Tjedni komentar

Zašto Srbija u poljoprivredi zarađuje milijune, dok smo mi stalno u minusu

Agrovijesti
Branislav Nedimović ministar poljoprivrede Srbije Fotografija: Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine Srbije
Kada sam prošle godine razgovarao sa srpskim ministrom i pitao ga da li koriste hrvatska iskustva u poljoprivredi, on mi je pomalo s ironijom rekao, kako ne žele koristiti naša iskustva, jer smo mi s ogromnim poticajima umrtvili svoje poljoprivrednike i proizvodnju. Imaju naše iskustvo kako smo potrošili silne novce, a rušili proizvodnju, što sebi ne žele dozvoliti. Upravo su iz tog razloga i angažirali vodeće hrvatske pregovarače za poljoprivredu da ih savjetuje, pa sada oni kao privatni konzultanti, susjedima govore koje su sve zamke Zajedničke poljoprivredne politike i na što da paze.

Dragi Hrvati i Hrvatice, vjerujem da će puno vas današnji komentar i usporednu analizu poljoprivredne trgovine Hrvatske i Srbije doživjeti možda negativno i nešto što nije u duhu prošlotjednog trijumfa Hrvatske u rukometnom derbiju sa susjednom Srbijom. Kroz više od 20 godina praćenja poljoprivrede, a posebice vanjske trgovine, često sam pitao ministre kako to da Srbija u razmjeni poljoprivrede ostvaruje višak i zarađuje (i stalno im raste), a mi stalno povećamo (izuzev zadnje tri godine godina), manjak i imamo ogroman minus. Različiti ministri davali su i različita objašnjenja, od toga da smo mi bogatiji pa više uvozimo, do toga da slabije razvijene zemlje imaju veću poljoprivrednu proizvodnju, a razvijenije opet više zarađuju od trgovine i tzv. tercijarnog sektora. Bilo je i onih koji su znali reći, kako mi uvozimo jer imamo jaki turizam, pa do toga da treba oduzeti sve ono što sami ne možemo proizvoditi (npr. banane, kavu, i sl)...I naravno, kako smo mi bili bliže EU, a potom i ušli u tu razvijenu zajednicu od 500 milijuna potrošača, ukinuli carine što je sve rezultiralo i većim uvozu.

No, kako to da je susjedna država postala jedan od vodećih proizvođača i izvoznika voća i povrća (svjetski rekorderi u proizvodnji malina), do toga da su postali jednu od vodećih proizvođača kukuruza i svrstali se među 10 najvećih u svijetu. Sve su bolji i u izvozu non GMO soje i sojine sačme, koju će ove godine raditi, zamislite, od naše, hrvatske soje, koju su gotovo svu kupili - o čemu ću nešto kasnije.

Rade li Srbi više i bolje od nas?

Prošlog tjedna objavljeni su podaci u obje države, o robnoj razmjeni sektora. Iz jučerašnjeg teksta mogli ste vidjeti da je Hrvatska u prvih devet mjeseci uvezla poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od 2,47 milijardi dolara (12 posto više), dok je izvoz bio u dolarima gledajući 22 posto veći i došao do 1,5 milijardi dolara. Kada se sve zbroji imali smo manjak od gotovo jedne milijarde dolara, a on je već sad u devet mjeseci vrijednosno gotovo isto koliko za cijelu 2016., što znači da će kada se okončana 2017. i zbroji kompletan deficit to biti daleko više ( vrijeme kada se dosta uvozi zbog Blagdana).

Istodobno Srbija je u prvih 11 mjeseci prošle godine u bilanci razmjene ostvarila izvoza od 2,94 milijardi dolara, što predstavlja rast od skromnih 0,5% u odnosu na rezultate u istom razdoblju 2016. Istodobno, uvoza im je iznosio 1,59 milijardi dolara što je 15,8% više od ostvarenog u 2016.

Srpski suficit, odnosno višak u trgovini u razdoblju siječanj- studeni 2017. godine, bilježi značajan pad za 13,1% u odnosu na godinu ranije, ali i dalje je izuzetno velik i iznosi čak 1,34 milijarde dolara, sa stopom pokrivenosti uvoza izvozom od 154,1%.

Naša stopa pokrivenosti iznosi tek 62 posto.

Lošije rezultate srpske poljoprivrede njihovi stručnjaci pripisuju sušnoj godini, te nizu elementarnih nepogoda što je utjecalo na pad u proizvodnji voća i žitarica, uljarica. Unatoč tome Srbija i dalje ostvaruje odlične rezultate, posebice u odnosu na nas.

Ako se uđe u malo dublju analizu onda se može vidjeti da u Srbiji u izvozu dominira voće i povrće, s ostvarenim izvozom od 818,1 milijuna USD, te žitarice i proizvodi na bazi žitarica sa 549,9 milijuna USD. Naši podaci za devet mjeseci pokazuju da smo mi voća i povrća izvezli u vrijednosti nešto većoj od oko 45 milijuna dolara. Žitarica smo izvezli za 128 milijuna dolara.

Radi usporedbe navest ću po pet proizvoda iz obje zemlje u izvozu i uvozu, a vi sami zaključite gdje je danas naša poljoprivreda u odnosu na susjede i u čemu su bolji. Tako je Srbija izvezla kukuruza za 269 milijuna USD, cigareta - 217 milijuna USD, malina - 213 milijuna USD, jabuke - 109 milijuna USD, te šećer 86 milijuna USD. S druge strane uvezli su duhana za cigarete - 98 milijuna USD, proizvoda za ishranu raznih - 73 milijuna USD, sirove kave - 69 milijuna USD, mesa svinjsko u vrijednosti od 61 milijuna USD, te banana - 39 milijuna USD.

U hrvatskom izvozu dominirale su ribe sa 131 milijuna dolara, šećer – 98 milijuna eura, čokolade -oko 94 milijuna dolara, kukuruz oko 65 milijuna dolara, te pšenica oko 64 milijuna dolara.

Na uvoznoj strani situacija je nešto dramatičnija pa smo uvezli svinjskog mesa za 176 milijuna dolara, kruha, peciva i kolača za 116 milijuna dolara, hrane za životinje za 115 milijuna dolara, čokolada za oko 110 milijuna dolara, te konačno raznih prehrambenih proizvoda za oko 100 milijuna dolara.

Ono što svakako treba napomenuti da je i Srbija nakon sklapanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju počela više uvoziti robe iz EU, jer su skinute carine, no sve to uz daleko, daleko manje poticaje i bez EU fondova (tek su ih ove godine počeli koristiti IPARD).

Umrtvljena hrvatska proizvodnja

Kada sam prošle godine razgovarao sa srpskim ministrom i pitao ga da li koriste hrvatska iskustva u poljoprivredi, on mi je pomalo s ironijom rekao, kako ne žele koristiti naša iskustva, jer smo mi s ogromnim poticajima umrtvili svoje poljoprivrednike i proizvodnju. Imaju naše iskustvo kako smo potrošili silne novce, a rušili proizvodnju, što sebi ne žele dozvoliti. Upravo su iz tog razloga i angažirali vodeće hrvatske pregovarače za poljoprivredu da ih savjetuje, pa sada oni kao privatni konzultanti, susjedima govore koje su sve zamke Zajedničke poljoprivredne politike i na što da paze.

Vratit ću se sad i na soju s početka priče. Zemlja koja izvozi sirovinu, a uvozi gotove proizvode je siromašna zemlja i zemlja u problemu. Ako smo mi nekada iz Srbije i uvozili sirovine, to se sad mijenja. Podatak da smo u devet mjeseci izvezli nevjerojatnih 108.000 tona soje vrijedne čak preko 50 milijuna dolara, govori da nešto u našoj poljoprivrednoj politici ne štima.

Ta će soja značajno povećati plus u izvozu Srbije jer će se preraditi u njihovim tvornicama i kao sačma završiti na svjetskom tržištu kao NON GMO soja.. Naravno, to je trgovina i normalni procesi, ali ipak zabrinjavajući za nas.

Osobno bi me više radovao trijumfu u poljoprivredi nad susjedima, nego u rukometu, ali tko sam ja da sudim.

Miroslav Kuskunović

  • Avatar
    limun 06. Veljača 2018. u 05:16 Imati samo proizvodnje koje čekaju potpore ne može biti bolje od sadašnjeg stanja. Neprilagođenost svemu!
  • Avatar
    limun 06. Veljača 2018. u 05:14 Jednostavno proizvode dohodovnije proizvode i što tržište traži, povezani su otkupima i jakom preradivackom industrijom i puštaju konkurenciju
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje