ZLATA VRIJEDAN 2015.

Životinjska farma na pustoj Baniji

OPG tjedna
OPG Rodoljub Džakula Fotografija: Nikola Ćutuk/PIXSELL Pogledajte galeriju
Rodoljub Džakula iz Sjeverovca nedaleko od Sunje drugonagrađeni je vlasnik OPG-a u Projektu za 2015. godinu

U njihovu obiteljskom grbu tri su životinje: krava, svinja i ovca. I jedna godina, davna 1919. U Sjeverovcu, mjestu na Baniji u kojem danas nema ni 30 duša, te je godine povratnik iz Amerike Đuro Dragović kupio imanje i vratio se u rodno selo. Zasnovao je obitelj, vrijedno radio na zemlji, što su nastavili najprije njegov sin Petar, a kasnije i unuka Maca koja je u Sjeverovac “privela” i supruga Žarka Džakulu, Moslavca iz Stupovače kod Garešnice. Zapravo, kad je sedamdesetih godina prošlog stoljeća selo počelo propadati jer se mnogima tada (kao i sada) činilo da grad nudi lakši i bolji život, supruzi Džakula odlučili su iz Petrinje doći u Sjeverovac. Bila je to u najmanju ruku neobična odluka žene koja je završila pedagošku akademiju i njezina supruga sa srednjom ekonomskom. Ali, mnogima se sigurno još neobičnijom odlukom čini ona njihova sina Rodoljuba Džakule, doktora veterinarske medicine, da se 1996. godine vrati na rodnu grudu, zajedno sa suprugom Višnjom, diplomiranom ekonomisticom.

Ovčarski priručnik

"Mi ovdje ne živimo po kazni nego dobrovoljno," kaže Rodoljub Džakula, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem je oko 400 grla stoke – goveda, ovaca, crnih slavonskih svinja, hrvatskih posavaca i magaraca. Da bi ih prehranili, na 15 hektara sade kukuruz, ječam, pšenoraž i zob. Dvorištem Džakulinih trčkaraju kokoši, ima tu i paunova, zasadili su i voćnjak starih sorti, ovamo studenti sa zagrebačih fakulteta Agronomije i Veterine te Veleučilišta u Križevcima dolaze na praksu... Rodoljub Džakula autor je i Ovčarskog priručnika. Na obiteljskom gospodarstvu osim njega i supruge radi troje stalno zaposlenih radnika. Kći Sofija (21) studira veterinu, Damjan će na isti studij nakon završetka opće gimnazije, Milošu je dvanaest i on namjerava studirati strojarstvo. Djeca roditeljima pomažu.

"Što se mora, nije teško," kaže Miloš ni trena ne dvojeći hoće li ostati raditi na gospodarstvu koje se bavi ekološkom poljoprivredom.

"Brat će ga preuzeti, ja ću pomagati. Znate, tradicija je da imanje preuzme stariji sin," objašnjava.

"Ako djeca sada stvore realan sustav vrijednosti, uvijek će biti tako, bez obzira na to gdje se odluče živjeti," govori Milošev otac u čijoj se obitelji tradicija zaista prenosi s koljena na koljeno. Rodoljub je četvrta generacija koja živi od poljoprivrede.

Nakon što je završio studij veterine u Zagrebu, godinu je dana radio kao pripravnik u ambulanti u Crncu kod Orahovice. No, sa suprugom, rođenom Petrinjkom, dogovorio se da će se vratiti kući, na imanje. Tako je i bilo.

Više pročitajte u rubrici Zlata vrijedan Doma i vrta.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje