OPG tjedna

OPG Stipčić Berić na udaru administracije: Agencija za plaćanje od nas traži potvrdu da ne trebamo potvrdu!

OPG tjedna
OPG Blanka Stipčić Berić Fotografija: OPG Blanka Stipčić Berić Pogledajte galeriju
Blanka Stipčić Berić nositeljica je OPG-a u Kraljevcu na Sutli, u Krapinsko-zagorskoj županiji. Mlada je poljoprivrednica, a ovo je njezina priča. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završila je Visoku poslovnu školu za trgovinsko poslovanje i ima 10 godina iskustva u računovodstvu u mesnoj industriji. Rođena je u Zagrebu, a po udaji došla je živjeti na selo i odlučila se baviti poljoprivredom.

- Naše obiteljsko gospodarstvo, kaže, službeno je započelo raditi 2003.godine otvaranjem OPG-a no zapravo se moja obitelj već tradicionalno godinama bavi stočarstvom, točnije tovom bikova. Godišnje u tovu imamo pedesetak bikova, a obrađujemo 20 hektara zemlje na kojoj proizvodimo hranu za tov: kukuruz, ječam i sijeno.

Članovi OPG-a su moj suprug i njegovi roditelji, koji su cijeli svoj život stvarali ovo što danas imamo. Posjedujemo tri traktora, kombinirku, priključke i mehanizaciju za obrađivanje zemlje i pripremu hrane za stoku. Standardna ekonomska veličina OPG-a je oko 50.000 eura.

Pa nije sve tako crno, zar ne?

OPG Blanka Stipčić Berić

Dakle, to bi bili statistički podaci o OPG-u kako ga promatraju stručnjaci u Ministarstvu poljoprivrede i, kako bi oni rekli - "pa nije sve tako crno“, napominje Blanka.

No, pogledajmo sada drugu stranu priče, onu „s terena“. Strojevi su stari dvadesetak godina i više su na popravku nego što se njima radi, telad je gotovo nemoguće nabaviti u Hrvatskoj, repromaterijal je poskupio u proteklih 10 godina 300 posto, a cijena žive stoke manja je od one prije 10 godina. Nije crno, ali zasigurno nije ni bijelo. 

Prije pet godina izgradili su novu štalu za 80 grla i dvije godine ju punili teladi kupljenom kreditom Zagrebačke banke, s kamatom 10 posto i uz uvjet da ga vrate u roku jedne godine (za banku su telad obrtna sredstva). Kada su podvukli crtu i poplaćali sva potraživanja, pokazalo se kako su dvije godine radili za banku, koja je tako visokom kamatnom stopom za poljoprivrednu proizvodnju uzela svu zaradu.

- Napustivši tu ideju, pokušali smo telad nabaviti kreditom HBOR-a. Izravno nismo mogli, rekli su mi da imaju takvo kreditiranje za mlade poduzetnice pa ako otvorim tvrtku mogu se javiti. Za mlade poljoprivrednike nema direktnoga kreditiranja. Pokušali smo dobiti kredit preko komercijalne banke u suradnji s HBOR-om. Ovaj put bila je to Raiffeisen banka, koja je nakon početnog entuzijazma i obećanja da će kredit biti realiziran u kratkome roku odjednom počela odugovlačiti. Kada se ni nakon šest mjeseci i ispunjenja kojekakvih uvjeta nismo pomaknuli s početne točke, odustali smo i od toga, nabraja Blanka hod po mukama. 

No, nisu se predavali, ali su gubili vrijeme i živce.

- Nazivala sam sve banke koje posluju u nas. Nisam niti dovršila rečenicu, a čim sam spomenula poljoprivredu odgovor je uvijek bio isti: “Nas to ne zanima!“ Je li nezainteresiranost banaka za poljoprivredu imala veze s konverzijom švicarca u eure, koja se upravo tada provodilo? S poslovanjem OPG-a nije jer je pozitivno, a i nisu me to niti pitali, pojašnjava.

Nada se pojavila u obliku Programa ruralnog razvoja

- Uvidjeli smo kako je kredit nemoguće dobiti, ali nadu su nam dale najave provedbe Programa ruralnoga razvoja i natječaji za mjere 4 i 6. Pa sam sudjelovala na prvoj radionici Ministarstva poljoprivrede u vezi sa mjerom 4. Moj zaključak, nakon što sam odslušala predavanje, bio je: Kako da vam ne damo sredstva. Pitate se zbog čega? Zbog nemogućih uvjeta koji se traže u pravilniku, koje mali OPG (poput našega) vrlo teško može zadovoljiti, priča nam Blanka.

- Nameće se pitanje: za koga su pisani ti pravilnici, tj. na temelju kojih podataka? Na bazi statistike (napominjem - od  2003.godine nismo imali popis poljoprivrede jer nije bilo sredstava). Dakle, netko, visokostručna osoba, vjerojatno doktor agronomije, koji nema ni dan prakse u poljoprivredi, gleda one statističke podatke i na temelju njih donosi odluke, uvjerena je Blanka.

Poljoprivreda je vrlo specifična (svaki kraj ima svoje karakteristike koje se upoznaju isključivo praksom) i visokorizična (tuča, poplave, suše, bolest u stoke) pa se pita je li moguće biti stručnjak u poljoprivredi ako ste cijeli radni vijek proveli u udobnosti fotelje zagrebačkog ureda u Ministarstvu poljoprivrede? Dakle, kao u svakome zvanju - osim teorije u poljoprivredi je ključna praksa.

 

OPG Blanka Stipčić Berić

Imaju li stručnjaci iz Ministarstva osjećaj za stvarnost

Blanka se pita i koliko "stručnjaka" u Ministarstvu poljoprivrede ima svoj OPG ili je bar na nekome OPG-u proveo desetak godina radeći: 

- Zašto to napominjem? Zato jer je u stvarnosti naš OPG iznimka. Većina ih ima ekonomsku veličinu oko 2000 eura i ne može se prijaviti niti na jednu mjeru. Prije desetak godina u našemu kraju svaka kuća je imala barem dvije krave, sada je opstala nekolicina OPG-a koji imaju velik broj grla stoke, poput nas. Većina se poljoprivredom bavi usput, isključivo za vlastite potrebe i dopunu buđžeta. Od naše generacije, poljoprivredom se bavi samo troje mladih, ostali rade u Zagrebu.

- Prijavili smo projekt na mjeru 4.1.2., mali iznos za mehanizaciju za rukovanje stajskim gnojem, ali je pao na administrativnoj provjeri. Projekt nam je pisao konzultant.To me nije pokolebalo pa sam upisala stručno usavršavanje za voditeljicu za izradbu i provedbu projekata iz EU fondova. I uspješno ga završila, mada sam istovremeno radila na poslu, na OPG-u i brinula se o naše troje djece. Nadalje, došle su najave za mjeru 6.1 za pokretanje poslovanja mladih poljoprivrednika, kojom bismo mogli dobiti potporu od 50.000 eura pa bismo kupili stoku i stvorili uvjete da živimo od vlastitog OPG-a. Pogledavši tablicu s bodovima vidjeli smo da prelazimo prag prolaznosti i s velikim optimizmom krenuli u pripremu projekta.

Objavljen je natječaj no prekinut je nakon nekoliko dana te ponovno objavljen s dodanim kriterijem da nositelj OPG-a mora biti vlasnik/posjednik više od 50 posto poljoprivrednoga zemljišta koje je temelj izračuna ekonomske veličine gospodarstva. Dakle, mladi poljoprivrednik ne treba biti nositelj u trenutku prijave na natječaj, ali bi trebao biti vlasnik više od polovine zemljišta. Dotad je vrijedio kriterij da nositelj mora biti vlasnik više od 50 posto ukupne vrijednosti SO (stoka i zemlja), koji smo mi ispunjavali - potanko naša sugovornica raspliće gordijsjke čvorove hrvatske administracije.

Svi problemi u birokratskoj državi

OPG Blanka Stipčić Berić

- Zašto ovo navodim kao veliki problem? Jer mi obrađujemo 20 hektara zemljišta rascjepkana na šezdesetak čestica, većina su tuđe vlasništvo. Vjerojatno se pitate zašto nismo jednostavno upisali najam zemlje u gruntovnicu? Zato što je 90 posto poljoprivrednoga zemljišta vlasnički neraščišćeno. Pravi vlasnici nisu zemlju prenijeli na sebe i u gruntovnici ona "glasi" na mrtve, na djecu djece bivših vlasnika. Dakle, imali smo rok mjesec dana da ispunimo taj kriterij vezan za vlasništvo zemlje, koji u stvarnosti traje godinama i nemoguće ga je ispuniti.

Zašto se postavljaju kriteriji za koje se zna da su teško ispunjivi i koje ne traži Europska komisija? Zašto Agencija traži potvrdu „da ne trebamo potvrdu“ i ruši projekte zbog potpisa koji nedostaje, ogorčena je Stipčić Berić.  

Vratimo se problemu zemljišta i vlasništva: za bilo koje ulaganje u projektima EU fondova traži se vlasništvo 1/1, a većina zemljišta to nema. Zašto državne institucije ne pokrenu rješavanje vlasništva na državnoj/županijskoj/općinskoj razini? Većinu projekata ne može su uopće prijaviti zbog neregulirana vlasništva, jer ne možete projektom kupiti česticu čiji su vlasnici pokojni ili ustvari uopće nisu vlasnici.

- Što će biti s našim projektom? Prema riječima tehničkoga ministra poljoprivrede Davora Romića, na Konferenciji za mlade poljoprivrednike u  Zagrebu, koja je održana 18.lipnja, dobit ćemo odluke za tjedan-dva. Još se nadamo…Vjerojatno se pitate, nakon ove priče, zašto se i nadalje želimo baviti poljoprivredom? Odgovor je vrlo jednostavan - logika nalaže da se bavite onime što znate i za što imate resurse.

Mi imamo znanje i iskustvo u tovu bikova, smještajne kapacitete, zemlju na kojoj proizvodimo hranu, mehanizaciju, makoliko bila stara. Ali, nedostaje nam podrška institucija koje bi nam omogućile da zadržimo i proširimo poslovanje. Propadnu li sva naša nastojanja da pokrenemo poslovanje još se stignemo spakirati i otići nekamo gdje cijene mlade ljude koji žele i znaju raditi, poručuje Blanka Stipčić Berić. 
 

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje