Sljedivost

Znamo li stvarno što jedemo?

Agrovijesti
Znamo li što jedemo Fotografija: Thinkstock
Poljoprivrednici to žele. Potrošači to traže. No čini se da Bruxelles ignorira njihove molbe. O čemu se radi? O priči koja još uvijek nema sretan kraj: priči o lokalnoj hrani. Što se ustvari događa?

Poljoprivreda u Europi prolazi kroz veliku krizu. Poljoprivrednici koji rade dobro i koji proizvode kvalitetnu hranu imaju ozbiljne zahtjeve. Tražili su Bruxelles da radi na označavanju mesa, kako bi postalo obavezno označavati podrijetlo mesa koje se koristi u procesu proizvodnje diljem Europe. No na taj su se zahtjev očito oglušili, iako u ovom slučaju poljoprivrednici imaju čvrstog saveznika: potrošače.

Mnoga nedavna istraživanja vodila su do istog zaključka - Europa traži razvoj veće osjetljivosti prema onome što jedemo. Naprimjer, istraživanje Europske komisije pokazalo je da 90% europskih potrošača želi vidjeti podrijetlo mesa na deklaracijama prerađene hrane. Prema francuskoj Udruzi za zaštitu potrošača (CLCV), 80% potrošača u Francuskoj želi znati odakle je došla njihova hrana. A istraživanje Slow Fooda otkrilo je da većina njihovih članova želi bolju razumljivost informacije i veću osviještenost, koja bi pomogla potrošačima da plate više za meso koje kupuju.

Rješenje bi bila izrada sveobuhvatnih obaveznih oznaka jer svjesno kupovanje je neizbježno temeljeno na informacijama koje su dostupne na prehrambenim proizvodima, kao i mogućnost nagrađivanja rada proizvođača kupovanjem njihove hrane. U idealnom svijetu željeli bismo znati ne samo podrijetlo mesa koje jedemo nego i ostale važne informacije, kao što su pasmina i njezine karakteristike, životinjska prehrana, njihova dobrobit i slično. Pa ipak, ako kupimo paket raviola u francuskom supermarketu, nećemo naći čak ni osnovne informacije o tome odakle je meso kojim su se ravioli punili - iz Francuske ili iz Rumunjske?

Ne samo da to trenutno nije moguće nego neće biti moguće ni u bliskoj budućnosti. Ni u Parizu ni u Bruxellesu, jer ne postoji politička volja za izradu zakona u ovom području.

Zašto? Ako ne želimo zaštititi interese malih proizvođača ili ozbiljno shvatiti zahtjeve potrošača, tko onda od svega ima koristi?

Kao i obično, veliki poslovi i otvoreno tržište, koji vide samo velike količine robe koja se prevozi iz jedne zemlje u drugu, rezultirajući uništavanjem lokalnih proizvođača i manjkom informacija nametnutih svima.

U svom nedavnom intervjuu Carlo Petrini, osnivač Slow Fooda je istaknuo: "Europa ima jasne odgovornosti. Problem nije podizanje prepreka, već obrana naših poljoprivrednih zajednica kako ne bi bile u nepovoljnom položaju. Poljoprivreda više ne smije biti zlostavljana."

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje