U dvorištu dočekuju svijet

Već 10 godina žive na selu, a povratak u grad nije im ni na kraj pameti

OPG tjedna
Etno park Terzića avlija Fotografija: Etno park Terzića avlija FB Pogledajte galeriju
Blago vama – ove dvije riječi Saša (46) i Gordana Drndarević (43) tokom proteklih 11 godina najčešće su čuli od svojih prijatelja i poznanika iz grada, koji su tako komentarali njihov uspjeh u Etno-parku Terzića avlija, u grnčarskom selu Zlakusa, između Požege i Užica.

A na putu do tog uspjeha koji promatračima djeluje sjajno na fotografijama i u trenucima kada navrate u ovo domaćinstvo, stoji mnogo upornosti, truda i vjere te obitelji u ideju da je na selu moguće živjeti od svog rada, donose Priče sa dušom.

Drndarevići su donijeli odluku sada već daleke 2007. godine da se iz Beograda presele na selo i posvete se seoskom turizmu. Nekoliko godina prije toga otkupili su zapušteno imanje od Sašine tetke, uredili ga i počeli graditi svoju bajku. Danas se sa radošću sjećaju tih dana i na pitanje da li bi se vratili u Beograd, odgovaraju odlučno i sa osmjehom - kažu da kad ne bi morali, ni do Užica ne bi išli. 

Etno park Terzića avlija

– Ja sam najviše vjerovao u sve ovo što danas radimo, a supruga me podržavala. I tada i sada sve to doživljavam kao jednu vrstu igre. Terzića avlija mi je u isto vrijeme i uživancija, zabava i posao koji radim iz ljubavi i u kojem volim eksperimentirati. U početku je i susjedima bilo smiješno šta ja to ovdje radim, kao i mom ocu, pogotovo kada sam na kuću na kojoj su nekadašnji mali prozori zamijenjeni velikim, vratio male prozore iz 1907. godine. To je tek jedan od detalja kojim smo stvorili ovakvu autentičnost – priča Saša.

Prve dvije godine, od 2005. do 2007. živjeli su u Beogradu, a vikendom odlazili na selo. Sjećaju se da su djeca nedjeljom navečer, kad je trebalo krenuti natrag u prijestolnicu, plakala želeći ostati oš malo u Zlakusi. Ubrzo su oboje napustili svoje poslove, on branšu auto-dijelova, a supruga građevinsku firmu. Radovali su se preseljenju jer su oboje iz Užica.

Etno park Terzića avlija

– Kao kolekcionar, poželio sam da svoje zbirke podijelim sa posjetiteljima, pa sam otvorio muzej sa nekoliko objekata, staru učionicu iz poslijeratnog razdoblja, kao i knjižnicu sa 7.000 naslova – priča Saša, koji je 19 godina živio u Beogradu, gdje je završio vojnu mehanizaciju na Mehaničkom fakultetu.

Kada su posjetitelji poželjeli da poslije obilaska nešto popiju, dodali su i ugostiteljski dio. U skladu sa željama turista krenuli su i sa hranom, a zatim i sa noćenjem, prvo u apartmanu u njihovoj kući, a kasnije u novom objektu. 

Oko 6.000 ljudi godišnje prođe kroz njihovo dvorište. 

Etno park Terzića avlija

– Nismo ulagali u marketing već se sve događalo u skladu sa izrekom „netko gore sve vidi“.Pokojnom ocu svojevremeno sam javio da iskopa rupu i da postavi drveni putokaz u centru sela. Tek što je to napravio, novinarka Politikinog magazina Nađa Orlić došla je u Zlakusu povodom priče o grnčarima, vidjela znak i skrenula kod nas. Tako je nastala prva reportaža, poslije čega su došli prvi turisti i još mnogo novinara.

Nastavak priče pročitajte na Priče sa dušom. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje