Prvi put se oprobali u poljoprivredi i uspjeli:

Priče sa dušom: Najisplativije voće u Srbiji zaposlilo ih je za stalno

OPG tjedna
Priče sa dušom Fotografija: Priče sa dušom Pogledajte galeriju
Svi akteri ove Priče s dušom bili su nezaposleni i skoro svi s diplomama u rukama. Aleksandra uskoro treba diplomirati arhitekturu, Aleksandar je inženjer elektrotehnike, a Darko strojarski tehničar. Posla u struci nije bilo, pa su riješili da se oprobaju u nečem drugom.

Na placu od 40 ari, ovog proljeća i ljeta, šumske jagodice u vlasništvu troje novih poduzetnika u poljoprivredi bojile su Grdelicu, mjesto na jugu Srbije. Šesnaest tisuća sadnica i njihovi plodovi donijeli su Aleksandri Ilić (25), Aleksandru Mladenoviću (26) i Darku Radovanoviću (41) redovne prihode i pristojnu plaću za ovaj kraj Srbije, ali i nadu da se od pametnog izbora posla može preživjeti u teškim vremenima.

Svi akteri ove Priče s dušom bili su nezaposleni i skoro svi s diplomama u rukama. Aleksandra uskoro treba diplomirati arhitekturu, Aleksandar je inženjer elektrotehnike, a Darko strojarski tehničar. Posla u struci nije bilo, pa su riješili da se oprobaju u nečem drugom.

Priče sa dušom

 

Marko Mladenović (36) koji ih je kao predsjednik okupio u organizaciji Udruženja građana - Kancelarija za mlade Grdelica, pravnik je po obrazovanju. I on je zajedno s kolegama prvi put radio na njivi.

– Mi nikad ranije nismo imali kontakt s poljoprivredom, a sada smo iskusni proizvođači. Iako nisu svi vjerovali u ovu ideju, ispalo je da smo bili u pravu i da smo otkrili dobre strane sadnje kultiviranih šumskih jagodica – objašnjava Marko.

Uz dobru ideju ovi mladi ljudi prijavili su se na natječaj Delta fondacije Nasad za budućnost sa svojim projektom „Sadnja kultivirane divlje jagode“.

Od njih su dobili traktorsku prskalicu, stroj za postavljanje bankova i folije, takozvanu bankericu, i protugradnu mrežu, a sadnice sorte regina od poljoprivrednog gospodarstva Pešić iz obližnje Slatine.  

Priče sa dušom

– Morali smo imati partnere jer smo u udruženju koje se nikad nije bavilo poljoprivredom, a uvjet je bio da jedan od partnera ima bar malo iskustva. Na tih 40 ari troje sudionika prošli su, između ostalog, i obuku prskanja, navodnjavanja i branja. Prošle, 2016. godine, obrali smo 2.363 kilograma, a 2017. nešto manje, 2.160 kilograma. Radili smo zajedno, koristili jednu pumpu, jedno crijevo i shvatili da ne trebamo kupovati opremu posebno kad možemo da je podjelimo.

Od prinosa za ovu godinu prodali su onoliko koliko je bilo potrebno da plate beračima. Ostalo su zamrzli u hladnjačama i čekaju bolju cijenu ili dalju preradu s kolegama iz Bosilegrada.

– Prema informacijama koje imamo, skoro cijeli izvoz ide u Francusku. Ne mogu reći da smo zadovoljni, jer razlika u cijeni koja se nama plaća i one koju hladnjačari dobivaju u Europskoj Uniji ide i do 100 posto. Zbog toga ne prodajemo uvijek sve, već se trudimo da dio pretvorimo u slatko ili druge proizvode. Ova šumska jagoda nema jak ukus, već miris, i zbog toga je jako tražena u konditorskoj industriji Francuske za pravljenje pirea – otkriva Marko.

Priče sa dušom

U Grdelici život nije lak, pogotovo ako ne radite u državnoj službi. U privatnom sektoru plaće su izuzetno male, posla skoro i da nema, a sela i varošice koja pripadaju gradu Leskovcu nisu na zavidnoj razini razvijenosti. Zbog toga su se mještani okrenuli poljoprivredi, a prema podacima koje sam dobio tijekom posjete ovom gradiću, u prethodnoj sezoni obrano je 300 tona kultivirane šumske jagode, a ove godine više od 400 tona!

– Žene koje beru, naplaćuju svoj rad jedan euro po kilogramu, tako da je zarada više nego odlična. Mnoge su prvo radile kod nas, a onda i same krenule u uzgoj. Prve jagodice u ovom kraju zasadili su Pešići iz Slatine prije jedno šest godina, nakon čega je krenula ekspanzija. Mi smo u ime naše organizacije bez nadoknade pomogli mnogim ljudima postavljanje folija ili korisnim savjetima – objašnjavaju. 

Darko Radovanović, čija obitelj trenutno živi od jagoda, priča da je prethodno radio u vojsci, pa u trgovini – nakon što se jedinica raspala, a onda je ostao bez posla.

– Sve ovo radim radi novca, a ne zbog toga što volim poljoprivredu. Dugo nismo imali prihode, a onda su jagode donijele osjetnije novce. Nisam vjerovao da je ovo moguće, iako me je Marko uvjeravao, ali tek s prvim novcem video sam da je biznis isplativ. Bili smo nepovjerljivi jer znamo kako se u Srbiji živi od poljoprivrede. Supruga mi je logistička podrška, a tu je i sinčić. Sada već počinjemo polako da planiramo uzgoj i nekog drugog voća. Dosta ljudi iz susjedstva krenulo je s ovim nakon nas – iskren je Darko.

Po procjeni iz projekta, prinos u prvoj godini trebalo je biti 300 grama po (sadnici, ali je situacija na terenu, zbog mraza, bila drugačija. Iako je rod u 2016. bio 157 grama, a u 2017. nešto manji, Marko kaže da su i time veoma zadovoljni.

Priče sa dušom

– U ovom kraju nema duge tradicije kada je o poljoprivredi riječ i ljudi maštaju o tome da za 20 dana zarade ogromne cifre i recimo, kupe džip. Čini mi se i da površno shvaćamo poljoprivredu. Mora se raditi korak po korak i sa suvremenom mehanizacijom! Na jugu Srbije postoji i problem informiranosti, prekogranične suradnje, fondova Europske Unije i drugih fondova. Ljudi ne znaju da mogu konkurirati i dobijtibespovratna sredstva – kaže Marko.

Svi sugovornici ove Priče s dušom – Aleksandra, Aleksandar, Darko i Marko složili su se da od jagoda može dobro živjeti od svibnja do listopada, ali i u drugom dijelu godine, ako se novac pametno rasporedi. Otkrili su dio novih planova i pokazali parcelu na kojoj sade domaće jagode sorte zenga zengana.

Kažu da se u idućih pet godina očekuje izuzetno dobra cijena ovog voća, pa razmišljaju strateški, sada kao već iskusni poljoprivrednici.

Više o ovoj temi pročitajte OVDJE.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje