OPG Leci

Nakon potresa htjeli smo odustati, ali građani koji nas zovu vraćaju nam nadu

OPG tjedna
Fotografija:
Slavica Leci i njen suprug Miroslav u Petrinji uzgajaju aroniju od koje rade džemove i sok. Nakon potresa, interes za njihovim proizvodima pokazali su građani iz čitave Hrvatske što im je pomoglo da se ponovno osove na noge

Velikodušnost, zajedništvo i humanizam koju su hrvatski građani pokazali prema stanovnicima na potresom pogođenim područja još uvijek ne jenjava. U mnogim medijima objavljen je popis obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava s pogođenih područja kako bi se potaklo građane da kupnjom njihovih proizvoda pomognu poljoprivrednicima s Banije koji još uvijek zbrajaju štete koje im je napravio potres. 

Među njima je i petrinjski OPG Leci koji se bavi uzgojem aronije te proizvodnjom sokova i džemova na njenoj bazi. U odnosu na druge, govori nam suvlasnica Slavica Leci, dobro su prošli. Kuća im je srećom ostala čitava. 

"Šteta je nastala na skladištu i na proizvodima. Popadali su s polica pa se razbilo 320 sokova i 200 staklenki džema. Ipak, većinu, oko 65% smo sačuvali. Bilo je strašno. Sve se treslo, tlo se spuštalo... Bila sam s unukom u kući i uspjeli smo izaći. Svi smo živi, to je najvažnije. Naša kuća je stara, građena tradicijski, zidovi su dijelom popucali no u noj se može živjeti iako ćemo morati ojačati statiku jer ju svaki novi potres još malo ošteti " govori nam Slavica. U ovim teškim trenucima raduje ju interes koji su građani pokazali za njenim proizvodima. Kada je vidjela razmjere katastrofe koja je pogodila njenu Petrinju, kaže, htjela je dići ruke od svega, no zadovoljni kupci njenih proizvoda vratili su joj vjeru i nadu. 

Kvaliteta se pročula

"Zovu nas iz čitave Hrvatske i svi su oduševljeni našim sokovima i džemovima. Prije potresa, prodavali smo u petrinjskoj Zelenoj kući. Kupovali su ih naši prijatelji s posla, nešto malo je išlo poznanicima u Zadar. Danas se naši proizvodi koriste u Makarskoj, Istri, Rijeci, Splitu, Zagrebu... Pročulo se da nudimo kvalitetu pa interes sve više raste", raduje se 60-godišnjakinja. To joj je, kaže, spasilo zdravi razum i pomoglo da ne potone u očaj nakon potresa. 

(šteta koju su pretrpjeli u potresu)

"Preporučila bih svima koji su prošli tu traumu da počnu nešto raditi, bilo što. Važno je naći neku zanimaciju, najgore je sjediti i čekati novi potres jer još uvijek stalno trese, a bit će ih još. Puno je lakše kada se nešto radi", opisuje nam ona kako se nosi s posljedicama potresa od 6,3 Richtera koji je 29. siječnja razorio njen grad. 

Slavicu međutim ljuti to što nije uspjela dobiti pomoć u stočnoj hrani koja pristiže oštećenim poljoprivrednicima. Na svom imanju drži tri guske, dvije patke i nekoliko ovaca koje joj uvelike pomažu da njena proizvodnje bude ekološka. Ovce brste travu, a guske i patke, kaže, drži radi puževa koji napadaju aroniju, maline i kupine od kojih priprema džemove i sokove s ekološkim certifikatom. 

"Nazvali su nas iz Ministarstva poljoprivrede te nam kazali kako kod ciglane možemo preuzeti donaciju stočne hrane. Kada smo došli tamo, čekali smo zajedno s drugim poljoprivrednicima oko sat vremena u redu. Nitko nije izlazio iz šatora niti nas došao pitati treba li nam što. Nakon 50-ak minuta, ušla sam da pitam hoćemo li dobiti hranu za životinje, no rečeno mi je da pričekam vani. Nakon svega što smo proživjeli u potresu, nisam htjela više čekati pa sam otišla kući", ispričala nam je Slavica koju zbunjuje to što još uvijek nije dobila donaciju u hrani za svoje životinje koje joj pomažu da njeni proizvodi budu vrhunski.

Trenutno u ponudi ima matični sok od aronije koji prodaje u bocama od 75 dcl te eko ekstra džem od aronije s visokim udjelom voća i ekološkim šećerom. Analiza koju je proveo Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andija Štampar pokazala je da u proizvodima ovog OPG-a nema tragova pesticida, a posjeduju i ekološki certifikat. 

Suživot s prirodom

Miroslav i Slavica u Petrinju su iz Njemačke doselili 1998. a aroniju su posadili 2012. kada su kupili zemlju i kuću u Glinksoj Poljani, u blizini Petrinje. Kada su počeli, aronijom su se u Hrvatskoj bavili tek rijetki. 

"Na posao s aronijom ponukala nas je želja da pomognemo ljudima da ostanu zdravi. Imali smo puno poznatih koji su oboljeli od karcinoma, a i ja osobno čitav život patim od alergija na konzervanse. Aronija i bavljenje poljoprivredom pomogla je meni kao i mom suprugu da poboljšamo zdravlje", opisuje ona početke svog OPG-a. Kada su krenuli u posao, litra aronije bila je 220 kuna i mnogi su, kaže, mislili da će se na aroniji na brzaka obogatiti. Ostvarivati dobit od aronije, otkriva, počeli su tek prošle godine. Osam godina trebalo im je da vrate uložena sredstva. 

(Slavica Leci sa suprugom Miroslavom u Uredu bivše predsjednice) 

"Rijetko tko se obogati od poljoprivrede, pogotovo ne mali OPG-ovi", smije se ona. Dodaje i da je u poslu s aronijom važno imati kvalitetan, ekološki proizvod. Danas imaju 900 sadnica aronije te nešto kupina, malina, vinogradarskih breskvi i višanja. Kada su kupili kuću i zemlju gdje sada žive i uzgajaju aroniju, sačuvali su i stabla jabuka koja su tamo rasla. 

"Sačuvali smo 17 sorti starih jabuka. Ne prskamo ni jednu biljku koju imamo. Dio uroda pojedu nam ptice, no ja to gledam kao na poklon prirodi. Ptice možda pojedu nešto bobica, ali usput pobrste i lisne uši, gusjenice i puževe i lijepo nam pjevaju u proljeće i ljeti. Uspjeli smo ostvariti suživot s prirodom pa ne moramo koristiti pesticide i otrove",, objašnjava svoju filozofiju  gospođa Leci. Kvalitetu proizvoda ovog OPG-a uočio je i ured bivše predsjednice pa su 2019. kao jedini proizvođači aronije pozvani na Pantovčak na manifestaciju kojoj je cilj bio povezati plavu i zelenu Hrvatsku. Usprkos nedaćama koje je donio potres, aronijom se kane baviti i dalje.,

"Da ste me pitali koji su nam planovi za budućnost prije deset dana, rekla bih vam da dižemo ruke od svega, no nakon što su građani pokazali interes za našim proizvodima, nećemo odustati. Ima zbilja divnih ljudi. Suprug i ja smo zaposleni, poljoprivreda nam nije primarna djelatnost, no uskoro ćemo u mirovinu. Namjeravamo i dalje ići na sajmove , izlagati proizvode, družiti se s onima koji slično razmišljaju kao mi... Na selu se može živjeti jako lijepo.  Preduvjet je da volite prirodu i cijenite ono što vam zemlja pruža."