda, nema tu sreće.
Zbog loše vođenih politika, naši su poljoprivrednici nekonkurentni na europskom tržištu na koje smo ušli nespremni. U vremenu pristupanja javno sam zastupala potrebu dostatnog financiranja poljoprivrednog sektora kako bi se bez većih problema mogao uključiti i biti konkurentan na zajedničkom europskom tržištu. Nisu osigurana potrebna sredstava a ono što je osigurano, većinom je završavalo u rukama onih kojima nikad ta sredstva niti nisu trebala biti namijenjena. Nakon pristupanja u EU o „sektorskim promašajima“ tadašnje Vlade i posljedicama te politike ne treba trošiti riječi. Dosta je toga rečeno i napisano. Uspješnosti tih politika svjedočimo danas kada su pojedini „vlasnici hrvatske poljoprivrede“ svojim nerazumnim zaduživanjem i neplaćanjem, ali i političkim reketom, za sobom skoro povukli cijeli poljoprivredni i prehrambeni sektor u propast.
Kamatne stope na kredite za investicije u osuvremenjivanje proizvodnje ili na repromaterijal hrvatske poljoprivrednike i njihovu proizvodnju u startu čine nekonkurentnima u odnosu na poljoprivrednike iz zapadnog dijela EU. S time ruku pod ruku ide i generacijska obnova poljoprivrednih gospodarstava za koju upravo mladi trebaju povoljna sredstva za pristup poljoprivrednom zemljištu i za investicije. Tu već dolazimo do problematične hrvatske privatizacije poljoprivrednih i prehrambenih tvrtki, rascjepkanosti poljoprivrednih površina, kao i pogodovanja velikima prilikom dodjele poljoprivrednog zemljišta. Lokalno stanovništvo i mala obiteljska gospodarstva ostajala su bez zemljišta, a dobivale su ga velike tvrtke, a u nekim slučajevima čak i strane korporacije. Niske cijene, nepoštivanje rokova plaćanja, kao i nelojalna konkurencija dovele su do pada proizvodnje i gašenja velikog broja OPG-a, a time i volje mladih da se odluče za pokretanje posla u poljoprivrednom sektoru u takvom nesigurnom okruženju.

Kakav je Vaš odnos s ministrom poljoprivrede Tolušićem, da li je suradnja s njim i njegovim ljudima dobra i da li podržavaju vaše napore da se borite za hrvatsku poljoprivredu u parlamentu?

S ministrom Tolušićem imam korektan odnos te nastojim oko svih tema važnih za hrvatsku poljoprivredu komunicirati s Ministarstvom poljoprivrede. Drago mi je da je ministar Tolušić prihvatio moje prijedloge za decentralizaciju natječaja za shemu školskoga voća, povrća i mlijeka te donošenje Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi. Voljela bi da me podrži i u mom zahtjevu za uvođenjem minimalne nacionalne mirovine jer gotovo svih 70.000 poljoprivrednika umirovljenika danas živi na rubu egzistencije a sramotno je da netko tko je za nas cijeli život proizvodio hranu sada u svojoj poodmakloj dobi gladuje.

EU ima brojne projekte i novce za promociju primjerice marketinga poljoprivrednih proizvoda - no hrvatski proizvođači to ne koriste i ne javljaju se na natječaje? Što je razlog tome?

Iz onoga što sam vidjela na terenu, slaba informiranost i educiranost, kao i nedostatak početnoga kapitala najveći su problemi za naše proizvođače. Osim toga, lošim gospodarenjem u proteklih nekoliko godina, poljoprivrednici su izgubili optimizam. Slavonija je gotovo pusta, mladi odlaze trbuhom za kruhom, a zemlja zjapi prazna. Mladi su se iselili u velike gradove ili u strane zemlje gdje rade nisko kvalificirane poslove, a ruralna područja ostala su napuštena i vape za investicijama. Izostajala je i primjerena podrška u nadležnim savjetodavnim tijelima ali i razvojnim agencijama koje bi im trebale biti od koristi pri pisanju projekata i povlačenju sredstava. U brojnim međunarodnim ugovorima o kojima se raspravlja na Odborima u Europskom parlamentu primijetila sam da u popisu proizvoda različitih oblika zaštite izvornosti ili zaštite geografskog podrijetla nema hrvatskih proizvoda. Komisija me je izvijestila da  Hrvatska mora predložiti uvrštavanje tih proizvoda u popise uz međunarodne ugovore što znači da naša nadležna tijela moraju biti ažurnija u zaštiti i promociji onog najboljeg što hrvatska poljoprivreda može ponuditi na globalnom tržištu. 

Zbog čega ne koristimo dobro novce iz Ruralnog razvoja, zadnje procjene govore o manje od 10 posto novca iskorištenog, a evo uskoro će proći ovo programsko razdoblje?

Nažalost, nismo donijeli strateške dokumente na vrijeme, a posljedično tome nismo mogli povlačiti sredstva iz fondova namijenjenih za poljoprivredu i ruralni razvoj na vrijeme niti u onom obimu u kojem smo trebali. Program ruralnoga razvoja Hrvatske Europska komisija pet puta je vraćala na doradu pa se potom krenulo u netransparentne preraspodjele financijskih sredstava za mjeru 4.1.1. I prije nego je on odobren ukazivala sam zajedno s udrugama proizvođača na problem stvaranja umjetnih uvjeta koji će evidentno pogodovati određenim tvrtkama ali nije bilo sluha sve dok EK nije izvršila nadzor i utvrdila nepravilnosti. Poljoprivrednicima nedostaje podrška i stručna pomoć pri pisanju projekata, ali i financije za izradu dokumentacije. Ministarstvo poljoprivrede čuvar je našega Programa ruralnoga razvoja i koordinator svih aktivnosti i mora biti operativnije, funkcionalnije i slušati što im poljoprivrednici govore. Teško je sada odjednom ispraviti sve pogreške koje su se nagomilale tijekom prošlih godina, no vjerujem u hrvatskog čovjeka,  hrvatsku poljoprivredu i budućnost hrvatskog sela i da zajedničkim snagama možemo uspjeti.

Zadnjih dana Agencija za plaćanje stalno poništava natječaje i objavljuje izmjene pravilnika što unosi dodatnu pomutnju kod poljoprivrednika?

Marijana Petir zastupnica u EU parlamentu

Sigurnost investicija glavni je pokretač neke zemlje, kako u gospodarstvu tako i u drugim djelatnostima, pa i u poljoprivredi. Pravilnik je trebalo promijeniti jer nije bio dobar, no neprestanim izmjenama pravilnika i poništavanjem natječaja gubi se ta sigurnost, a posljedično unosi i nemir među poljoprivrednike jer je proces prijava na natječaje složen i zahtijeva vrijeme i financijske resurse. Na kraju svega neki natječaji izgledaju bitno drugačije od onoga što je najavljeno, a korisnici na terenu su već uložili velika financijska sredstva u izradu projektne dokumentacije i usklađivanje svojeg poslovanja. S druge strane, neprestanim izmjenama oni koji raspisuju natječaje pokazuju da se ne snalaze najbolje u tome. Na kraju se nameće i pitanje za koga su onda namijenjeni ti natječaji, ako ne za poljoprivrednike?!

Na koji način vi promovirate hrvatske poljoprivredne proizvode i hranu u EU? 

Protekloga tjedna ugostila sam hrvatske pčelare koji su predstavili svoje proizvode, među kojima je predstavljen i prvi hrvatski parfem od meda. Prošle godine sam pčelarima osigurala susret s potencijalnim otkupljivačima njihovih proizvoda a ove godine osigurala sam susret vinara i dobavljača. Predstavila sam proizvode krašićkog kraja, potom moslavačkog kraja, najavila 50.Voloderske jeseni i 20.Kestenijadu, predstavila Letovanić selo pokraj Kupe a sljedeći tjedan na konferenciju o kojoj smo govorili dolaze naši OPG-ovi iz južne Hrvatske i Zadružni savez Dalmacije jer predstavljam 15.Mediteranski sajam. Više puta sam dovela u Bruxelles predstavnike najznačajnijih seljačkih udruga i omogućila im direktnu komunikaciju s EK i zastupnicima. Svaku priliku koristim za predstavljanje Hrvatske, naših proizvoda, naše kulture i tradicije te prije svega naših vrijednih ljudi.

Borite se i za prava ruralnih žena u EU parlamentu. Kakva je pozicija ruralnih žena iz Hrvatske u odnosu na kolegice iz razvijenih zemalja EU?

Hrvatska nije nerazvijena zemlja. Moje Izvješće prepoznaje izniman doprinos koji žene ostvaruju u ruralnim područjima osobito naglašavajući ključnu ulogu žena u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima – glavnim društveno-gospodarskim jedinicama ruralnih područja u kojima se vodi briga o prehrambenoj proizvodnji, očuvanju tradicionalnih znanja i vještina te zaštiti okoliša. U prosjeku one upravljaju samo s 30 % poljoprivrednih gospodarstava u EU-u te se susreću s raznim izazovima. Tako primjerice, žene čine malo manje od 50 % ukupnog radno sposobnog stanovništva u ruralnim područjima EU-a, ali samo oko 45 % ukupnog gospodarski aktivnog stanovništva; mnoge žene nikad nisu registrirane kao nezaposlene ili uvrštene u statistike o nezaposlenim osobama, nemaju mirovinsko i zdravstveno osiguranje, niti plaćen porodiljni dopust a na godišnji gotovo da nikada ne idu na godišnji odmor. Tražila sam da se to riješi.

U Francuskoj primjerice  postoje različiti pravni statusi za supruge koje obavljaju redovitu profesionalnu aktivnost u poljoprivrednom gospodarstvu (suradnica u poljoprivrednom gospodarstvu odnosno njegova zaposlenica ili voditeljica), što omogućuje primjerenu socijalnu zaštitu od rizika u osobnom i profesionalnom životu i dobre primjere trebalo bi poticati i u drugim državama članicama.

  • Avatar
    limun 10. Srpanj 2017. u 17:02 Dobro je da postoje ljudi koji se bore za proizvođače a tako i za našu dragu Domovinu No danas je sve verbalni delikt što kažeš, pa te upozoravaju da sagneš glavu i idemo dalje kako je i bilo!
  • Avatar
    ministar 10. Srpanj 2017. u 11:18 mi nemamo polj. proizvodnje sve je propalo ili će propasti , na selu nitko nema više krava a uskoro neće biti ni svinja..ostat će samo neki pojedinci koji mogu imati neku proizvodnju ali količine će biti simbolične.....to je zasluga 200 bogatih obitelji koje vode ovaj napačeni narod u raseljavanje...oni nam to rade a hdz i sdp su jadnici koje oni za sitniš kupuju...
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje