Tjedni komentar

Zašto nemamo inspekciju za hranu?

Agrovijesti
Inspekcija Fotografija: Thinkstock
U Ministarstvu poljoprivrede postoje stručnjaci koji smatraju da je potrebno napraviti Inspekciju za hranu koja će na jednom mjestu voditi brigu o kvaliteti onoga što se uvozi, odnosno prodaje na policama. Danas hranu i poljoprivredne proizvode kontroliraju poljoprivredna inspekcija, inspekcija za kvalitetu hrane, sanitarna inspekcija, vinarska inspekcija, ribarska, veterinarska, fitosanitarna i dr. One su raštrkane po ministarstvima, različitim upravama i institucijama i kad se dogodi neki incident s hranom, svi se uglavnom loptaju odgovornošću i teško je shvatiti tko što i kako kontrolira

Ulaskom Hrvatske u EU postali smo dio ogromnog tržišta s velikom proizvodnjom hrane, a zbog otvaranja tržišta bez carina dozvoljen je uvoz ogromnih količina jeftinih proizvoda koji se slabo kontroliraju. Oni su uglavnom zdravstveno ispravni, ali kada se radi o kvaliteti hrane, vrlo često čujemo kako su kontrole vrlo slabe i kako se danas više vjeruje onome što piše u popratnoj dokumentaciji nego što se proizvodi fizički na tržištu uzimaju i kontroliraju u laboratorijima da bi se dobio stvaran i širok uvid u kvalitetu onoga što se prodaje hrvatskim građanima.

Sporadično, kada se dogodi neki incident s hranom, poput aflatoksina ili krivih deklaracija maslinova ulja, vina i slično, do medija dođu podaci o kontroli onoga što se u Hrvatskoj prodaje. Brojke o izuzetno malom broju uzoraka, a ove teme uvijek dignu veliku prašinu, iznenade nas. Danima se piše o toj temi i ona po inerciji padne u zaborav do neke iduće teme. Magična riječ pri objavi takvih podataka jest monitoring. Naime EU propisi obvezuju nas da kontroliramo od pet do maksimalno deset posto nečega, napravi se godišnji plan kontrola, odredi broj uzoraka, a pojačane kontrole idu tek kad se dogodi neki incident (poput aflatoksina u mlijeku). Uz monitoring magična je riječ nametnuta od EU postala i samokontrola, odnosno mantra kako su subjekti u proizvodnji hrane i njezinu stavljanju na tržište odgovorni za ono što nam prodaju. No možemo li vjerovati u to? 

Mi u Hrvatskoj smo tako nedavno doznali da je od 20 ekstradjevičanskih maslinovih ulja, sedam u proizvodnji i 13 u maloprodajnim trgovačkim lancima koje je lanjske godine kontrolirala poljoprivredna inspekcija, čak šest njih palo na ispitu kakvoće. Od devet ispitanih ulja lani proizvedenih u Hrvatskoj, čak četiri nisu odgovarala parametrima kvalitete, autentičnosti i senzorskom ispitivanju. Ništa bolja situacija nije ni s vinima. Tijekom obilježavanja Vincekova, domaći vinari su svi odreda najavili odličnu vinarsku 2015. godinu, s velikom proizvodnjom i dobrom kvalitetom vina

Ali, upozoravali su kako jeftino uvozno vino sumnjive kvalitete uništava hrvatsko tržište i vinari očekuju efikasniji rad inspekcija, te su svi pozivali državu da stane u zaštitu domaće proizvodnje. Ilustracije radi treba reći da su Hrvati do kraja rujna 2015. godine popili 223.631 hektolitar vina iz uvoza, što je gotovo identično uvozu za cijelu 2014. godinu. Osim ogromnih količina iz uvoza vinare brine činjenica da je lani čak 88% uvoznog vina bilo u cjenovnoj kategoriji od 0,37 do jednog eura, dok čak negdje oko 90% uvoza vina dolazi po cijeni od 2 eura po litri vina. S pravom se pitaju kakve je kvalitete to vino i kako to da oni ne mogu postići istu takvu cijenu. 

Ministarstvo zdravlja dalo je medijima podatke kako su primjerice u 2014. i 2015. godini obradili oko 700 uvoznih pošiljki. U 2014. obradili su 335 uvoznih pošiljki od kojih je 46 laboratorijski analizirano, a u 2015. od 361 u laboratorij su poslane 52. Na svih 696 pošiljki obavljen je dokumentacijski pregled. Svi ispitani uzorci bili su sukladni deklaraciji, međutim nemamo točnu evidenciju koliko ih se odnosilo na parametre kvalitete, a koliko na parametre zdravstvene ispravnosti. Ali oni ne kontroliraju kvalitetu. Kvalitetu vina pak nadziru inspektori iz Ministarstva poljoprivrede. A na toj adresi kažu da su lani slučajnim odabirom u maloprodaji ukupno uzorkovali 100 hrvatskih i uvoznih vina. Kod 74 uzorka parametri su bili sukladni deklaracijama, kod 22 odstupanja su se odnosila na alkohol i šećer, a za četiri rezultat još nije poznat. 

Inspekcija

Kada se uđe u analizu svih inspekcija, dolazimo do poražavajućeg podatka da Hrvatska za kontrolu hrane ima pet ili sedam različitih inspekcija unutar Ministarstva poljoprivrede razbacanih po različitim upravama (poljoprivredna, stočarska, inspekcija za kvalitetu hrane, vinarska inspekcija, ribarska, veterinarska, fitosanitarna i dr.), a uz to postoji i sanitarna inspekcija pri Ministarstvu zdravlja koja je nadležna za zdravstvenu ispravnost proizvoda na tržištu. Već nekoliko godina unutar Ministarstva poljoprivrede postoje stručnjaci koji smatraju da je potrebno napraviti jedinstvenu Inspekciju za hranu koja će na jednom mjestu voditi brigu o kvaliteti onoga što se uvozi, odnosno prodaje na policama. Kada se dogodi neki incident s hranom, svi se uglavnom loptaju odgovornošću i teško je shvatiti tko što kontrolira i gdje se nalazi odgovornost. Iako je bilo inicijativa da se napravi Inspekcija za hranu koja bi ovaj segment kompletno pokrivala, dosad nije bilo političke volje i želje za to.

Država koja uvozi gotovo 50% svojih potreba za hranom i ovisna je o uvozu, a pritom joj svi sektori proizvodnje bilježe pad proizvodnje, trebala bi imati sustavniju kontrolu i pojačan nadzor kvalitete i deklariranja proizvoda. Na to upozoravaju pored spomenutih vinara i maslinara i proizvođači svinja i mesa koji godinama tvrde da se kod nas bez problema može uvesti zamrznuta svinjetina i druge kategorije mesa i prodavati na tržištu, iako zakoni to deklarativno zabranjuju.   

Zaštita potrošača na visokom je mjestu prioriteta Europske unije. Deklarativno se govori da je potrošač prvi u nizu kojeg treba zaštititi, no želja za profitom i različite mogućnosti manipulacije te moderni proizvodni procesi i tehnološki napredak, kao i mogućnosti da se zakoni zaobiđu, postali su naša svakodnevica.  Brani li tko Hrvatskoj da kontrolira više od propisanih 5 do deset posto robe? 

Nas primjerice zanima može li Hrvatska pojačati kontrolu na način da objavi kako će u nekom mjesecu imati pojačani nadzor nekog proizvoda (npr. vina). Mogu li hrvatske institucije osim monitoringa poduzeti i nešto više, prave akcije kontrole i javno objaviti kada kreću u određenu akciju? Mogu li objaviti koliko će proizvoda uzeti s polica, iz OPG-ova, iz proizvodnje, domaćih i iz uvoza i slično, te nam nakon kontrole javno objaviti što su to pronašli? S imenom i prezimenom onih koji su nas varali preko deklaracije - nisu prodavali ono što na njoj piše. Ili da nam se kao potrošačima objasne kakva su to primjerice vina koja ulaze na police po cijeni ispod 2 eura?

Jesu li to vina stvarno od grožđa ili vina koja se proizvode nekim modernim tehnološkim metodama i proizvodnim procesima? Mi kao potrošači smatramo da je takvo što moguće napraviti u okviru nacionalnih propisa i uvjereni smo da bi tek objava imena proizvođača, uvoznika, trgovaca koji manipuliraju i nude nam nešto sumnjive kvalitete bila najbolja kazna i najodgojnija mjera da nas se prestane varati. Toga sve više postaju svjesni i domaći proizvođači koji traže zaštitu od prekomjernog uvoza. Ona vlada koja bude na ovakav način pristupila zaštiti potrošača, dobit će velik kredit i priznanje da nas stvarno štiti. U suprotnom nam ostaje samo da vjerujemo kako svi zakoni i pozitivni propisi koji su lijepo napisani i preuzeti iz EU u našoj hrvatskoj stvarnosti stvarno i funkcioniraju. 

Miroslav Kuskunović

  • Avatar
    limun 22. Veljača 2016. u 09:26 Konačno
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje