OPG FRANE IVKOVIĆ

Od deset krušaka u hrvatskim trgovinama, samo je pola od jedne domaća

OPG tjedna
OPG Frane Ivković Fotografija: Davor Višnjić/PIXSELL Pogledajte galeriju
Struka je potpuno napustila selo. Sadi se i sije stihijski, bez plana i bez znanja. Nemamo bilance ni istraživanja gdje je najbolje saditi koje voće i povrće. Zbog toga i imamo tako lošu poljoprivredu.

"Voćarstvo ne smije biti improvizacija, ono se mora raditi stručno, pametno, kontrolirano i jedino tako je moguće imati urod koji može biti dobar i pokriti troškove. Meni je 69 godina, ali imam i dalje želju nastaviti s ulaganjem u voćarstvo. U pregovorima sam kako bih pronašao strateškog partnera s kojim bih nastavio ulaganja - sadnju novih nasada jabuka, izgradnju hladnjače i proširenje proizvodnje soka od jabuke."

Tako u jednoj rečenici svoj uspjeh u voćarstvu opisuje jedan od najpoznatijih i najuzornijih hrvatskih voćara Frane Ivković, koji jabuke proizvodi na oko 50 hektara. Nema medija koji ne zna tko je Ivković - jedan je od utemeljitelja brojnih voćarskih udruga, zajednica, nekadašnji direktor Zavoda za voćarstvo koji je projektirao na tisuće hektara voćnjaka diljem bivše Jugoslavije, ali i po drugim zemljama, pa čak i u Iranu.

Njegove sugestije i kritike na račun države, propasti i kontinuiranog urušavanja hrvatskog voćarstva svi su godinama slušali, ali se, kako kaže, ništa bitno nije promijenilo tijekom više od dva desetljeća hrvatske samostalnosti.

"Struka je potpuno napustila selo. Sadi se i sije stihijski, bez plana i bez znanja, nemamo bilance ni istraživanja gdje je najbolje saditi koje voće i povrće. Zbog toga i imamo tako lošu poljoprivredu", naglašava Ivković.

Najveći dio nasada nalazi mu se u okolici Ivanić-Grada. Jedan dio nasada jabuka koji smo s njim posjetili, a u kojem mu se odvija i proizvodnja, kako on kaže, tekuće jabuke - soka koji se radi na potpuno prirodan način, nalazi se u Mićevcu u okolici Zagreba, nedaleko od zagrebačke Zračne luke.

"Trenutno se voćnjaci obrezuju. Vrijeme nam ide na ruku, hladno je i nema pretjerano puno oborina pa je već moguće raditi u voćnjaku i polako ga pripremati za proljetne radove", objašnjava Ivković, dok nekolicina stalno zaposlenih radnika prebacuje u skladištu ogromne količine soka koje sprema za isporuku u većinu hrvatskih trgovačkih lanaca. Na skladištu je ostalo i nešto malo industrijske jabuke koja ide u preradu.

Voćarstvo je ranije bilo vrlo profitabilno, a na tržištu je vladao pravedan odnos između trgovaca i proizvođača. Danas trgovci jabuku kupuju gdje god žele, po jeftinim cijenama

Ivković u svojim voćnjacima, od kojih su neki stari i više od 30 godina, proizvede oko dva milijuna kilograma jabuka, od čega oko 800.000 ide na tržište, a od ostataka proizvede između 500.000 i 700.000 litara soka.

"Nedavno sam dobio ponudu iz Engleske, za izvoz soka. Poslao sam ga na analizu, pa čekam da vidim u kojem će smjeru ići taj izvoz. Potražnja za jabukama i drugim voćem na tržištu Europe i svijeta je ogromno, samo da imamo količine i proizvodnju", žalosno dodaje Ivković.

Rođen je u Škabrnji, a na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1974. godine te magistrirao 1977. godine. Odmah nakon završetka studija zaposlio se u Institutu za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo u Zagrebu, a dugi niz godina bio je i direktor Zavoda za voćarstvo.

"Zajedno s kolegama projektirao sam 4776 hektara voćnjaka i podigao još 2300. Napisao sam 27 stručnih i sedam znanstvenih radova, ali mi ni danas nije jasno zbog čega smo dopustili da nam poljoprivreda propadne, a sela ostanu napuštena. Nadam se da ću dočekati da se ti negativni trendovi promijene", kaže Ivković te dodaje kako vjeruje da je moguće brzo promijeniti poljoprivrednu politiku i pokrenuti proizvodnju.  

Nekad smo bili profitabilni i imali veliku proizvodnju

Ivković kaže da je voćarstvo ranije bilo vrlo profitabilno, a na tržištu je vladao pravedan odnos između trgovaca i proizvođača. Danas trgovci jabuku kupuju gdje god žele, po jeftinim cijenama, staru jabuku koju druge zemlje izbacuju iz svojih skladišta. Naši voćari nemaju hladnjače i prisiljeni su već u berbi svoju robu dati trgovcima. Prošle godine voćari su dobili između 1,25 do maksimalno 1,6 kuna za kilogram jabuka, a neki nisu nikada ni naplatili svoju robu.

OPG Frane Ivković

Kada se u obzir uzmu sve investicije i svi troškovi, cijena jednog kilograma prema njegovu izračunu bila je negdje oko 2,20 kuna, dakle većina voćara radila je ispod troška proizvodnje.

"Da nema subvencija i poticaja od gradova, županija, ministarstva, bili bismo ispod nule. Oni koji imaju slab urod po jedinici površine ne mogu nikako opstati", kaže Ivković.

Urod jabuka u Hrvatskoj 15 tona, a prosjek u EU 40

A kada smo kod uroda u voćnjacima, Hrvatska se nema baš čime pohvaliti. Na oko 6000 ha nasada jabuka, onih koji su u sustavu poticaja, proizvede se, ovisno od godine do godine, negdje oko 80.000 tona jabuka, odnosno oko 15 tona po jednom hektaru. Prosjek EU, u kojem prednjače Austrija i Poljska, a naročito Italija, iznosi oko 40 tona po jednom hektaru. Zato ne treba čuditi što su naše jabuke skupe i nekonkurentne.

Imamo skoro tri puta manju proizvodnju po hektaru, međutim ima među voćarima i onih koji dostižu prosjek EU, a to su ozbiljni proizvođači koji slušaju struku i ulažu u svoje nasade.

Zašto smo loši, Ivković objašnjava činjenicom da je struka potpuno zakazala. Voćari nemaju gdje naučiti kako pravilno proizvoditi i održavati voćnjak. "Nejedinstvo koje godinama vlada između znanosti, institucija, ali i samih proizvođača koji se ne udružuju i ne bore zajedno potpuno nas je povuklo prema općem rasulu", smatra Ivković.  

Njegova formula je vrlo jasna: treba odmah i hitno osnivati proizvođačke organizacije, udruživati se, pokrenuti struku da izađe na teren i pomogne ljudima, dok bi institucije trebale pojednostaviti procedure, silne dokumentacije i sve ludosti koje sami poljoprivrednici ne razumiju i više ne stignu pratiti, dok birokrati to pravdaju nekim EU propisima i pravilima kako se nešto mora raditi.

Ivković je svake godine, od 1973. godine kupovao po nešto malo zemlje i podizao nasade. U okolici Ivanić-Grada okrupnio je voćnjak na oko 40 hektara, a koliko je sve suludo u Hrvatskoj, potvrđuje i to da je ovu jedinstvenu parcelu morao otkupiti od čak 302 različita vlasnika. "Kupovao sam komad po komad usitnjene zemlje, a ne moram reći da su pojedinci tražili astronomske cifre da bi mi prodali svoj mali komadić", dodaje Ivković. 

Poticaj krivac za pad proizvodnje

Kaže kako je Hrvatskoj najveća greška što smo isplaćivali poticaje svuda i svakome i bacili novac. To je jedan od ključnih problema koji je utjecao na pad proizvodnje, koji do danas nije zaustavljen, ali po svemu sudeći nastavlja se i dalje.

"Šljivu je najbolje proizvoditi u Banovini, Lici i Slavoniji, kruške na području od Slavonskog Broda pa prema istoku Slavonije, breskve treba proizvoditi u Ravnim Kotarima, Istri i dolini Neretve. Struka to zna, ali nažalost mi smo sve to pobrkali i izmiješali. Kroz operativne programe za podizanje nasada koji su se provodili od 2005. do 2008. stihijski je davan novac i podignuto je negdje između 13.000 i 15.000 hektara raznog voća, a sigurno je propalo i do 40 posto od toga. To se zove sistem pogrešaka i pokušaja, novac se potrošio, a proizvodnja nastavila padati", dodaje Ivković.

Šljivu je najbolje proizvoditi u Banovini, Lici i Slavoniji, kruške na području od Slavonskog Broda pa prema istoku Slavonije, breskve treba proizvoditi u Ravnim Kotarima, Istri i dolini Neretve.

U potrazi za strateškim partnerom

Voćaru Ivkoviću u proizvodnji pomažu žena i dvije kćeri koje su potpuno druge struke (doktorica i povjesničarka umjetnosti). Ima dvoje zaposlenih, a u sezoni zapošljava i do 50 ljudi. U proizvodnji soka nekad radi i 30 djelatnika, a na rezidbi 20-ak. "U berbi je posebno dobra i odlično radi ženska radna snaga", kaže Ivković, te dodaje kako su kuponi za sezonsko zapošljavanje koji su uvedeni prije četiri godine dobar potez jer olakšavaju sezonsko zapošljavanje. "Nažalost, kćerke imaju svoje živote i poslove i pokazuju slab interes za nastavak biznisa. Ako pronađem strateškog partnera, želio bih da one ostanu dioničari i da na neki način ostanu u ovom poslu", kaže.

Za njegove voćnjake prije nekoliko godina bio je zainteresiran investitor iz Alžira, jedan od većih trgovaca voća i povrća u toj državi. "I sad imam poziv za izvoz soka u Alžir, ali su količine male, a morao bih ga voziti preko luke Genove. Interes za svim vrstama voća u svijetu postoji. Kontaktirali su me iz Kuvajta, Saudijske Arabije, brojnih EU zemalja, ali kad čujete koje količine oni traže, a radi se o najmanje pet kontejnera tjedno, odmah odustanete jer biste ispali smiješni s našim mizernim količinama."

Kako su nas Poljaci prešišali

"Bio sam član zadruge Zagrebački voćnjaci, ali sam izašao zajedno s nekolicinom kolega jer nismo bili zadovoljni kako je funkcionirala. Sad pokušavam pokrenuti proizvođačku organizaciju u Moslavini, a javljaju mi se i voćari iz Slavonije. Mi se trebamo organizirati u više manjih proizvođačkih organizacija, a kasnije u samo jednu ili dvije kako su to učinili Poljaci."

"Osamdesetih godina smo mi bili na desetom katu, a Poljaci u podrumu kad je riječ o voćarstvu, a danas je obrnuto. Oni su napravili čudo jer su se organizirali i stavili naglasak na struku i poticanje dobrih proizvođača te udruživanje", tvrdi Ivković. 

Osim mandarine, Hrvatska nema dovoljno proizvodnje za svoje potrebe ni u jednoj kategoriji voća. "Od deset krušaka u našim trgovinama, možda je samo polovica od jedne iz domaće proizvodnje, a sve je drugo iz uvoza. Mi trošimo malo jabuka, negdje oko 15 kilograma, a Europa po glavi stanovnika troši od 60 pa i do 120 kilograma. Dakle prostora za povećanje proizvodnje ima samo na temelju rasta domaće potrošnje, a da ne pričamo na temelju izvoza", ističe Ivković.

Za sve druge kategorije u kojima ne pokrivamo ni 10 ili 20 posto naših potreba postoje ogromni potencijali, uz dobru organizaciju i investiranje.

Što bi Ivković savjetovao mladim voćarima?

"Mladi koji nemaju novca, a imaju neku površinu, mogu ulagati u lješnjake jer za njima postoji odlična potražnja na europskom tržištu. Doduše treba se dugo čekati do prvog uroda. U Hrvatskoj trenutno ima više od 500 ha lješnjaka i ta se proizvodnja nešto malo kreće nabolje, ali sporo." Kaže kako je i kruška jako zanimljiva jer postiže dobru cijenu na tržištu, a u slučaju da se ne može prodati, od nje se može proizvoditi kvalitetna rakija koja je jako tražena i ima odličnu cijenu. "Treba nastaviti i s nasadima jabuka; trešnje i jagode su također zanimljive i može se na njima dobro zaraditi."

Ulaganje u nasad jabuka na jednom hektaru s navodnjavanjem i zaštitnim mrežama košta do 50.000 eura. Povrat je negdje za 7-8 godina. Slično je ulaganje potrebno i za nasade krušaka, dok je za trešnju na otvorenom potrebno investirati od 25.000 do 28.000 eura po hektaru.  

Prema njegovim procjenama otprije sedam godina, Hrvatska bi uz pametno ulaganje i pokretanje proizvodnje mogla izvoziti voća u vrijednosti od 350 do 400 milijuna eura, a osim mandarina, jabuka i krušaka moguć je i ogroman izvoz šljiva, višnje maraske.

No sve su to zasad samo želje jer bi trebalo jako puno i pametno ulagati novac. Već sada se, kako tvrdi Ivković, Program ruralnog razvoja usmjerava na velike tvrtke, a njegov je smisao da zadrži mlade na selu i pomogne malima da se udružuju, okrupne i krenu u ozbiljnu proizvodnju.

Ovaj voćar ima godišnji promet od 4,5 do 5 milijuna kuna. Kaže da je to dosta za jedan OPG. Zadovoljan je onime što ima, kaže da nije bogat čovjek, ali nekakve zarade ipak ima.

Savjeti Frane Ivkovića za bolju poljoprivredu   

  • Zaokret je moguće brzo napraviti.
  • Savjetodavna služba, znanost i struka hitno moraju napraviti bilance potreba i mogućnosti proizvodnje.
  • Popisati svakog voćara i svaki hektar. Vidjeti kako tko posluje, radi i koliko proizvodi kako bi se stvorio temelj za daljnje planove.
  • Hitno napraviti strategiju poljoprivrede na realnim osnovama i u novim globaliziranim uvjetima. Dosad smo uglavnom prepisivali i vadili strategije koje stoje u ladicama i do dva desetljeća.
  • Iz fondova poticati samo ono što je profitabilno i može donijeti brzu korist za državu i za poljoprivrednika.
  • Hitno treba provesti komasaciju. Uvesti kazne za neobrađenu zemlju.
  • Napraviti regionalizaciju proizvodnje - gdje, što i kada saditi, sijati, proizvoditi.
  • Mladim poljoprivrednicima i malima treba pomoći u izradi projekata za EU novac. Nije logično da za projekt od 500.000 kuna oni plate konzultantima 100.000 kuna.
  • Treba pratiti proizvodnju kod malih i mladih poljoprivrednika, stručno im pomagati da imaju veće prinose.
  • Udruživanje je najvažniji aspekt promjene razmišljanja. 
  • Mladima dati i do 90 posto bespovratnih sredstava za početak ulaganja, samo da ostanu, da se vrate na selo i pokrenu proizvodnju.

 

Osobna karta OPG-a Frane Ivković

  • Proizvodnja jabuka od 1973. godine
  • 50 ha površina pod jabukama (40 ha u Ivanić-Gradu, ostatak u okolici Zagreba)
  • Proizvodi oko 2 milijuna kilograma jabuka i 500.000 do 700.000 litara soka od jabuka godišnje
  • Dva stalno zaposlena, u sezoni i do 50
  • Godišnji promet od 4,5 do 5 milijuna kuna
  • Avatar
    calvados 08. Veljača 2016. u 17:23 Brojke koje spominje g. Ivković (prosjek proizvodnje) su odavno premašene u vrhunskim voćarskim regijama (J. Tirol npr..). Postoje nasadi jabuka koji daju i do 150 t/Ha.
  • Avatar
    Dino 01. Veljača 2016. u 11:55 Zanimljivo ...
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje