OPG Kukurin

Zeleni Kastav mogao bi se proširiti Hrvatskom

OPG tjedna
Fotografija:
Irena Kukurin Barić iz OPG-a Kukurin organizator je sajma Zeleni Kastav, koji ove godine slavi četvrti rođendan, a u planu je njegovo daljnje širenje

Irena Kukurin Barić, članica Gradskog vijeća Grada Kastva, jedna je od organizatora sajma Zeleni Kastav, koji je ove godine ušao u četvrtu godinu postojanja. Usto je članica Upravnog odbora LAG-a Terra liburna, kao i njegova odnedavna dopredsjednica, a kandidirala se i na izborima za zamjenika gradonačelnika Grada Kastva. 

Nostelj OPG-a Kukurin je njen otac Josip, od kojeg je i nasljedila ljubav prema poljoprivredi. 

„Moji roditelji su se bavili poljoprivredom i ja sam rasla uz to, bila sam pomagač. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorila sam OPG”, kaže Irena o svojim počecima bavljenja ovim poslom, u kojem je već 20 godina orijentirana uglavnom na uzgoj sadnica lovor višnje za ukrasne ograde. 

U svom je vrtu prvo posadila blitvu, a onda je, slučajnim odlaskom na jedan izlet, upoznala članove grupe solidarne razmjene, neformalne skupine građana. Riječ je o pokretu koji je '70-tih godina niknuo u Japanu, gdje su žene počele kupovati direktno od susjeda, bez posrednika, pojašnjava. Na riječkom području je, prema njenim procjenama, trenutno 200 do 250 obitelji koje na takav način nabavljaju hranu. 

Nije sve što zovemo domaće- domaće, kaže Irena. „U zadnje se vrijeme stalno koristi izraz domaća hrana. Na to se furaju trgovački centri, svi prodaju domaću hranu. Prije 30 godina, kad je netko nudio nešto kao domaće, to je bila zdravo uzgojena hrana. A u današnje vrijeme to znači samo geografsko porijeklo”, ističe Irena, koja svoju hranu uzgaja po principima ekološke, biodinamičke i permakulturne proizvodnje. 

„U Hrvatskoj u svako doba godine imamo svoje proizvode, a ako se nešto čuva u hladnjačama i po mjesec dana, izgubit će svoja svojstva bez obzira na način uzgoja”, upozorava te poziva na podizanje svijesti potrošača. 

Tržište zanima profit

„Ljudi koji ne proizvode, ne znaju. Netko ima doticaj sa selom jer je možda išao kod bake. Netko nije nikada bio, živi u gradu, u stanu i zapravo nema pojma. Ljude moramo educirati. Ne želim reći da nije dobro da se u Hrvatskoj proizvodi čak i konvencionalna proizvodnja, dakle uz upotrebu kemijskih sredstava. I to je bolje od uvoza jer zašto bismo uvozili kad naše stvari propadaju? No, moj osobni naglasak je na zdravoj poljoprivredi, koliko god je to moguće u uvjetima u kojima živimo”, kaže Irena.

„Tržište ne traži nutritivnu vrijednost biljaka, nego im je bitno koliki će biti profit, a sve biljke proizvedene na hibridni način imaju po 60 posto manje kalcija, C vitamina, željeza i ostalih hranjivih elemenata”, ističe ona vrijednosti ovakve vrste uzgoja.

Povrće uzgaja na oko 500 m2 vrta, tu je i voćnjak, a ima i vinograd od 50 čokota sorti muškat, istarska malvazija i kastavska belica. Zemlja je ovdje škrta. „Ovo nije Istra. Ovdje se vadilo kamenje i stvarale površine. Kod nas nema velikih površina, a uzgoj je vrlo težak jer je krševita zemlja i sva ta voda koja pade, propadne. Zemlja je zapravo preplitka i u financijskom smislu je to zahtjevnije ako nemate vodu. U Lici, na primjer, ne trebaju ništa zalijevati. Kod nas je nekada tako bilo, ali posljednjih dvadeset godina se promijenilo”, kaže Irena te ističe kako je poljoprivredna voda investicija koja zahtijeva 1.500 eura.

Problem divljači

Osim problema vode, ove godine se pojavio i problem divljači. „Pola od onog što uzgojim one pojedu”, kaže o stadu srna koje obitava u blizini njenog vrta i čija mladunčad se provlači kroz zaštitnu ogradu i brsti njene nasade. „Ničega se više ne boje, dođu do pet metara od vas i uništavaju ono što je najslađe. Vrškove od mahuna, cvijet prije nego što se mahuna formira i one mlade listiće na vrhu, salaticu, blitvu, cvjetove tikvica, krastavaca, paprike, sve popapaju”, prepričava. 

Ovako je u njenom vrtu bilo danas. Srne su se ponovno provukle kroz gornje dijelove ograde od dva metra. 

Prema važećim zakonima, dvjesto do tristo metara od naseljenog područja ne smije se pucati pa lovci zasad ne poduzimaju nikakve korake, kaže. „Ne trebaju životinje ubijati, neka ih uspavaju, neka ih razmjeste, naprave rezervat”, poručuje Kukurin Barić, koja je kao gradska vijećnica pokrenula incijativu te očekuje sastanak koji je najavljen uslijed pojave dvaju medvjeda koji u blizini kopaju po kontejnerima, kao i prijava lokalnog stanovništva koje ima problema s divljim svinjama.

Prema njenim riječima, neki od oštećenih smatraju da je uzrok velikom broju divljači koje bilježimo u posljednje vrijeme slovensko postavljanje žilet-žice na granici. „Životinje se u migracijama ne mogu više tako kretati kako su navikle tako da to ima smisla. Osim toga, ljudi koji žive u poljoprivrednim područjima ne provode više toliko vremena vani. Prije su obrađivali zemlju, a sad je puno ljudi po šumama i beru šparoge, gljive, šetaju i voze bicikle. Sve to pomalo ima utjecaja”, kaže. 

Bube zlatna mare veliki su štetnik u njihovom voćnjaku, nastavlja Irena te zaključuje kako se poljoprivrednik, uz sve prirodne uvjete, mora boriti i s nedaćama koje ne bi trebale postojati. 

Pravilnici ne prate situaciju

Irena Kukurin Barić se preko solidarne razmjene angažirala i oko organizacije sajma Zeleni kastav, a onda i osnivanja udruge. U veljači su imali konstutuirajuću sjednicu Udruge zeleni Kastav, koja je zamišljena kao udruga svih sudionika proizvođača koji sudjeluju na sajmu. Ove godine će proslaviti svoj četvrti rođendan. Prve godine krenuli su s lakšim tempom održavanja sajma jednom mjesečno, no on se ubrzo proširio i zaživio punim plućima. Dok su na prvim sajmovima imali po dvoje do troje učesnika, na posljednjem ih je bilo petnaest.

Njen cilj je stimulirati i educirati potrošače. „Potrošači misle kako proizvođači moraju biti sretni što imaju kome plasirati proizvode, ali ja mislim da treba biti obrnuto. Zapravo potrošači moraju cijeniti te ljude koji sa puno muke sve to proizvode”, poručuje. 

„Zakoni su dobri, ali pravilnici koji reguliraju provedbu tih zakona ne prate stvarnu situaciju u praksi”, upozorava Kukurun Barić i kaže kako bi poveznica s krajnjim korisnikom trebala biti veća. 

„Taj mali OPG bi trebao sugerirati neke stvari koje bi onda Vlada na državnom nivou trebala primijeniti jer on najbolje o nekim stvarima zna nešto, a ne netko tko može biti agronom ili ekonomista, ali se ne bavi tim poslom”, ističe. 

U budućnosti planira razvijati aktivnosti udruge, zbog čega će aplicirati na natječaj za udruge Ministartsva poljoprivrede i na EU fondove. Projekt Zelenog kastva planiraju seliti po svim dijelovima Hrvatske, s istim principima uključenja lokalne zajednice.