OPG Franjetić

Kupnjom svježeg božićnog drvca čuvate okoliš i pomažete domaćim farmerima

OPG tjedna
Fotografija:
OPG Franjetović iz Cvetkovića kraj Jastrebarskog bavi se uzgojem božićnih jelki, ali i drugih poljoprivrednih kultura. Korona im je ove godine, nažalost, sve poremetila.

Svake godine, paralelno s dolaskom Božića, otvara se i debata koje drvce kupiti, plastično ili pravo. Posljednjih dvadesetak godina 'pobjeđivao' je tim umjetni bor jer su se isticali ekonomski i ekološki benefiti kupnje takve jelke koja se može koristiti godinama. No, zagovornici te teorije nisu uzeli u obzir da je proizvodnja takvih pvc jelki sve samo ne ekološka, a planet dodatno zagađuje i njihov transport, uglavnom iz daleke Kine. 

Protivnici svježih jelki isticali su kako se zbog njih nepotrebno sijeku i uništavaju šume. Međutim, prava istina je da jelke koje u blagdansko doba krase naše domove uopće ne rastu u šumama, već na njivama, a uzgajaju ih hrvatski poljoprivrednici. 

"U Hrvatskoj se godišnje proizvede na stotine tisuća božićnih drvca. Ako ona rastu prosječno 10 godina, znači da ovog trenutka u ovoj zemlji raste, diše, proizvodi kisik, pročišćava zrak i vodu milijun mladih i živahnih stabalaca. Kad bismo ovog časa prestali kititi božićna stabalca, nitko ne bi posadio i uzgajao te milijune biljaka te bismo izgubili i tu proizvodnju kisika te djelatnost za znatan broj ljudi", napisale su nedavno na svojim stranicama Hrvatske šume. Jelke koje su posađene za 'božićne' potrebe ne samo da proizvode kisik, već služe i kao nastambe za brojne divlje životinje i tako čuvaju bioraznolikost.

Korona je sve promijenila 

Kada Božić završi, jelke postaju lako razgradiv biootpad, za razliku od onih plastičnih koje se na smetlištima razgrađuju stoljećima. O tome je nedavno pisao i New York Times jer je u SAD-u ove pandemijske godine u tijeku veliki 'revival' svježih jelki. Navala je tolika, piše Times, da lokalni uzgajivači jedva uspijevaju pokriti sve potrebe tržišta. 

Uzgojem zimzelenih kultura za potrebe Božića bavi se i OPG Franjetić iz Cvetkovića u blizini Jastrebarskog. Mirisna božićna drvca uzgojena na OPG-u Franjetić donedavno ste mogli kupiti na njihovom prodajnom mjestu u Selskoj 91, no početkom prosinca pandemija im je poremetila planove. Članovi obitelji zarazili su se koronavirusom i završili u samoizolaciji pa su morali otkazati prodaju baš u vrijeme adventa.

-Korona nam je sve poremetila pa smo morali otkazati prodaju i jelki i svinja, baš u najgore vrijeme. Svi smo se razboljeli. Baka je još u bolnici. Ima 85 godina ali jaka je ona, izvući će se. Parametri su joj dobri - govori nam Slavica Franjetić koja sa suprugom i djecom vodi ovo malo obiteljsko gospodarstvo. Samoizolacija im je završila pa sada prodaju drvca, svinje i druge poljoprivredne proizvode stalnim mušterijama u Cvetkovićima. Osim jelki, bave se i poljoprivredom. 

Mladice napada slak 

-Imamo piceke, svinje, pure, junice, kukuruz, povrće, svega po malo. Kila žive vage domaće svinjetine je 16 kuna, a i krmača će se uskoro poroditi pa će biti i friškog odojka- nabraja nam domaće delicije s njena OPG-a Slavica. Nasadi božićnih jelki na imanju Franjetić zasađeni su na dva jutra zemlje. Najviše imaju običnih smreki, pokoji silber, Pančićevu omoriku te nordijsku jelu. Najpovoljnije su smreke jer, kaže Slavica, najbrže rastu dok je nordijskoj jeli i Pančićevoj omoriki da dosegne punu veličinu potrebno i do 15 godina pa su one skuplje. 

-Za uzgoj je potrebno vrijeme i turd. S mladicama je najteže jer ih napada slak. Omota se skroz oko mladice pa ga moramo ručno čistiti. Naporno je, ali pokrijemo se na kraju. Sve se isplati saditi pa tako i jelke. I kod povrća sve što nam je višak uspijem prodati. Znate kak to ide, od kukanja nema niš, treba delati - smije se 61-godišnja poljoprivrednica. Od poljoprivrednih poticaja i mjera, kaže, koristi one za kukuruz i gnojidbu. 

-Pomogne to malo za gnojivo. Bez njega niš' ne raste. Svaka kuna dobro dođe - iskreno će ona. Od božićnih drvca, najbolje miriši obična smreka, kaže, pa joj je najmilija. 

-Sinoć smo ih dopelali, čitavo je dvorište mirisalo - govori. Dodaje i da nikada ne bi kupila umjetno božićno drvce. 

-Paradajz sadimo da bismo ga pojeli, a jelku da nam Božić bude ljepši. Ne vidim što je ekološko u plastičnim kineskim borovima koji čitav dan isparavaju plastiku. Ne bih ga kupila ni da sam najveća sirotinja, to je čisti otrov. Volim gledati kako naše jelke rastu i veseli me što će jednog dana nekom uljepšati Božić!