Tjedni komentar

Globalno selo – prvi veliki serijal o hrvatskim ruralnim prostorima

Globalno selo
Selo Fotografija: Thinkstock
Agrobiz.hr i Večernji list pokrenuli su veliki serijal o hrvatskim ruralnim prostorima i načinu života u njima. Ako želite da naši novinari dođu u vašu općinu i naprave priču o tome kako živite, koji su vaši planovi i vidite li perspektivu života na selu - slobodno nam se javite.

Naši čitatelji danas su imali mogućnost pročitati prvu reportažu iz rubrike Globalno selo. I to ne samo na portalu Agrobiz.hr, nego i u izdanju Večernjega lista u kojemu smo objavili prvu priču o Brinju.

Nakon više od 4 mjeseca otkada je Agrobiz.hr krenuo možemo slobodno reći kako smo kroz priče o OPG-ima i drugih sadržajima koji se tiču ruralnih prostora Hrvatske dobili ogromnu čitalačku publiku koja želi vidjeti i pročitati kako se živi izvan centara, velikih gradova, želi vidjeti ono što nije glamur, lažni sjaj i politika.

Naš boravak u Brinju - prvom mjestu koje smo obišli, pokazao je kako u ruralne prostore Hrvatske mediji navraćaju vrlo rijetko. Uglavnom kada se dogodi nešto loše, kada su neke mračne, crne vijesti ili kada je neki politički ili gospodarski povod. Rijetko se može vidjeti i pročitati kako žive obični ljudi.

Mi smo u Brinje otišli tijekom tjedna. Malo lijepo ličko mjesto, obasjano suncem i mirnoćom, dočekalo nas je prijateljski. Sreli smo neke drugačije ljude koji kao da ne žive u onoj Hrvatskoj koju svakodnevno gledamo u medijima. Politika im je strana, sve je dalja od njih, oni se muče sa svakodnevnim problemima, a glavni im je - nedostatak posla.

Zamislite - Brinje, mjesto s idealnim uvjetima za stočarstvo, ima tek nešto više od 700 muznih krava. Dvije sirane koje su pokrenute iz operativnih programa, tamo negdje 2008. godine, ne rade. Razlog – ubilo ih je sivo tržište. Dok su oni legalno proizvodili mlijeko, pretvarali ga u sir i preko legalne udruge nastojali prodavati na tržištu, uz cestu su se pojavili „divljaci“ pripadnici korpusa sivoga tržišta koje ne diraju inspekcije, niti policija. Sir je dolazio i još dolazi iz tko zna kojih krajeva pa i iz susjedne Bosne i Hercegovine. Pad cijena mlijeka, autocesta koja je pomalo izolirala Brinje i sivo tržište su ova dva mljekara o kojima pišemo u reportažu natjerala da stave ključ u bravu i čekaju neka bolja vremena. Kredite još vraćaju.

Ali nije to sve njihova muka. PIK Rijeka, koji otkupljuje mlijeko na ovom prostoru, već mjesecima ne plaća mlijeko. Pravdaju se time da njima mjesecima ne plaćaju trgovački lanci. Dok tvrtke nekako sklapaju kraj sa krajem, stočari nemaju izlaza nego svoje krave šalju u klaonice kako bi prodajom uspjeli platiti svoje obveze – struju, vodu, kredite, školovati djecu. I tako uništavaju temelj - stočni fond koji je kasnije teško obnoviti.  

Što smo još doznali u Brinju?

Hrvatska rurualna mjesta postaju sve uređenija. Sve više se ulaže u infrastrukturu. Imaju vodu, struju, ceste, plin, Internet, na svakome koraku je i poneka kulturna znamenitost, spomenik, park... Sve više ima i dječjih vrtića, rekreacijskih centara, uređenih sakralnih objekata, raznoga turisitčkog sadržaja. Ali je sve manje ljudi.

Pitanje je onda što će nam uređena mjesta u kojima nitko u budućnosti neće živjeti. I sada kad pogledate kako je Brinje, nekada kada nije bilo modernih tehnologija, autoputa, niti razvijenih prometnih načina povezivanja, imalo 18.000 stanovnika pa je palo na 6000, a sada na 3000 stanovnika, govori nam da je nešto „trulo u državi Danskoj“ – odnosno državi Hrvatskoj.

Brinje osim što ima potencijal za stočarstvo ima i ogromne šume na svome području. Ali pilane koje zapošljavaju stanovništvo ne dobivaju tu sirovinu na peradu. Tako kaže Zakon. Netko je u Zagrebu odlučio da sirovina ide onima koji proizvode namještaj, a ne onima koji drvo obrađuju i prodaju ga dalje. Vlasnici pilana koji su - zamislite - radili i imali sirovinu u mrskom socijalizmu, danas drvo kupuju u Sloveniji ne bi li popunili kapacitete. Kada ovaj izvor nabavke sirovine presuši, pitanje je hoće li morati staviti ključ u bravu.

Načelnik Brinja nas je odveo i u poslovnu zonu. To je sada već pomalo zapušten prostor, uređen da se u njemu mogu otvoriti pogoni. Ali netko je u Zagrebu rekao da je to poljoprivredno zemljište i da ne može biti poslovna zona. Iako općina ima papire i sve dozvole. Taj netko u Zagrebu u instituciji zvanoj DUDI nikada nije sjeo u auto, ne daj Bože autobus, i došao vidjeti kako je glupo ne dozoviliti ljudima da ovaj prostor bude poslovna zona.

Uglavnom, jedan cijeli dan u Brinju otvorio nam je gomilu pitanja i mogućih tema. Ono što je ključno je da bez posla nema razvoja. Bez poljoprivrede i proizvodnje nema niti dobrog života. Brinje ima turistički potencijal, ima odličan položaj, ali nema posla. A bez njega će se iseljavanje nastaviti i kako nam je rekao lokalni svećenik bit će sve manje krštenja, a sve više sahrana.

Ipak, u našoj priči o Brinju htjeli smo unijeti jednu dozu optimizma i ljudima koji žive u ruralnim prostorima Hrvatske odati počast i posvetiti im pažnju, progovoriti o njihovom životu. A ovo je tek početak.

Agrobiz će nastaviti obilaziti sva mjesta, sela, općine i nastojati vidjeti što se može napraviti da se iseljavanje zaustavi, a pokrene razvoj. Svi pričaju o ogromnim novcima za ruralne prostore, no u stvarnosti je to jedna velika šarena laž. Novca ima, on se ulaže, ali u sporedne stvari koje ne čini život. One čine neko mjesto lijepim, ali bez posla, tvrtki, poljoprivrede i stvaranja nove vrijednosti nema niti budućnosti.

Kada vidite da je jedina zaposlenost u ruralnim prostorima ona u državnim institucijama onda shvatite kako cijeli sustav ne valja.

I baš zbog ljudi koji žive i još vjeruju kako se može živjeti izvan velikih gradova ćemo pisati priče. Zato ako želite da dođemo i napravimo reportažu o vašoj općini, ljudima, poljoprivrednicima, načinu života slobodno nas kontaktirajte. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje