ZLATA VRIJEDAN 2014.

Blago za mirovinu pretvorili 
su u veliku mljekarsku farmu

OPG tjedna
OPG Mužinić Fotografija: Anto Magzan/PIXSELL Pogledajte galeriju
Nagradu za drugo mjesto 2014. dobila je obitelj Mužinić, koja u Križevčecu kod Svetog Ivana Zeline ima farmu muznih krava pa godišnje isporučuju oko 900.000 litara mlijeka

Nikako neće pogriješiti kada, govoreći o sebi, kažu da kroz njihov život sve vrijeme teče - mlijeko.

Bilo je to najprije na poslu, gdje je Zlatko Mužinić bio mljekar u Dukatu, a njegova Ankica inženjer prehrambene tehnologije u istoj tvrtki. Zatim je mlijeko poteklo i s njihove farme muznih krava, najprije malo, a otprije više od deset godina to su tisuće i tisuće litara koje cisterna odvozi s imanja u Križevčecu nedaleko od Svetog Ivana Zeline. Prošle godine isporučili su 900.000 litara mlijeka, najviše u Zagrebačkoj županiji.

Ankica i Zlatko upoznali su se na poslu. Ona je rodom iz Bosanske Posavine, u Zagreb je došla na studij, kasnije se zaposlila u istoj tvrtki kao i Zlatko. Vjenčali su se 1987. godine.

"Napravili smo farmu sa 17 krava. Muž je mislio da će nas tim blagom osigurati za mirovinu", govori Ankica Mužinić. Naravno, nije tako bilo. Prije 14 godina tražili su, i dobili, kredit za izgradnju velike štale. Danas imaju 400 grla goveda - krava, junica, bikova i teladi.

Dukatu uvijek vjerni

U Dukatu više ne rade, ali su mu ostali vjerni pa mu dnevno isporuče oko 2500 litara mlijeka. Ankica i Zlatko četvrta su generacija koja na djedovini u Križevčecu uzgaja stoku. Zapravo, ne baš na djedovini.

"Zlatkov pradjed Ivan Puretić 'udao' se u ovu kuću. I njegov otac Josip doselio se k baki Barbari", objašnjava Ankica.

"I ja sam imal krave, sam kaj je prije bilo bolje. Delal si manje, a imal više. Da sam imal teladi kak sad sin Zlatko, ja bi se bil vozil u zlatnom Mercedesu i kupil bi Zelinu bez brige. Prije, kad ni bilo strojeva, bilo je lakše. Zato kaj je bilo ljudi", govori Josip Mužinić, kojemu "još jedna let fali do 80". Ispripovijedat će on i da se nekoć radilo preko zadruge od koje su dobivali telad, smjesu, lijekove... Sve što je trebalo za životinje.

O prodaji se nisu morali brinuti, radila je to zadruga, a svaki je uzgajivač dobio po kilogramu mesa dogovorenu cijenu.

Više pročitajte u rubrici Zlata vrijedan Doma i vrta.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje