Novi program

Zašto Finska ne može povećati ekološku proizvodnju?

Agrovijesti
Finska Fotografija: Pixabay
Povećanje od 20 posto značilo bi dostizanje rastuće potražnje u Finskoj za ekološkom hranom, te bi ponudilo nove poslovne mogućnosti poljoprivrednicima i obrtnicima, pogotovo malim tvrtkama koje prerađuju i prodaju ekološke sirove materijale, stoji u izvješću Vlade uz lansiranje novog strateškog plana.

Kada su postavili ovaj cilj, proizvodne površine pod ekološkom proizvodnjom bile su 9 posto, a tržište je vrijedilo 215 milijuna eura. Nakon tri godine, proizvodnja je na samo 10,6 posto. Kako bi finska Vlada dostigla cilj do 2020. godine, morala bi imati godišnje povećanje proizvodnje od 18 posto, tvrdi istraživač Jaakko Nuutila sa Finskog instituta za prirodne resurse LUKE. Znači li to da je 20 postotna obveza bila preambiciozna?

„Nije“, kaže generalni direktor finsko Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Veli-Pekka Talvela. „U nekim finskim provincijama ovaj je cilj već dostignut, daleko prije vremena.“

Ostale europske zemlje imaju slične ciljeve – ako ne i ambicioznije – i uspjele su ih postići. Liechtenstein već proizvodi gotovo trećinu svoje hrane ekološki dok je Austrija na 20 posto. Nuutila također vjeruje da su ciljevi važni i realistični. „No, vladin ekološki razvojni program nije izrađen u suradnji s najvažnijom ciljnom grupom – konvencionalnim poljoprivrednicima – i zato ne motivira na promjenu. U Finskoj prehrambeni lanac nema razlog da ide brže prema ekološkom jer sudionici u njemu misle da je konvencionalna finska hrana jednaka ekološkoj.“

Nuutilina teza predlaže finski lančani model hrane na osnovi službenih izvješća, teorija i empirijskih studija, koji može dostići cilj od 20 posto. Akcijski plan uključuje porezne poticaje, više edukacije i istraživanja o ekološkoj hrani i njezinoj proizvodnji te iskrojen ekološki konzorcij koji vodi projekt. Druga moguća mjera je porez na pesticide kao duhan. „Imamo mnogo znanstvenih dokaza o negativnim utjecajima pesticida i herbicida na prirodu i ljudsko zdravlje. Stoga je razumno ciljati poreze za zaštitu okoliša na njih“, kaže on.

Nutila je svjestan nepopularnosti kakvu bi ovakva mjera mogla proizvesti među poljoprivrednicima ili u prehrambenoj industriji. „Mrzit će je naravno“, - no porezi na pesticide već postoje u nekoliko EU zemalja, kao što su Danska, Švedska i Francuska. Danska je uvela ad valorem porez na pesticide još 1996. godine, udvostručila ih je 1998., a 2013. preoblikovala tako da je porez baziran na toksičnosti pesticida.

Da li bi Ministarstvo uzelo u obzir neke Nuutiline prijedloge? „Neki prijedlozi su svakako vrijedni razmatranja. Porezi međutim, su vrlo komplicirani alati. Većinom ih regulira EU, a u Finskoj Ministarstvo financija. Umjesto toga, ima svoj plan ispunjavanja cilja „Cjelokupna finska Vlada čvrsto stoji iza promocije programa za ekološku proizvodnju. Možemo poboljšati preduvjete, preradu i marketing ekološke hrane. No, na kraju privatni proizvođači i potrošači odlučuju o količini i raznolikosti ekološke proizvodnje. Nužno je stvoriti atmosferu gdje svi sudionici žele raditi na istom cilju. Priprema programa je dovela do bolje suradnje između različitih sudionika u ekološkom sektoru.“

„Trenutak za ekološko je sada. Potrošači su nit vodilja i moramo biti u mogućnosti ponuditi ono što traže“, kaže Talvela, no nije sve u dobrom poslovanju. „Dobrobit životinja, minimalno korištenje dodataka hrani, izbjegavanje kemikalija i briga za okoliš su glavni razlozi za odabir ekološke hrane. Ekološka poljoprivreda nije samo hrana, već je briga za budućnost.“

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje