OPG Emanuel Starčević

‘Naše turopoljske svinje uživaju u prirodi, a hrane se bolje nego mnogi ljudi’

OPG tjedna
Fotografija:
Emanuel Starčević, vlasnik istoimenog OPG-a, bavi se permakulturom i uzgojem rijetkih, autohtonih turopoljskih svinja koje slobodno pasu na njegovom imanju

U slikovitom seocetu Dubranec, u Vukomeričkim Goricama, 20-ak kilometara južno od Zagreba, nalazi se OPG Emanuel Starčević. Njegov vlasnik sa svojom se suprugom i djecom već desetak godina bavi ekološkim uzgojem voća, povrća i vinove loze te autohtonih hrvatskih vrsta peradi i svinja.

Za sebe u šali kaže da je ‘posljednji Mohikanac’ jer je među rijetkim OPG-ovcima koji se bave uzgojem danas gotovo izumrle turopoljske svinje.

“To je najstarija domaća pasmina svinje, endemska je i ugrožena. U Hrvatskoj danas ima tek 22 mužjaka i 150 ženki, mnogo manje od slavonske crne svinje. Njih danas ima na tisuće”, objašnjava nam vlasnik OPG-a Emanuel Starčević.

Iskonska svinja

Turopoljska svinja pripada starijim europskim pasminama, a njena je posebnost u tome što voli boraviti na otvorenom prostoru i slobodno se kretati poput divlje. Među uzgajivačima nije popularna jer joj treba dvije godine da dosegne zrelost, za razliku od obične svinje kojoj treba šest mjeseci pa uzgoj zahtjeva veliku predanost.

“To je iskonska svinja, jedna od prvih koje su ljudi na ovim prostorima pripitomili i prilagodili svojim prehrambenim potrebama. Otporna je, no divlja i mora boraviti na otvorenom prostoru. Nekada je u ovim krajevima bilo oko 10.000 svinja, no onda su je polako prestali uzgajati”, govori Starčević.

Nestanku turopoljske svinje kumovala je kampanja protiv svinjske masti koja se provodila prije tridesetak godina kada se potrošače uvjeravalo da je nezdrava te da je bolje koristiti margarin što se pokazalo nutricionističkom pogreškom pa sada svinjska mast ima svoj veliki come back.

“Ako svinje borave na suncu poput naših, onda je mast bogata vitaminom D te ima veću nutritivnu vrijednost nego maslinovo ulje”, dodaje on.

Uzgoj mu uspijeva zahvaljujući poticajima, bez kojih bi, priznaje, ovakvo nešto bilo ‘ekonomsko samoubojstvo’. Počeo je lani kada se javio na natječaj dodjele svinja u Lonjskom polju. Svatko tko se želio okušati u uzgoju, dodijeljene su mu po povoljnim uvjetima. Starčević je dobio četiri prasice i jednog nerasta. Danas njegov OPG broji osam ženki i šest mužjaka, no to je tek početak.

“Širimo se, a naše imanje okružuju zapuštene, neobrađene površine koje su idealne za njih. Da ih pustim tamo, dovele bi zemljište u red u trajanju od jednog godišnjeg doba”, govori.

Kao u ruskom romanu

Koronakriza nije ostavila posljedice na OPG Emanuela Starčevića. Za sad vidi samo pozitivne utjecaje jer su mu uslijed krize supruga i djeca uvidjeli važnost uzgoja hrane, a očekuje i priljev sredstava iz EU fondova za poljoprivrednike.

Višak voća, povrća i gljiva koje uzgajaju, kaže nam, daju svinjama pa se hrane zdravije nego mnogi ljudi što utječe na kvalitetu njihova mesa i masti.

“Zašto ne bi uživale, kada mogu? Katkad ih iznenadim vrganjem koji pronađem u šumi, njega obožavaju, a kuham im krumpir te hranim ječmom i kukuruzom. Dio hrane same pronalaze u prirodi”, opisuje Starčević idiličan život njegovih svinja.

Starčević je rodom iz Osijeka, a završio je srednju strojarsku i studirao pravo. Nakon toga bavio se aktivizmom u Slavoniji, a potom zaljubio u suprugu Ladu s kojom je dobio dvoje djece. Gradski život zamijenili su seoskim pa sada žive kao u ruskom romanu.

Bavio se i uzgojem autohtone hrvatske peradi, a u njegovom su se dvorištu mogle pronaći koke Hrvatice, zagorski purani, dravske guske, patke i golubovi.

“Problem je u tome što svi obožavaju naše koke. Jastreb, kobac i lisice ih tamane usprkos tome što sam položio za lovca i branim ih koliko mogu. Zbog toga sam prešao na svinje. Žao bi mi bilo da mi zemlja stoji kada svinje na njoj mogu imati lijepe uvjete za život”, priča Starčević.

Prinicipi permakulture

Kako bi proizvodi njihova OPG-a bili vrhunske kvalitete, potrebno je ulaganje. Morao je tako uložiti u dvostruke ograde kojima svinje štiti od potencijalne zaraze smrtonosnom afričkom svinjskom kugom, noćnom morom svakog uzgajivača.

“Kuga ubija 98% svinja. Pojavila se u Mađarskoj i Srbiji pa smo na oprezu, a opreza nikad dosta. Kontrolira se i populacija divljih svinja koje ju prenose, osobito u Slavoniji na granici sa Srbijom”, govori.

Svaki dan rada na OPG-u novi je izazov, nastavlja Starčević koji bi volio da država ima malo više sluha za OPG-ovce, a ne samo na papiru kao do sada. Ipak, najbitnija u svemu je volja i trud da proizvodi koji nude budu vrhunske kvalitete.

“Sve uzgajamo bez kemije po permakulturnim principima i tradicijskim iskustvima. Naglasak je na prirodnoj proizvodnji koja se može gledati kao permakulturna, tradicijska i u svakom slučaju je inovativna, zanimljiva, dinamična te utemeljena na struci”, zaključuje.