OPG priča iz susjedstva

Popravljao avione, sad peče rakiju

OPG tjedna
Popravljao avione, sad peče rakiju Fotografija: Večernje novosti/Agrobiz
Saša Krstivojević (38) preselio se iz Beograda u Krčmar ispod Maljena, gdje živi od poljoprivrede. Djetinjstvo i mladost proveo je u novobeogradskim blokovima. Obrađuje šest hektara zemlje, uzgaja ovce, bavi se pčelarstvom

Bio je izvrstan avio-mehaničar u Beogradu. U glavnom gradu Srbije je rođen, u Beogradu je živio, završio Zrakoplovnu akademiju, popravljao avione, sanjao o nebeskim visinama. A onda je, nedavno, Saša Krstivojević (38) napustio glavni grad. Došao je živjeti na očevini u selu Krčmar kod Mionice, ispod planine Maljen, postao poljoprivrednik i - nimalo se ne kaje, pišu Večernje novosti.

Popravljao avione, sad peče rakiju
Štoviše, Saša poručuje kako je vrijeme da se ljudi vrate korijenima, prirodi, a onima u velikim gradovima savjetuje da se ne lome na kaldrmi i asfaltu, već da svako uredi bar jednu njivu, koja je zarasla na djedovini, u nekom napuštenom selu. Iako je odrastao u novobeogradskim blokovima, kaže kako mu niti malo nije teško obrađivati šest hektara zemlje, uzgajati ovce, šljive, baviti se pčelarstvom.

"Odlučio sam da se iz Beograda doselim u Krčmar, jer su mi dosadile gradske gužve, svakodnevni stres, jurnjava za novcem da bi se moglo živjeti  metropoli - kaže Saša. - Shvatio sam da neprekidno trčeći za nečim materijalnim čovjek gubi realnost, emocije, pretvara se u robota. Zapitao sam se da li je sve to najvrjednije u životu. To je bilo ključno da dođem na selo.

Krstivojević je završio Zrakoplovnu akademiju. Stekao je zvanje zrakoplovnog tehničara-mehaničara. Nakon završetka školovanja, stažirao je na sportskom aerodromu Radinci u Smederevu i nakon dvogodišnjeg usavršavanja postao licencirani mehaničar-specijalista za posebne tipove aviona te stekao peti stupanj obrazovanja. Radio je u Privrednoj avijaciji JAT-a, održavao avione u više domaćih avio-servisa.

- Aviomehaničarskim poslom bavio sam se do prije sedam godina aktivno, potom honorarno, jer je malo plaćen, a veoma odgovoran - kaže Saša. - Zrakoplovstvo ne trpi nikakve greške, ne dozvoljava inovacije, koncentracija i kvaliteta rada u svakom trenutku moraju biti vrhunski. Nakon generalne popravke, motor aviona mora besprijekorno raditi. Greška se ne toleriraju jer su ljudski životi u pitanju i stres neprestano i neprimjetno nagriza. Iz takve perfekcije i discipline odjednom sam bukvalno pao u poljoprivredu, gdje toga nema.

U šljiviku novopečenog domaćina, na dva hektara je oko 250 stabala čačanske rodne šljive. Sav urod uglavnom ide u rakiju, koja je, veli ponosno Saša, prošle godine, na Sajmu šljiva u Osečini, u žestokoj konkurenciji od stotinu takmičara nagrađena srebrnom medaljom za kvalitetu prepečenice. Ima 50 pčelinjih društava, cijedi med jedinstvenog ukusa, od nektara s padina Maljena. Planira osnovati stolarsku radionicu za izradu košnica i pčelarske opreme.

- Fizički rad na selu daleko je teži od mehaničarskog posla - kaže Saša. - Međutim, na selu nema gazde, šefa, poslodavca. Jedini gazda je zemlja, jer od odnosa prema njoj ovisi koliki će biti zadovoljstva. Nema prometne gužve, nesnosne gradske buke, nju zamjenjuje cvrkut ptica. Stres je sveden na minimum, nema gledanja u sat, jer sunce pokazuje vrijeme. Nema nervoznog susjeda u gradu kome smeta malo jača glazba. Na selu, prvi susjed je poslovni partner. Sve to doprinijelo je da se jako brzo i lako uklopim u život u Krčmaru.

Ima, kaže, doduše malo, onih kojima nikako nije jasno zašto je netko iz velikog grada došao živjeti na obiteljskom imanju. Kada se u Mionici prijavio na tržište rada, nisu semogli načuditi kada su saznali koje je njegovo zanimanje i odakle dolazi, a pogotovo kada su čuli kakvi su mu planovi.

 Dok sam živio i radio u Beogradu, mnogi su se čudili zašto nisam otišao u inozemstvo, gdje je moj posao jako cijenjen, pogotovo što sam imao mnogo ponuda, a i zaradio bih dosta novca - kaže Saša. - Nisam se otisnuo u svijet jer smatram da netko mora ostati u Srbiji, koja je prije svega poljoprivredna zemlja i zato država treba da pomagati seljaka. Sebe sam našao upravo u tom seljaku, bez obzira na struku. Za mene, moj Krčmar je ljepši od mog Beograda! Biti na svom, raditi za sebe, to je najveće blago. 
- Popravljao sam mnoge tipove aviona - kaže Krstivojević. - Servisirao sam "utvu 75", "cesnu 150", "AN-2", "dromader", "utvu 66", "kraguj", "zlin 526f", "dornijea", "cesnu 172"... Bilo je raznih zrakoplova, za različite namjene, sve ih znam, što se kaže, u dušu, i avioni i dalje ostaju moja najveća ljubav.

OD SVITANJA DO SUMRAKA

Popravljao avione, sad peče rakiju

Ustajem prije svitanja, a na spavanje idem tek kad završim sve obveze - kaže Saša. - Od ranog jutra radim - obilazak i hranjenje životinja, pregled pčelinjaka, orezivanje, sređivanje voćnjaka. Na mom imanju, ništa se ne tretira kemijskim sredstvima. Jednostavno, ako netko želi da živi od rada na selu, mora dosta raditi. A od rada na selu, živjeti se može! Država bi trebalo osmisliti strategiju povratka mladih na svoja imanja, a ne da se njive zapuste, a oni rade za minimalac u velikim gradovima. Nije na selu sve idealno, nedostaju plasman i sigurna cijena poljoprivrednih proizvoda, podrška kroz financijske poticaje mladih, bolji putevi...

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje