OPG tjedna

Zvonko Rohalj: Najveći sam proizvođač tikvi i jedini radim korekciju papaka kod krava

OPG tjedna
Proizvodnja tikvi u Drenovcima Fotografija: Branimir Bradarić, Večernji list Pogledajte galeriju
U samo nekoliko godina Zvonko Rohalj je postao jedan od najvećih proizvođača tikvi u Hrvatskoj. Danas pod tikvama ima oko 5 hektara, a po prvi put ove godine zasadio je i tikvu sorte špageti. To je po prvi put da se ta tikva sadi u Hrvatskoj. Sjeme za njih nabavio je iz Engleske.

Kada se nakon deset godina rada u brodogradnji vratio u rodne Drenovce, selo u županjskoj Cvelferiji, Zvonko Rohalj našao se pred odlukom s čime se dalje u životu baviti i to raditi. U Drenovcima je odlučio ostati prije svega radi činjenice što se oženio, a i postao otac dvoje djece.

Odlučio je baviti se s poljoprivredom pa je krenuo s realizacijom ideje koje se sjetio još 2007. godine prilikom posjete Rotterdamu.

-Tada sam u jednoj prodavaonici vidio tikvu iz Hrvatske koja se prodaje. Tada sam pomislio da bih se i ja mogao jednog dana početi baviti s tim. Par godina kasnije, točnije 2012., krenuo sam s proizvodnjom tikvi, prisjeća se Rohalj svojih početaka.

Prve tikve, kao pokus, zasadio je u vrtu obiteljske kuće. Bile su to tikve sorte butternut. Već iduće godine zasijao je, uz butternut i tikvu sorte hokaido. U svega nekoliko godina Rohalj je postao jedan od najvećih proizvođača tikvi u Hrvatskoj.

Danas pod tikvama on ima oko 5 hektara, a prvi put ove godine zasadio je i tikvu sorte špageti. To je i uopće po prvi put da se ta tikva sadi u Hrvatskoj. Sjeme za njih nabavio je iz Engleske.

- Butternut i hokaido su dvije naše tikve koje su već odavno poznate. Međutim, špageti su nešto sasvim drugačije. To je tikva koja se koristi za priloge u jelima. Struktura njenog mesa je drugačija i kada se guli sliči špagetima. Zato je i dobila to ime, ističe Rohalj.

Proizvodnja tikvi u Drenovcima

Proizvodnja oko 8 vagona

Na 5 hektara pod tikvama ove godine Rohalj je dobio oko 8 vagona tikvi. Prinos bi bio puno veći kada bi imao riješeno pitanje navodnjavanja. Međutim, kako to iziskuje velika ulaganja pitanje navodnjavanja još uvijek nije došlo na dnevni red.

Kaže kako se tikve sade početkom svibnja, a da prva berba zrelih tikvi započinje već krajem srpnja. Berba traje sve do prvih mrazeva. Tikve vole sunce i vlagu. Ova godina nije bila baš pogodna za njihov razvoj jer je baš u vrijeme cvatnje bilo dosta kiše, ali i hladnoće. Na poljima zasijanim tikvama kod Rohalja ne koriste se nikakvi herbicidi koji bi, kako on sam kaže, znatno pojednostavili posao.

- Kod nas nema nikakvih herbicida niti će ih biti. Baziramo se isključivo na ručni rad. Tikve ne vole korov pa ih moramo okopavati. Radimo to motikama i to tri puta godišnje. Nekada sami, nekada nam pomognu susjedi i prijatelji, a nekada smo prinuđeni platiti radnike. Ručno i beremo, ističe Rohalj.

Njihove tikve danas mogu se vidjeti po prikolicama ispred obiteljske kuće u Drenovcima, ali i po garažama i šupama susjeda. Velika prednost tikvi je što ih se može uskladištiti dok se ne pronađe kupac.

Upravo je pronalazak kupaca jedan od većih problema jer nemaju ugovorenu prodaju s nekim stalnim i sigurnim kupcem. Naime, Rohalju nisu odgovarali dosadašnji ugovori pa je odlučio sam prodavati ove godine tikve koje sazriju. Redovito šalje e-mailove i nudi svoje proizvode.

Prodaja ide, ali u manjim količinama. Cijena je po dogovoru. Dio završava po trgovačkim centrima, a dio kod prekupaca. Ističe kako je uz prodaju veliki problem i naplata i da je to ono što i njega, kao i ostale poljoprivrednike danas najviše muči.

Proizvodnja tikvi u Drenovcima

Govoreći o proizvodnji tikvi kaže i kako se o njoj educirao u hodu. Upravo zato je prve godine krenuo iz vrta obiteljske kuće da bi s vremenom sve više učio i educirao se. Koristio je Internet, iskustva drugih proizvođača, savjete Savjetodavne službe, a u međuvremenu je nabavio i nešto literature. 

- Imamo ukupno 18 hektara zemlje, ali za sada ne planiramo širiti proizvodnju tikvi. Imamo nešto graha i lana i kulture koje idu u plodored. Što će biti u budućnosti vidjet ćemo, ali ovo je sada maksimum što se tiče sadnje tikvi. S ovih 5 hektara već imamo respektabilnu proizvodnju i vjerujem da će biti sve bolje.

Uostalom, jedan sam od najvećih proizvođača uopće u Hrvatskoj, ako ne i najveći. Niti nema nas puno, rekao je Rohalj.

O tome govori i činjenica da je na području Vukovarsko-srijemske županije tijekom 2014. godine pod tikvama bilo zasijano oko 18 hektara od čega je on sam imao zasijano preko 6,5 hektara.

Sa ocem potkiva kopita i radi korekciju papaka

Rohalj je inače vlasnik OPG-a Egzovalentina kojemu je osnovna djelatnost potkivanje kopita kod konja i korekcija papaka kod krava. Trenutno su u ovom djelu Hrvatske jedni od rijetkih, ako ne i jedini, koji se bave ovim poslom. U njemu zajedno rade Rohalj i njegov otac. Otac se bazirao na potkivanje konja dok se on specijalizirao za korekciju papaka kod krava.

- To je jedno rijetko zanimanje ali i iznimno težak i prljav posao. Najveći problem i ovdje je činjenica što nema novca pa se mnogi koji imaju krave ili konje teško odlučuju i na taj trošak.

Ipak, i pored svega mi „održavamo“ oko 3.000 krava i to najvećim dijelom po farmama sve do Našica, kaže Rohalj.

Govoreći o ovom poslu pojašnjava kako je njegov otac, koji je inače nekada radio kao kovač, napravio stojnicu, odnosno, uređaj u koji krava bude ugurana.

Proizvodnja tikvi u Drenovcima
Tu joj se zavežu noge i potom kreće posao uređivanja i sređivanja papaka. Dnevno može tako „srediti“ do 30 krava. Pojašnjava kako je najteže natjerati kravu da uđe u stojnicu dok za sam posao sređivanja papaka mu treba maksimalno do 10 minuta po kravi. U zavisnosti od toga koliko ima posla i naplaćuje svoj rad pa se tako on, po kravi, kreće od 60 pa sve do 200 kuna.

- Za krave koje redovito održavamo naplaćujemo manje, ali za one gdje imamo puno posla ipak nešto više. Uređivanja papaka kod krava je veoma važno za mliječnost i njihovo zdravlje. Neke moje statistike su pokazale kako nakon sređivanja papaka krave daju i do 5 litara mlijeka više. Međutim, kada se poljoprivrednicima za litru mlijeka plaća manje od jedne kune teško je očekivati da će ljudi odlučiti se i na taj trošak, kaže Rohalj.

I tu je najveći problem naplata odrađenoga posla, ali se nekako bore i s tim.

- To je svakodnevna borba. Prvo je borba pronaći krave koje bi sređivali, a onda je isto tako i borba naplatiti taj svoj rad. Siguran sam da bi ljudi platili odmah kada bi imali novca. ali kako je svima problem naplata čovjek mora čekati. Nema nam druge, rekao je Rohalj.  

Međutim, i pored svih problema na koje nailazi u svakodnevnom poslu Rohalj nema dvojbi oko budućnosti. Kaže kako je rođen ovdje i da će tu sigurno i ostati.

- Neću u Njemačku. Nadam se da će i kod nas krenuti plaćanja i živjeti se bolje i kvalitetnije. Imamo zemlju i znamo raditi. Vjerujem u bolje sutra, zaključio je Rohalj. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje