OPG Pčelarstvo Trupković

Počeo je s praznom košnicom iz tastove šupe, a med mu je danas šampionski

OPG tjedna
Fotografija:
Željko Trupković pčelarstvom se bavi 23 godine. Nije to lak posao, kaže, ali mu posvećuje svaki slobodni trenutak pa se njegova ljubav i upornost isplatila, a u poslu sada sudjeluje čitava obitelj

"Mistična je ta pčelinja zajednica. Imaju uređeno društvo od kojega bi i mi ljudi mogli naučiti svašta. Jako su marljive kada treba, no ne rade ako od njihova rada nema koristi. Šefica je matica, ona se rađa 16 dana od polaganja jajašca. Trut se rađa nakon 24 dana, a radilice nakon 21 i žive šest mjeseci ako se rode u kolovozu i rujnu, a kada je sezona, onda oko dva mjeseca. Trutovi žive dok ih pčele ne izbace iz košnice", opisuje nam pčelar Željko Trupković kako funkcionira život u jednoj od njegovih 150 i sinovih 40 raspoređenih na brdašcima, cvjetnim livadama i pašnjacima diljem Međimurske županije. 

Med s njegova OPG-a Pčelarstvo Trupković poznat je ljubiteljima pčeljinjih proizvoda diljem Hrvatske. Dva put je bio ukupni šampion Hrvatske na međunarodnom ocjenjivanju u Zagrebu, prije nekoliko godina i šampion na državnom procjenjivanju u Osijeku te jednom šampion meda od bagrema. 

"Da prošla godina nije podbacila, bili bismo ponovno šampioni bagrema", veli nam Željko koji ima 54 godine, a pčelarstvom se počeo baviti još 1997. i to sasvim slučajno. U tastovoj je šupi, naime, pronašao praznu košnicu i tako je krenula njegova 23-godišnja pčelarska avantura. 

Teška godina 

"Zaposlen sam u jednom poduzeću, no vrijeme nakon posla, vikende i godišnje odmora provodim s pčelama. Sve je počelo iz hobija i ljubavi, no na kraju nam je postalo dodatni izvor prihoda", govori pčelar iz Novog Sela Rok, mjesta udaljenog četiri kilometara od centra Čakovca. Posao s medom i pčela, dodaje, prilično je nesiguran. 

"Nikad ne znate koliko će pčele iznijeti nektara i dobiti meda. Uspjeh ne ovisi samo o radu kako mene tako i mojih pčela, već i o nizu vanjskih utjecaja, klimatskim uvjetima i bolestima pčela",  ističe Trupković. Prošle su godine njegovi pčelinjaci umalo bili zahvaćeni velikim pomorom pčela koji je nanio velike štete međimurskim pčelarima. 

"Da smo bili samo 500 metara bliže, nastradali bismo i mi. Prošle dvije godine susrećemo se i s lošim klimatskim uvjetima. Niske temperature i mraz početkom travnja pa su pupovi bagrema smrzli. Na brdovitom dijelu Međimurja bilo je nešto toplije, no kiša i hladno vrijeme poremetila je kasnije pčelinju ispašu. Ipak, usprkos lošoj situaciji, uspjeli su osigurati oko 1.800 kilograma meda koje su rasprodali. 

"Kako nije bilo bagrema, vozili smo ih na ispašu kestena i suncokreta te na ispašu na polja uljane repice", otkriva nam kako se njegov OPG snašao u svima teškoj 2020. Godina je, nastavlja, bila za prekrižiti, no izvukli su ga vjerni kupci njegova meda. 

"Iako su naučeni na bagrem, tražili su i ostale vrste našeg meda. Jako je teško steći takvo povjerenje kupaca, a još teže zadržati ga", ponosan je na svoje pčele i med Željko. Kada je prošloga proljeća krenuo prvi val korone, najviše je problema imao s dobivanjem propusnica. 

"U Međimurju je dvadesetak općina pa je u početku bilo teško doći i do onih pčela koje su desetak kilometara udaljene od naše kuće, no srećom, to se brzo riješilo", prisjeća se. Komentirajući tešku 2020. kaže da je najvažnije da su je preživjeli. 

Josip Radnik i pčele radilice 

"Po pčelarskim uvjetima, prošla je godina, ako i ona prije nje bila za dvojku. Ove se godine nadamo četvorci", kaže marljivi pčelar koji je nedavno započeo prve ovogodišnje radove u svojim pčelinjacima. Pčele zimi hiberniraju, hrane se medom koji su prikupile, a kretanjem mišića osiguravanju temperaturu u pčelinjaku između osam i 15 stupnjeva Celzijevih.

"Oko 15. siječnja matica iznese prva jajašca. Obišli smo ih danas, da ih pozdravimo. Nismo izdržali pa smo otvorili i vidjeli da su unutra već legla mladih pčela veličine dlan", veseli se on. Pčele su, dodaje, počeli liječiti od varroe, grinje koja ih napada i uzrokuje bolest varoozu. Provjerili su i imaju li u košnicama dovoljno meda, a onima kojima ih je manjkalo , napunili su zalihe. 

Pravi rad s pčelama, nastavlja, počinje 19. ožujka, oko blagdana Svetog Josipa pa pčelari često znaju reći da ih taj svetac koji baš kao i one u svom imenu nosi pridjev Radnik, pušta iz košnica van u prirodu. 

"Bile su malo vani i pošli vikend jer je bilo toplo. Dobro im dođe da svaki mjesec i pol malo izađu, proluftaju se i izbace balegu jer to ako su zdrave, nikad ne čine u košnici", opisuje nam neke navike svojih pčela Trupković kojem u ovoj novonormalnoj situacji naviše nedostaju pčelarski sajmovi. Negdje u ovo vrijeme svake se godine održava skupština i sajam Udruge međimurskih pčelara Agacija koja je zbog pandemije  morala biti otkazana. 

"Nedostaju nam sajmovi jer se na njima družimo s kolegama i slušamo predavanja međunarodnih stručnjaka, razgovaramo s dobavljačima... Svake godine na sajmu naučim nešto novo i korisno, no to je ove godine izostalo", kaže Željko koji jedva čeka proljeće i povratak među svoje košnice. 

Dobar mentor je najvažniji 

Poslovanje mu, dodaje , donekle olakšavaju neke od mjera za poljoprivrednike na koje se prijavio. Koristi tako tri mjere Nacionalnog pčelarskog programa. 

"Zahvaljujući sredstvima kupili smo kontejner za selidbu pčela, opremu, dio košnica i matičnih rešetki. Kupili smo i likeove za liječenje varooze, a koristimo i neke lokalne mjere koje je raspisala županija. Trenutno smo i u provedbi mjere 6.3, potpore malim OPG-ovima", navodi Trupković. Nevolje mu, nastavlja, više ne donosi ni lažni med kojim je preplavljeno europsko tržište zbog čega su nedavno reagirale i hrvatske europarlamentarke. 

"Naši kupci znaju što kupuju. Lažni med može se prepoznati i po cijeni koja je puno niža od realne, ali najlakše to pokazuju analize. U medu mora biti pelud s našeg područja, a naš med nosi oznaku Med hrvatskih pčelinjaka. Ocjenjivanje meda, slično je kao i ocjenjivanje vina, a njima se bave ocjenjivači kojima vjerujemo", objašnjava. 

Za uspješno bavljenje pčelarstvom, savjetuje, najvažnije je imati dobrog mentora. Kada je kretao, poučavao ga je Ivan Šopar, tadašnji predsjednik Udruge pčelara Međimurske županije Agacija. Danas Udrugom predsjedava Željko, a njegov mentor je glavni tajnik. I Željko, ističe ponosno, ima svog nasljednika jer se pčelarstvom bavi njegov sin Marko, magistar strojarstva, a u poslu, svak na svoj način, sudjeluje i čitava obitelj Trupković. 

"Kada uđu u pčelarstvo, ljudi najčešće griješe jer misle da sve o tome znaju nakon godinu dana. istina je da tek nakon pet do deset godina dolaze prava znanja koja vam trebaju. Nakon 23 godine s pčelama, smatram da i dalje ne znam puno, još uvijek učim. Kompletni pčelar je čovjek od više struka koji raspolaže brojnim vještinama, od liječenja pčela pa do popravka automobila", savjetuje.