Tjedni komentar

Zvjezdana Blažić: Zašto se poljoprivrednicima isplaćuju poticaji

Agrovijesti
Poticaji Fotografija: Thinkstock
U Hrvatskoj i danas još uvijek vlada veliko nerazumijevanje o tome što su to poticaji i kako se oni isplaćuju. Kao dio EU, Hrvatska nema mogućnosti provoditi neku svoju politiku isplate potpora, nego se mora uklopiti u okvir koji su prihvatile sve zemlje članice. Zato je čudno da se često čuju stavovi kako bi ih trebalo ukinuti ili isplaćivati na drugačiji način nego što je to dopušteno

U petak 8. travnja objavljeno je kako je Agencija za plaćanje u poljoprivredi počela s isplatom izravnih plaćanja za poljoprivredne proizvođače za proizvodnu 2015. godinu. Svake godine kada se utvrđuje državni proračun, kada se očekuje isplata poticajima i kada se krene s isplatom, javljaju se i različita stajališta o tome treba li plaćati poticaje poljoprivrednicima, zašto se izdvajaju tako velika sredstva iz proračuna za poljoprivredu, dok nam je poljoprivredna proizvodnja svake godine sve manja te naročito zašto se isplaćuju potpore poljoprivrednicima i u slučajevima kada oni ne proizvode.

S druge strane poljoprivredni proizvođači uglavnom su nezadovoljni visinom potpora, raspodjelom potpora među proizvođačima prema veličini, malih i velikih, ali i prema proizvodnim sektorima - koliko dobivaju proizvođači mlijeka, voća ili povrća ili ratari. Sporna je i dinamika isplate, kada, u koliko rata itd.

Uglavnom, čini se da su svi nezadovoljni

Još više me čudi kako ljudi koji su prisutni u proizvodnji, često su na sastancima u Ministarstvu poljoprivrede ili su na neki drugi način povezani s poljoprivredom, zapravo slabo razumiju zašto poljoprivrednici dobivaju potpore i kako se one određuju. Prisutno je jako puno predrasuda i nerazumijevanja. Moram napomenuti da je isplata poticaja poljoprivrednim proizvođačima prisutna na različite načine u poljoprivrednoj proizvodnji s obje stane Atlantika.

U Europskoj uniji isplata potpora je regulirana na temelju Zajedničke poljoprivredne politike, koja je skup golemog broja dokumenata i pravila kojima se uređuje sve u proizvodnji. Nisu rijetki vicevi o prenormiranosti poljoprivredne proizvodnje u EU, pa je poznato da je EU regulativa o kupusu napisana na petstotinjak stranica. Onda je valjda jasno da je isplata potpora izuzetno komplicirana i normirana do zadnjeg detalja i to na vrlo kompliciran način.

No neke osnovne stvari i nisu tako komplicirane da se ne bi mogle već konačno i u Hrvatskoj savladati.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) jedna je od najstarijih zajedničkih politika EU, te pravno i financijski najzahtjevnija. Uvedena je1962. godine kako bi se povećala proizvodnja hrane u Europi koja je pretrpjela godine gladi i razaranja za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tako je šezdesetih godina uvedeno poticanje poljoprivredne proizvodnje po proizvodnji po litri ili kilogramu proizvedenog proizvoda. Takav je sustav doveo vrlo brzo do tržišnih viškova i pada cijena poljoprivrednih proizvoda. U nekoliko reformi koje su provedene početkom ovog stoljeća sve više se potpore razdvajaju od proizvodnje i vežu uz hektare koji se obrađuju. Na taj način potpore više ne ovise o količini proizvedenih poljoprivrednih proizvoda, već o površini koja se obrađuje, s tim da je u manjoj mjeri još uvijek ostavljena mogućnost korištenja nekih proizvodno vezanih plaćanja u osjetljivim sektorima poljoprivrede (kao što je potpora za mlijeko, držanje krava dojilja, koza i ovaca).

U novoj financijskoj perspektivi i programskom razdoblju Zajedničkoj poljoprivrednoj politici dane su nove zadaće i ciljevi među kojima se ističu: osiguranje okolišno-održive proizvodnje, opskrba više od 500 milijuna potrošača u EU zdravstveno ispravnom i sigurnom hranom, briga o očuvanju ruralnih krajeva te unapređivanje životnog standarda ljudi koji žive u ruralnim sredinama. 

Znači cilj je proizvesti hranu, ali uz to su sve više važni i drugi ciljevi, kao što su zaštita ruralnog prostora, ekološka pitanja i očuvanje prirodnih resursa, tla, vode, autohtonih biljnih i životinjskih vrsta, sigurnost i kvaliteta hrane, dobrobit životinja.

Potpore nisu plaća nego dopuna dohotku

Potpore koje se daju poljoprivrednim proizvođačima kreirane su kao nadoplata poljoprivrednog dohotka. Te potpore moraju osigurati kvalitetan život poljoprivrednim proizvođačima da proizvode kvalitetnu i sigurnu hranu za europske potrošače. Zatim potpore služe kao naknada proizvođačima za njihov trud za očuvanje ruralnog prostora, što taj prostor održavaju prikladnim za život i proizvodnju hrane, što nije zapušten, zarastao i iseljen, a održavaju i kulturu i tradicionalan ruralni način života. Mnogi poslovi i zapošljavanje u ruralnom prostoru vezani su uz poljoprivredu, te se na taj način čuvaju i radna mjesta. Zatim je tu i okolišni pristup, zaštita bioraznolikosti, održiva proizvodnja i zaštite od klimatskih promjena.

Kada se s tog aspekta promatra uloga poljoprivrednih proizvođača, onda postaje jasnije zašto se danas isplaćuju poticaji na način da nisu vezani isključivo uz proizvodnju hrane. Za isplatu poticaja ne traži se isključivo proizvodnja hrane, nego je za isplatu osnovnih plaćanja dovoljno da se površine, hektari za koje se poticaji odobravaju, održavaju pogodnima za poljoprivrednu proizvodnju. Znači da nisu zapušteni, obrasli korijenjem, ambrozijom, makijom itd.

Cijena koja se plaća poljoprivrednicima na ruralnom prostoru nije mala. ZPP ima proračun koji čini više od 40% ukupnog zajedničkog budžeta EU. U 2014. godini to je bilo 58 milijardi eura. Ali treba dodati da su europski potrošači za tu cijenu dobili kvalitetnu i sigurnu hranu na svom stolu. Također njihov proračun za hranu se kreće u prosjeku oko 15% njihova kućnog budžeta, dok je na početku uvođenja ZPP-a taj trošak bio oko 30%.

Znači hrana je jeftina, tržište je puno velikih količina kvalitetne i vrlo raznolike hrane. Potrošači imaju izbor, kvalitetu i cijenu. A proizvođačima za takvu proizvodnju te kao nagradu za čuvanje ruralnog prostora i očuvanje okoliša plaćaju se dodatni poticaji.

Ne možemo izvan okvira ZPP-a

To je poanta zajedničke poljoprivredne politike i isplate poticaja poljoprivrednicima. I nema nikakve mogućnosti da mi kao članica EU sada uvodimo neka druga pravila i očekujemo da ćemo plaćati samo proizvodno vezane potpore ili da ćemo za ona sredstva koja se izdvajaju iz državnog proračuna imati neka druga pravila. To nije dozvoljeno i mi moramo primjenjivati ZPP na isti način, bez obzira na to jesu li su potpore iz zajedničkog EU proračuna ili iz državnog proračuna. Čak i kada jedinice regionalne ili lokalne samouprave odobravaju još neke dodatne poticaje našim proizvođačima, i to mora biti usklađeno i odobreno od Ministarstva poljoprivrede jer je sustav poticaja u poljoprivredi pod strogim nadzorom, pa čak i kada se radi o lokalnim potporama, subvencioniranim kamatama na kredite ili garancijama.

S obzirom na to da je 2015. godina prva godina kada se isplaćuju potpore u novom programskom razdoblju i da će to trajati da 2021. godine, vjerujem da ćemo u idućim godinama svi naučiti čemu služe i kako se isplaćuju potpore našim poljoprivrednim proizvođačima. A ako želimo potaknuti proizvodnju hrane, uz isplatu potpora morat ćemo ozbiljno prionuti utvrđivanju i drugih elemenata agrarne, porezne ali i drugih politika.

Zvjezdana Blažić

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje